|
Početkom XIII. st. doživjele
su vrhunac borbe za oslobođenje svetih mjesta u Kristovoj zemaljskoj
domovini Palestini. Muslimani su križarima pružali sve snažniji otpor, a
nesloga i razjedinjenost kršćanskih knezova pridonosila je njihovu porazu.
U to vrijeme upalo je u ruke muslimanima mnoštvo kršćana koji postadoše
bijedni robovi. Da bi se pomoglo, nastao je na kršćanskom zapadu red
mercedarijevaca za otkup kršćana. Jedan od njegovih suosnivača je i svetac
kojega danas slavimo, sveti Rajmund Penjafortski.
Rođen je kao sin plemića oko 1175. g. u blizini Barcelone. Već s 20 godina
postaje profesor na sveučilištu u Barceloni a sa 30 godina odlazi na
slavno sveučilište u Bolognu. Godine 1219. odazivajući se pozivu biskupa
Berengara, vratio se u Barcelonu. Tu je postao svećenik, kanonik pa čak i
generalni vikar. Otvarala mu se sjajna crkvena karijera koju on ne želi.
Pridružuje se novoosnovanom dominikanskom redu prigrlivši redovničko
siromaštvo, poniznost i poslušnost. Izašao je na glas kao sjajan
propovjednik pa ga je papa Grgur IX. godine 1223. pozvao u Rim i tu je
postao njegov ispovjednik i savjetnik. Bila mu je ponuđena biskupska čast
koju on odbija i vraća se u svoj dominikanski red. Sa sv. Petrom Nolascom
osniva red za otkup kršćanskih robova. Njegov dugi život, doživio je 100
godina, bio je u svakom pogledu plodan dobrim i svetim djelima. Godine
1601. Crkva mu je podijelila najvišu čast kada ga je proglasila svetim.
|
