|
Katarina Sienska uz Tereziju
Avilsku prva žena, proglašena naučiteljicom Crkve, od mnogih je smatrana
mističarkom i sveticom, kod koje je izvanredno naglašena ljubav prema
Kristu i Crkvi. Činila je to u vrlo teškom razdoblju crkvene povijesti, u
XIV. stoljeću, kad su pape stolovali u Avignonu te bili pod utjecajem
francuskih kraljeva, što je rodilo mnogim neželjenim posljedicama.
Doživjela je i zapadni raskol, kad je Crkva imala dvojicu papa.
Katarina je rođena kao blizanka s još jednom sestrom 25. ožujka 1347. u
Sieni, a bila je 25. dijete u svojih roditelja. Katarinu je još kao malo
dijete, čim je došla do uporabe razuma i prvih spoznaja, neobično, upravo
magično privlačila crkva i sve što se u njoj zbiva. Katarinu je Bog već od
najranije mladosti vodio izvanrednim putem pa je djevojčica već sa 6
godina života imala na cesti svoj prvi zanos i neko viđenje.
Kad je Katarini bilo 15 godina zadesila ju je vrlo velika bol. Umrla joj
je najdraža sestra Bonaventura. To ju je toliko potreslo da je odlučila
prekinuti sa svijetom te se pridružiti dominikanskim trećoredicama, kojih
je u Sieni bilo stotinjak. Majka se tome vrlo protivila jer joj je već
bila našla pristala zaručnika. Katarina je bila vrlo odlučna djevojka pa
je svoju odluku o izboru zvanja provela u djelo. U 19. godini života
Katarina je u mističnom zanosu doživjela svoje zaruke s Kristom postavši
tako Njegova zaručnica. U jednom joj je viđenju Isus naložio da se posveti
apostolatu i tako njezinu, prilično skrovitu, životu dođe kraj. Deset
posljednjih godina života provest će na putovanjima. Borila se za politiku
pomirenja među gradovima, pokrajinama i državama te za obnovu u Crkvi.
Godine 1374. harala je po Italiji kuga i Katarina se dade na dvorbu jadnih
bolesnika. Mnogima je svojom molitvom vratila natrag željeno zdravlje, a
njezin je hrabri primjer potaknuo i druge da pomažu bolesnicima. Ona je
svima ulijevala pouzdanje.
Nalazeći se 1. travnja 1375. u crkvi Sv. Katarine u Pisi, a primivši svetu
pričest, zadobi pet rana na rukama, nogama i prsima.
Rekli smo da je Katarina mističarka Crkve, a time smo htjeli reći da je
kao malo tko u svome duhovnom životu i molitvi nosila sve muke i probleme
Crkve kojih je u njezino doba bilo vrlo mnogo. No ona nije ostala samo kod
mistike, već je prešla i na akciju. Zato je 18. lipnja 1376. s
dvadesetoricom svojih sljedbenika pošla u Avignon k papi Grguru XI. da ga
sklone i upravo moralno prisili na povratak u Rim. Već prije susreta s
njime poslala mu je nekoliko vrlo energičnih pisama u kojima vapi za
duhovnom obnovom Crkve i za povratkom Pape u sjedište njegove biskupije.
Katarina se s Papom sastala tek u rujnu 1376. Papa ju je poslušao i vratio
se u Rim i tako se dokončalo 70 godišnje avignonsko prebivalište papâ,
koje Talijani nazvaše "babilonskim sužanjstvom".
G. 1377. Katarina je u svom rodnom gradu osnovala samostan, u kojem je
rijetko boravila, jer je gotovo stalno bila na putovanju.
Sveta Katarina je malo pred smrt doživjela još jednu veliku bol: to je
zapadni raskol, koji će potrajati 40 godina. To će je slomiti i ona 29.
travnja 1380. umire u Rimu. Posljednje su joj riječi bili zazivi Kristovoj
krvi: "Sangue, sangue!" - Krv, krv!
Papa Pavao VI. proglasio je Katarinu Siensku naučiteljicom Crkve. Bilo je
to 27. rujna 1970. Tu je čast od žena do sada, tjedan dana prije nje,
doživjela još jedino sv. Terezija Avilska. Italija sv. Katarinu Siensku,
uz sv. Franju Asiškoga, štuje kao svoju prvotnu zaštitnicu.
|
