Kloštar Ivanić: Seminar za juniorke ŠSF – “Tko umire sebi, rađa se za vječni život!”

Školske sestre franjevke Bosansko-hrvatske provincije upriličile su u svom samostanu u Kloštru Ivaniću od 17. do 19. travnja 2026. seminar za juniorke naslovljen „Tko umire sebi, rađa se za vječni život!“, tematski oslonjen uz franjevačku Jubilarnu godinu u povodu 800. obljetnice smrti sv. Franje Asiškog, izvijestili su iz Provincije.

Seminar je vodila s. Ivana Pavla Dominković, odgojiteljica juniorki, a sudjelovale su: s. Antonija Klišanin, s. Rahela Mihaljević i s. Ivana Džeko.

Seminar je započeo molitvom sv. Franje za mir, iz koje je i preuzeta tema susreta. U uvodnom predavanju s. Ivana Pavla potaknula je sudionice na promišljanje o „umiranju sebi“, po uzoru na sv. Franju, kako bi bile „slobodnije i otvorenije za Božje djelovanje“ u svojim životima.

„Ništa svoje ne zadržite sebi, da vas cijele primi Onaj koji se vama cio dariva.“ To je franjevačko „umiranje sebi“. Ono ne znači izgubiti život, nego dopustiti Bogu da u nama ukloni ono što nije život; prestati se držati za ono što nas ne vodi u život i odreći se vlastitoga ega kako bi se napravilo mjesta za Boga – kazala je s. Ivana Pavla podsjetivši na nekoliko događaja iz Franjina života u kojima je „umirao sebi, svojim željama, odnosima, osjećajima i ponosu, te na taj način postajao 'manjim bratom'“. U susretu s gubavcem – podsjetila je – prešao je preko gađenja i prezira te, u slobodi srca, poljubio onoga koga prije nije mogao ni pogledati. Prigrlivši ono što mu je bilo teško, osjetio je duboku slobodu i radost.

Sveti Franjo umirao je sebi i kada je pred ocem svukao svoje haljine, ne zadržavši ništa za sebe. Po njegovu primjeru i mi smo pozvane skinuti maske koje nosimo, „ogoliti se“ pred Ocem i ne bojati se istine o sebi, jer jedino nas istina oslobađa. Skidajući sa sebe sve i ostajući bez ičega, možemo iskusiti blagost i mir o kojima sv. Franjo govori bratu Leonu opisujući savršeno veselje – kazala je voditeljica.

Pojasnivši kako se veselje „rađa u trenucima kada nas više ništa i nitko ne može povrijediti ni rastužiti, niti nam što oduzeti, jer ništa ne posjedujemo“, pozvala je sudionice da se oslobode svoga „ja“ kako bi radosno mogle sve podnositi poradi Krista i ljubavi prema Bogu. Umiranje sebi, nadalje, očituje se u duhu malenosti i služenja braći i sestrama. Ono se ne događa se jednom, nego je svakodnevna liturgija srca – naglasila je s. Ivana Pavla, potičući sudionice da se ne boje svojih slabosti, teškoća i mana, nego da sve predaju Bogu te zahvalno i radosno žive svoj poziv, donoseći drugima Božju ljubav i milosrđe kao manje sestre.

Nakon predavanja bila je prigoda za razmatranje pred križem sv. Damjana uz poticaj da, poput sv. Franje, dopuste Raspetomu da im progovori i odgovori na pitanje: „Gospodine, što hoćeš da učinim?“ Potom je uslijedila zajednička večernja molitva sa sestrama te euharistijsko slavlje u župnoj crkvi Uznesenja Blažene Djevice Marije. Prvi dan susreta je završen razmatranjem Božje riječi uz odlomak iz Ivanova evanđelja o pšeničnom zrnu koji pokazuje da umirati znači živjeti, „jer jedino kroz umiranje donosimo plod“.

Drugi dan susreta sudionice su provele u svetištu Majke Božje u Mariji Bistrici gdje su, po dolasku, dobile pitanja za osobni rad i razmatranje. Nakon osobnog razmatranja sudjelovale su u euharistijskom slavlju u bazilici Majke Božje Bistričke. Slijedilo je vrijeme za razgovor, molitvu, šetnju i osobnu tišinu. Po povratku u Kloštar Ivanić dan je zaključen zajedničkim klanjanjem Isusu u Presvetom Oltarskom Sakramentu u samostanskoj kapelici.

U nedjelju ujutro pošle su na groblje kako bi se pomolile za sve pokojne sestre. Promišljale su kako je za sv. Franju cijeli život bio „umiranje sebi, a tjelesna smrt tek završni korak koji vodi u rađanje za vječni život“. Na završnom susretu u samostanskom vrtu s. Ivana Pavla potaknula ih je da najprije neko vrijeme u tišini osluškuju „Božji govor po njegovim stvorenjima“, a potom su juniorke imale prigodu podijeliti međusobno iskustva stečena tijekom proteklih dana. Seminar je završen euharistijskim slavljem u župnoj crkvi, a na kraju je upriličen zajednički ručak sa sestrama. (kta)