Mjesečni susreti za mlade i odrasle u Münchenu

S početkom nove školske, akademske i vjeronaučne godine u Hrvatskoj katoličkoj župi blaženog Alojzija Stepinca u Münchenu započeli su susreti za mlade i odrasle pod geslom „Dođite i vidite“. Održavat će se jednom mjesečno, a namijenjeni su ponajprije onima koji su prerasli dobnu skupinu Franjevačke mladeži, a još se nisu uključili u Franjevački svjetovni red, piše portal Dijaspora.

Na prvom susretu, održanom u subotu, 24. listopada, prisustvovalo je oko 200 sudionika u dobi između 25 i 40 godina. Program je započeo molitvom krunice u crkvi sv. Pavla apostola na Theresienwieseu. Krunicu su predvodili mladi, a zatim je euharistijsko slavlje predvodio župni kapelan fra Oliver Marčinković. Za sakrament ispovijedi sudionicima je bio na raspolaganju župnik fra Frano Čugura. Nakon mise program je nastavljen u Hrvatskom domu u blizini crkve, gdje je na kraju upriličeno i druženje.

Velika dvorana Hrvatskog doma bila je premala za sve okupljene na drugom dijelu susreta. Sudionike su na početku pozdravile Nediljka Šarić i Katarina Jurišić te predstavile projekt zajednice mladih. Istaknule su da će susreti biti molitvenog, duhovnog i društvenog karaktera. Na njima će se obrađivati različite teme iz područja vjere i svakodnevnog života, a namijenjeni su svima koji žele sklopiti nova poznanstva, produbiti odnos s Bogom i rasti u vjeri. Na prvom susretu fra Oliver Marčinković održao je katehezu pod naslovom „Zašto vjerujem?“.

Obrazlažući izbor teme, fra Oliver je pojasnio da je vjera temelj okupljanja vjernika i sakramentalnog života Crkve. Istaknuo je da ona podrazumijeva povjerenje koje vjernici polažu u Boga. Naglasio je da vjera nije samo osobni čin, nego se živi i razvija u zajednici Crkve. Služeći se slikom ceste i zelenog svjetla na semaforu, istaknuo je važnost povjerenja u životu vjernika. Osvrnuo se i na nepovjerenje te naveo neke od okolnosti koje do njega mogu dovesti.

„Čežnja za Bogom upisana je u čovjekovo srce, jer je od Boga i za Boga stvoren. Bog nikada ne prestaje čovjeka privlačiti k sebi, a čovjek će samo u Bogu pronaći istinu i blaženstvo za kojima neprekidno traga“, istaknuo je govoreći o odnosu Boga i čovjeka.

U zaključku je protumačio pojam vjere i ulogu Crkve u njezinu prenošenju i življenju. Kao polazište uzeo je definiciju iz Poslanice Hebrejima: „A vjera je već neko imanje onoga čemu se nadamo, uvjerenost u zbiljnosti kojih ne vidimo!“ (Heb 11,1).

Govoreći o vjeri kao crkvenom činu, naglasio je njezinu povezanost sa sudjelovanjem u životu Crkve i primanjem sakramenata: “Vjera se prima, živi i prenosi u zajednici”. (kta)