Biskup Relota predslavio svetkovinu sv. Roka u Bibinjama pokraj Zadra

Svetkovina sv. Roka svečano je proslavljena u nedjelju 16. kolovoza 2026. u svečevoj župi u Bibinjama pokraj Zadra. Svečano misno slavlje u crkvi sv. Roka iz 17. stoljeća koja je nekoć bila bibinjska župna crkva predvodio je vojni ordinarij u Bosni i Hercegovini mons. Miro Relota.

U koncelebraciji su bili: župnik don Valter Kotlar, generalni vikar Zadarske biskupije don Ante Sorić te ekonom Hrvatske biskupske konferencije don Šime Šindija.

U prigodnoj propovijedi biskup Relota posvijestio je vjernicima da na svetkovinu sv. Roka ne slave samo tradiciju, procesiju i pjesmu, nego prije svega Boga koji je u životu toga sveca pokazao što znači pripadati Kristu i služiti čovjeku.

Osvrnuvši se na život njihova zaštitnika, biskup Miro je podsjetio kako se odrekao bogatstva, podijelio imetak siromašnima te kao hodočasnik pomagao oboljelima od kuge. Dok su drugi bježali od zaraženih, Rok im je prilazio i u bolesniku prepoznavao brata. I sam se zarazio, ali ga bolest i patnja nisu zatvorile prema drugima. „Vidimo da njegov život govori nam nešto vrlo važno: svetost nije život bez križa. Draga braćo, svetac kojeg mi slavimo i općenito, nije čovjek koji nikada nije patio, nego čovjek koji je usred patnje ostao vjeran Bogu i otvoren prema čovjeku. Zato nam je sveti Rok i danas tako blizak. Poznavao je bolest, poznavao je samoću, nepravdu i nerazumijevanje, ali nije dopustio da ga patnja zatvori. Upravo ga je patnja učinila još bližim onima koji trpe“, naglasio je.

 

 

Povezujući svetkovinu s riječima proroka Izaije „Dom moj zvat će se dom molitve za sve narode“, biskup je naglasio da ova crkva svetoga Roka nije samo građevina i spomen na pretke, nego mjesto molitve, utjehe, pomirenja i susreta s Bogom. „Ona treba i kroz vijekove je bila dom molitve: mjesto gdje se čovjek vraća Bogu, gdje se grešnik može pokajati, gdje ranjeni nalazi utjehu, gdje obitelj pronalazi mir, gdje dijete uči moliti, gdje mladi čovjek traži smisao i gdje bolesni može osjetiti da nije sam“, kazao je biskup Relota.

Posebno je pozvao vjernike da poput svetoga Roka budu blizu jedni drugima. „Koliko se poznajemo i koliko smo spremni da 'tvoja radost bude moja radost, a tvoja žalost moja žalost'?“ upitao je, pozvavši obitelji da ne budu škrte na riječima ljubavi, nego da supružnici, roditelji i djeca jedni drugima otvoreno iskazuju ljubav i pažnju.

Govoreći o osjećaju usamljenosti, biskup je istaknuo blizinu pastira Crkve vjernicima, osobito u trenucima tragedije i žalosti koja je pogodila župnu zajednicu. Izrazio je suosjećanje sa župljanima, istaknuvši da u trenucima boli i žalosti uz njih stoje i njihov župnik i zadarski nadbiskup, njihov prvopastir koji s njima dijeli njihovu bol i briše njihove suze.

„I nemojte se bojati nas svećenika. Ili smo na ulici, ili smo u sakristiji, mi smo vaši, vi ste naši. I ne možemo nikada reći: 'On mene ne razumije'. Ma razumijemo, jer tomu nas uči današnja svetkovina sv. Roka“, kazao je ukupljenima, pozvavši ih ujedno da ne prolaze jedni pokraj drugih kao stranci, nego da budu istinska obitelj koja prepoznaje radost, bol i potrebu drugoga.

Upozorio je i na opasnost pretjerane zaokupljenosti tehnologijom i novcem, istaknuvši da osobni susret, pogled i blizina vrijede više od brojnih virtualnih kontakata. Mlade je ohrabrio da se ne boje budućnosti, nego da ostanu uz Krista, a roditelje pozvao da im svojim primjerom pokažu da još uvijek vrijedi ljubiti i praštati.

„Izašli smo iz teških vremena, i komunističkih i ovih ratnih. Nemojmo dozvoliti da nam srce bude zaraženo. 'Ja ne dam da moje srce bude zaraženo; želim da moje srce bude radosno, jer Krist je radostan. Ja u njega vjerujem!'“, kazao je mons. Relota.

Vjernike je potom potaknuo da ljubav i mir trebaju biti svjedočanstvo koje će prepoznati i svi koji dolaze u Bibinje te upozorio na opasnost da novac zauzme prvo mjesto u njihovu životu. Kazao je da materijalna dobra imaju svoje mjesto, ali ne smiju potisnuti ljubav i praštanje.

Preporučio im je stoga primjer svetoga Roka koji je živio jednostavno i siromašno, da im bude snaga i poticaj na putu vjere prema Kristu.

Nakon mise tradicionalno je održana velika svečana procesija u kojoj Bibinjci, među kojima mnogi nose upravo ime Roko po svome župnom naslovniku i zaštitniku, pjevaju Himan sv. Roku čiji pripjev glasi: „Zdravo, Roko, odvjetniče, slavni Božji ugodniče".

Na kraju svete mise župnik don Valter zahvalio je svima na sudjelovanju te je poželio da Bibinjci i dalje nasljeduju kreposti sv. Roka. (kta)