|
Crkva nam danas pred oči
stavlja dvojicu svetaca: svetog Fabijana, papu i mučenika i svetog
Sebastijana mučenika. Kao i inače o mučenicima prvih stoljeća i o papi
Fabijanu imamo malo podataka. Papa je postao 236. godine i veliku je
ljubav pokazivao prema siromasima a naročito je vodio računa da imena onih
koji su krvlju zasvjedočili ime Kristovo ostanu zapisana i zapamćena. Za
vrijeme Decijeva progonstva papa Fabijan je poginuo mučeničkom smrću i
pokopan u Kalistovim katakombama.
Sv. Sebastijan vjerojatno je već od djetinjstva bio kršćanin. Posvetio se
vojničkom staležu i u kratkom vremenu postao zapovjednik carske tjelesne
straže. Bila je to straža cara Dioklecijana koji prvih godina vladanja
nije progonio kršćane. Godine 298. Dioklecijan izdaje edikt po kojem
kršćani postaju diskriminirani. Godine 303. nastaju najveći i najkrvaviji
progoni protiv kršćana. Sebastijan, koji je ipak uspio ostati na carskom
dvoru, bude tužen i kako se nije htio odreći vjere osude ga na smrt.
Privezan je za stablo a vojnici su ga gađali strelicama. Misleći da je
mrtav, pristupi mu kršćanka imenom Irena kako bi ga pokopala, međutim, on
je bio živ. Odnese ga kući i tu ga njeguje dok nije ozdravio. Sebastijan
nije htio završiti kao bjegunac od mučeništva pa je opet pošao u carsku
palaču ususret samom caru. Car se strašno prestrašio misleći da pred sobom
vidi duha. Došavši k sebi i uvjerivši se da pred sobom ima živa čovjeka
dao ga je umlatiti i baciti u jedan kanal. Odande su ga kršćani izvukli i
pobožno sahranili u katakombama. Kasnije mu je u Rimu podignuta
veličanstvena bazilika.
|
