Fra Marko Vukadin zaređen za đakona u Chicagu

U crkvi sv. Jeronima u Chicagu u četvrtak, 29. listopada 2026., tijekom svečanoga euharistijskog slavlja u 18.30 sati, za đakona je zaređen fra Marko Vukadin, član Hercegovačke franjevačke provincije Uznesenja Blažene Djevice Marije. Sveti red đakonata primio je po polaganju ruku i posvetnoj molitvi gospićko-senjskog biskupa mons. Marka Mede, izvijestila je mrežna stranica Provincije.

U slavlju su sudjelovali kustod Hrvatske franjevačke kustodije Svete Obitelji fra Nikola Pašalić, župnik fra Antonio Musa, braća svećenici i redovnici, bogoslovi, članovi fra Markove obitelji, prijatelji i vjernici sa sve tri hrvatske župe iz Chicaga. S novim đakonom radost su podijelili i svećenici te njegovi kolege iz bogoslovije Mundelein.

Na početku slavlja biskup Medo pozdravio je ređenika, njegovu obitelj i okupljenu zajednicu. Istaknuo je kako je ređenje dar svima i znak da Bog ne prestaje pozivati i slati nove službenike svojemu narodu te pozvao okupljene na zahvalnost i otvorenost Božjoj milosti.

U homiliji se biskup osvrnuo na fra Markov put zvanja, koji povezuje njegovu rodnu župu Uznesenja Blažene Djevice Marije u Seonici s hrvatskom zajednicom u Chicagu. Podsjetio je da je fra Marko 6. rujna 2025. u Međugorju položio doživotne zavjete u Redu manje braće, a primanjem đakonata njegovo predanje Gospodinu dobiva novi oblik služenja Crkvi.

Govoreći o poslanju zaređenoga službenika, biskup je naglasio važnost ukorijenjenosti u Kristu i vjernosti vlastitomu pozivu. Polazeći od razmišljanja francuskoga pisca Jeana Guittona o potrebi da svećenici budu Božji ljudi, pojasnio je posebnost đakonskoga služenja: novomu se đakonu povjerava služba Riječi, oltara i ljubavi, u kojoj je pozvan naviještati Krista i prepoznavati ga u braći i sestrama, osobito u potrebitima.

Svoje poticaje fra Marku biskup je sažeo u tri nade: da će sve bolje upoznavati Isusa i u njemu vlastito poslanje, da neće ublažavati zahtjeve kršćanskoga svjedočenja te da će uvijek živjeti za Kraljevstvo Božje. Naglasio je kako nasljedovanje Krista uključuje prihvaćanje križa i spremnost da vlastiti život postane dar drugima.

Posebno se osvrnuo na iskustvo života daleko od domovine, blisko mnogim članovima hrvatske zajednice u Chicagu. Potaknuo je novoga đakona da ljudima daruje svoje vrijeme, sluša njihove brige i svojom im blizinom pokazuje da ih Gospodin nije zaboravio. Tako vjera postaje djelotvorna ljubav, vidljiva u konkretnim djelima služenja.

„Neka tvoj život, i ovdje daleko od domovine, bude blizina Kristove ljubavi svakomu čovjeku kojemu te Gospodin pošalje”, poručio je biskup Medo na završetku homilije, pozvavši okupljene da fra Marka prate molitvom.

U završnim riječima zahvale kustod fra Nikola Pašalić izrazio je zahvalnost Bogu za dar novoga đakona te biskupu Medi za dolazak i podjelu svetoga reda. Posebno je pozdravio fra Markove roditelje Jozu i Mariju, brata Ivana i sestru Anu, zahvalivši im za ljubav, odgoj, molitvu i potporu kojom su pratili njegov put zvanja. Zahvalu je uputio i odgojiteljima, meštrima, domaćinima fra Antoniju i fra Anti te svima koji su pridonijeli pripremi slavlja.

Čestitku fra Marku uputio je i provincijal Hercegovačke franjevačke provincije fra Jozo Grbeš. U svojoj je poruci istaknuo poniznost kao temelj života posvećenoga Kristu, služenju i ljubavi. Naglasio je da poniznost nije slabost, nego unutarnja sloboda, te izrazio želju da ređenje donese novu svježinu životu zajednice i služenju svim ljudima.

Predstavnik sjemeništa Mundelein Rev. John Guthrie, prenio je čestitke u ime rektora Rev. Johna Kartjea, profesora, djelatnika i bogoslova. Prisjećajući se susreta s hrvatskom franjevačkom baštinom i svjedočanstvom ubijenih fratara, potaknuo je fra Marka da u svojoj službi ljudima donosi svjetlo i ljubav uskrsloga Krista.

Đakonsko ređenje fra Marka Vukadina bilo je prigoda za zahvalnost na daru duhovnoga poziva te očitovanje zajedništva njegove obitelji, franjevačke zajednice, sjemeništa i hrvatskih vjernika u Chicagu. Novoga đakona zajednica je povjerila Gospodinu, uz želju da svoju službu živi u poniznosti, ljubavi i franjevačkoj radosti. (kta)