Nije moguće, na kraju, mimoići i sve ono što je na obnovi katedrale učinjeno od 1985. do 1989. godine. Ti se radovi mogu nabrojiti onim redom kojim su izvršeni.

Građevina je već godinama vapila za popravcima jer su oštećenja bila tako velika da se s obnovom nije moglo otezati. Ta su nastojanja, srećom, težila za potpunom obnovom u konzervatorskom i restauratorskom pogledu.

Potrebno je bilo, naime, da se tom obnovom ne naruši spomenički integritet objekta, dakle da se sačuva i autentičnost Vancašova djela. Katedrala je bila njegov prvijenac, pa je to bio i razlog više da se sa maksimalnim oprezom pristupi takvom zahvatu. Sada, po završetku radova, sarajevskoj je katedrali vraćen u velikoj mjeri prvobitni sjaj, možda s nešto patine, ali to joj s obzirom na njezine godine i pripada.

Krov je obnovljen 1985. godine, tako sto su azbestne pločice zamijenjene bakrenim limom. Nisu se više mogle nabaviti pločice iste vrste, pa je zato prihvaćen bakreni lim, što je tehnološki solidnije; iako možda manje pogodno za održavanje drvene konstrukcije kojoj je potrebna izvjesna ventilacija. Ima nade da će postojeći otvori na krovu omogućiti dovoljnu cirkulaciju zraka. Prije polaganja lima bila je, međutim, potrebna obimna zamjena istrulih dijelova greda i dasaka. Križevi na tornjevima su očišćeni pa premazani zlatnom bojom, ali im nisu povraćeni dijelovi koji su u međuvremenu otpali možda od udara groma. Umjesto drvenih žaluzina na krovnim oknima montirane su aluminijske mreže, eloksirane s plastičnom masom. Metalni tornjić »sanctus«, ranije izveden od pocinčanog lima, zamijenjen je bakrenim u savršeno istom obliku. Isto tako su svi ukrasni elementi na krovu obnovljeni točno prema starom modelu. Poslove je izvela Zanatska zadruga iz Kreševa. Rekonstrukcija poda i montaža centralnog grijanja izvedena je 1986. godine.

Tom su prilikom uklonjene pločice da bi se mogao nivelirati pod koji se u nekim dijelovima prostora slegao i do 20 centimetara. U desnoj je lađi iskopana nova biskupska grobnica, pokrivena pločom od crvenog granita.

Sloj pijeska debljine 5 cm posebno je nabijen vibratorom, pa je preko njega prostrta PVC folija; položena je armatura i nadliven sloj betona debeo 10 cm. Preko toga stavljena je hidroizolacija s bitumenom i dvije varene trake od izofleksa d = 4 cm. Preko izolacija postavljena je specijalna PVC folija, armaturna mreža i plastične cijevi za grijanje, a preko svega je izliven beton u debljini od 4 - 5 cm, da bi preko toga onda bile vraćene keramičke pločice točno prema staroj Vancaševoj shemi. Svetište, sakristija i riznica su popločane kamenom od kojeg su izrađene i stepenice za prilaz iz lađe. Za podstanicu centralnog grijanja pregrađena je u sakristiji posebna prostorija, a na prvom katu smještena su dva kotla snage preko 100 kW.

Zidovi su zaštićeni od vlaženja time što su na visini od 15 cm iznad poda izbu­šene rupe koje su zalivene specijalnom tekućinom za zaštitu od kapilarnog širenja vlage. Donji dio zidova, pri podu, obložen je kamenim pločama do vi­sine od 40 cm. Elektroinstalacije su obnovljene 1987. godine, a tom je prilikom izmijenjen sistem osvjetljavanja prostora. Uprava katedrale se nije odlučila za tip lustera, pa je uvedeno čisto tehničko osvjetljenje, nevezano za povijesni stil građevine. Rasvjetna su tijela industrijske serijske proizvodnje. To su halogeni reflektori snage 250, 400 i 1.000 Wata, postavljeni jednim dijelom na stropu, a nekoliko ih je spušteno kablovima oko 3 metra niže od stropa. U punom se sjaju tih reflektora postiže jačina dnevnog svjetla.

Po završenim elektroinstalatorskim radovima zidovi su oličeni »fasadeksom« u svijetlim, uglavnom toplim tonovima. Time je, možda, učinjen tehnološki korak naprijed, a učinjene su i druge pogodnosti time što je uvedeno centralno grijanje i postavljeni snažni ventilatori u srednjoj lađi. Opravdano je nadati se dobrom rezultatu takvih zahvata, jer je tim novinama učinjeno najbolje moguće u korist trajnosti boja na zidovima. Na mjestu fresaka postavljene su slike na platnu, kopije nekadašnjih fresaka, tako da je omogućeno cirkuliranje zraka između njih i zida. Vitraji su 1988. temeljito popravljeni, što je bilo povjereno radionici »Staklo« iz Zagreba.Ukupna njihova površina iznosi 110 m2. S vanjske strane su postavljeni dodatni prozori od neprobojnog laminiranog stakla, uloženog u aluminijske okvire. Tako su ne samo fizički zaštićeni originalni vitraji, nego je postignuta i znatna termička izolacija, što uvelike pridonosi boljem zagrijavanju prostora.

Iste je godine (1988) izvedeno i temeljito dotjerivanje pročelja. Vanjsko je lice zidova po sistemu pjeskarenja očišćeno od naslaga smoga, tako da je površina ponovno dobila prvobitnu boju toploga okera. Popunjene su oštećene spojnice. Dijelovi arhitekture od pješčara su štokovani, a razorene partije nadopunjene cementnim malterom u boji koja odgovara prirodnom kamenu. Na vrhu zabata ponovno je postavljen kameni križ, mnogo jednostavniji od ranijeg. Na padinama zabata nisu povraćene gotičke rakovice čiji su do­trajali ostaci uklonjeni još 1932. godine. Uostalom, one se ne vide ni na originalnom Vancašovu planu. Kameni irigatori koji su prihvaćali padavine između zabata i tornjeva, nadomješteni su metalnim olucima. Sve su zidne površine nakon čišćenja dva puta premazane zaštitnom smjesom »Cromosil«. Restauracija je orgulja izvedena tokom dviju godina, 1988. i 1989. godine. Tom obnovom zadržan je njihov prvobitni fonički status, dakle stari sviraonik, ormar i svirale. Modernizacija je izvedena unutar instrumenta time što je rekonstruiran sistem opskrbe velikog mijeha u zapadnom zvoniku, gdje je montiran manji mijeh uz regulator na električni pogon, a umjesto postojećeg ventilatora ugrađeno je novo, specijalno, gotovo nečujno električno puhalo sa pripadajućim uređajem za priključak i automatsko punjenje regulatora, kao i zaštitna prigušna kutija za puhalo i motor. Demontiran je sviraonik i 51 kositrena svirala iz prospekta. Sve je temeljito obnovljeno u radionici Hefererova nasljednika Ivana Faulenda. Neke svirale bile su, naime, u međuvremenu oštećene, njihovi vrhovi zgnječeni a stijene ulupane. Sve je to dovedeno u prvobitno stanje.

Tako je Katedrala dočekala svoj prvi centenarium u potpuno obnovljenom ruhu, a u zaključku spomenimo još jedan jubilej: sestre reda Kćeri Božje ljubavi vrše u njoj već stotu godinu službu sakristanki.