Gospa Kondžilska okupila vjernike žepačkog, usorskog i drugih krajeva

Gospino svetište Vrhbosanske nadbiskupije na brdu Kondžilo u župi Komušina pokraj Teslića, u subotu 31. listopada 2026. okupilo je hodočasnike iz usorskog i žepačkog dekanata i drugih krajeva.


Komušina · 1. stu. 2026.Crkva u Hrvata

Gospa Kondžilska okupila vjernike žepačkog, usorskog i drugih krajeva

Izvor: KTA

Gospino svetište Vrhbosanske nadbiskupije na brdu Kondžilo u župi Komušina pokraj Teslića, u subotu 31. listopada 2026. okupilo je hodočasnike iz usorskog i žepačkog dekanata i drugih krajeva. Kišno i maglovito vrijeme nije spriječilo brojne vjernike da se i ove godine posljednjeg dana Gospina mjeseca listopada saberu u komušanskoj crkvi Uznesenja Blažene Djevice Marije ispred njezine čudotvorne slike te da je, u hodu uz molitvu krunice i pjesmu, doprate do četiri kilometra udaljenog brda Kondžila. Također su imali prigodu pristupiti sakramentu pomirenja.

Euharistijsko slavlje, uz izravni prijenos Radija Posavine, predvodio je žepački župnik i dekan te upravitelj župe Globarica preč. Predrag Stojčević uz koncelebraciju usorskog dekana i dobojskog župnika preč. Jure Babića i još šestorice svećenika.   

“Radost kršćanskog molitvenog i slavljeničkog zajedništva” svoj braći svećenicima, redovnicima, redovnicama i svima hodočasnicima uputio je čuvar svetišta i komušanski župnik vlč. Boris Salapić. Posebno je pozdravio sve članove Katedralnog mješovitog zbora Josip Stadler iz Sarajeva koji su, pod ravnanjem vlč. Marka Stanušića, animirali liturgijsko pjevanje.

„Ovim hodočašćem prema tradiciji želimo zahvaliti Blaženoj Djevici Mariji za njezino majčinsko srce kojim nas je kroz mjesec listopad i kroz ovu godinu slušala i zagovarala kod svoga Sina. Ona nam je povjerena kao naša Majka, koja je uvijek pružala ruke i iskazivala nam svoju ljubav. Na životnom putu svakog vjernika važno je uvijek iznova upirati pogled u lik Majke Božje. Po njezinu zagovoru iznesimo svoje molitve i nadanja uvjereni da ona ima ljubavi za sve nas te da će razumjeti, prihvatiti i pomoći nam svojim zagovorom. Nasljedujući Mariju, poniznu službenicu Božju, uzdamo se u njezinu pomoć i zagovor”, kazao je župnik Boris te zahvalio svima koji su učestvovali u organizaciji proslave toga dana.

Na početku propovijedi dekan Stojčević je podsjetio da su, moleći krunicu u pratnji čudotvorne Gospine slike, služili se biblijskim tekstovima i molili zagovor nebeske Majke. „No, nije dovoljno samo moliti Marijin zagovor. Potrebno je slijediti, oponašati, nasljedovati način na koji je ona živjela”, kazao je župnik Predrag te se osvrnuo na evanđeoski odlomak s početka Lukina evanđelja u kojem se opisuje dolazak anđela Gabrijela Djevici Mariji u Nazaret. „Ona je bila zaručena s mužem koji se zvao Josip. I u ovom opisu saznajemo onu ljudsku dimenziju Marijina života. Ta ljudska dimenzija u našim životima ponekad je prepuna nedostataka, mana, slabosti ovisno od toga kakva je situacija u obitelji u kojoj živimo, kakve planove imamo ili se možda osjećamo izdano, osamljeno, odbačeno, nevoljeno...”, kazao je propovjednik te istaknuo da Bog, koji po anđelu pronalazi put do Marije iz Nazareta, također pronalazi put do svakoga od njih bez obzira u kojem mjestu i zemlji živjeli i bez obzira na situaciju, podrijetlo, status, planove...  

Dekan Stojčević potom je podsjetio da djevojka Marija nije čekala da se nešto dogodi samo od sebe nego je imala plan biti Josipova žena.  „A Bog dolazi i remeti taj njezin plan. I mi, braćo i sestre, ne smijemo sjediti samo sklopljenih ruku, nego treba imati životne planove. Ali ne smijemo biti robovi svojih planova kao što ni Marija nije bila rob onoga što je planirala. Potrebno je imati planove, ali ih treba staviti u Božje ruke koji uvijek za nas ima božanski plan spasenja u čemu nam je Marija osobit primjer”, kazao je propovjednik pozivajući sve da uvijek u molitvi traže i uvijek prihvaćaju Božji plan odgovarajući s Marijom: Evo službenice Gospodnje, neka mi bude po tvojoj riječi! (Lk 1,38).

Nakon svete mise vlč. Mislav blagoslovio je nove krunice, križeve i druge nabožne predmete. Potom su svi u procesiji u molitvi i noseći Gospinu sliku vratili se u procesiji do župne crkve gdje je završena listopadska pobožnost, a nastavljeno zajedničko druženje uz okrjepu.

Na Kondžilu je primjetno da su sve prateće prostorije bilo vrlo lijepo očišćene, a na usluzi hodočasnicima, osim ispovjednika, bili su: liječnica, redari, čuvari i nosači čudotvorne slike, primatelji misnih nakana, predmolitelji krunice, pjevači i drugi. (kta)


najnovije