Naš službeni misal zove ovu misu zornicom, prema latinskom izrazu "in aurora". U njoj spominjemo poklon pastira pa bismo je mogli nazvati i pastirskom, kako to čine njemački katolici. Njezina poruka izvrsno je zgusnuta u drugi zaziv svečanog blagoslova na kraju mise u božićno vrijeme: "Bog je po anđelima navijestio pastirima radost Spasiteljeva rođenja; nek i vas ispuni radošću i učini vas svojim blagovjesnicima!" Šteta bi bila da predstojnik liturgijskog slavlja danas ne uzme taj svečani blagoslov.

Prvo čitanje dio je prorokove pjesme iz vremena obnove nakon povratka iz babilonskog sužanjstva. Dok su se drugi povratnici nad jeruzalemskim ruševinama i povratkom siromašnih sunarodnjaka osjećali obeshrabreni, ovaj Božji čovjek pjeva mesijanskom Jeruzalemu koji će procvasti u trenutku kad Božji narod postane potpuno poslušan Bogu i pun pouzdanja. U ovom odlomku podsjeća na radosnu procesiju u povodu Blagdana sjenica u kojoj su pobožni sudionici doživljavali povratak Boga kao svemoćnog i pobjedonosnog Spasitelja. "S njim naplata njegova i njegova nagrada ispred njega" povratnici su koje Bog dovodi iz dijaspore u sveti grad i blago koje donose ne samo oni nego i poganski hodočasnici. Kako je Jeruzalem u hebrejskom ženskog roda, "Tražena" je slikoviti izraz za cijeli narod koji je u svojoj povijesti bio zapuštan, ali sada ga traži sam Bog i stranci koji prepoznaju Božje djelovanje u narodu Božjem. U prorokovu radosnom uskliku "Evo dolazi tvoj Spasitelj" mi kršćani vidimo na ovoj misi proročanstvo o Mesiji koji dolazi u liku nemoćnog Djeteta. Možemo li u svom vremenu i u svojim prilikama prepoznati znakove Boga koji dolazi i spašava?

Isusovo rođenje, mesijansko djelovanje te spasotvornu smrt i uskrsnuće nadahnuti pisac ovdje zove očitovanjem Božje dobrostivosti i čovjekoljublja. Za "dobrostivost" stoji u Pavlovim poslanicama 10 puta izraz koji označuje ljudsko i Božje pozitivno svojstvo prijateljske vjernosti. Za "čovjekoljublje" stoji filanthropia, izraz koji dolazi još samo u Dj 28, 2, ali to je vrlina gostoljubivih Maltežana prema Pavlu i ostalim brodolomcima na putu za Rim. Bez ljudskih prethodnih zasluga, iz čiste prijateljske naklonosti i čovjekoljubivosti Bog nas je u Isusu već spasio. To se dogodilo "kupelju novoga rođenja i obnavljanja po Duhu Svetom". U Ef 5, 25 krštenje je nazvano "kupelj vode", a ovdje "kupelj preporoda i obnove u Duhu". Time se označuje krsna pridruženost Kristu Gospodinu, pri čemu se kršteniku ne samo opraštaju grijesi nego mu se dariva novi život u povezanosti s uskrslim Kristom. U njemu djeluje Duh Kristov koji ga čini "novim stvorom" (usp. Gal 6, 15). Ljudi vremena kad je nastajao Novi zavjet čeznuli su za duhovnom obnovom i preporodom. Toj intimnoj čežnji ljudskog srca kršćanstvo odgovara da je obnova moguća, ali kao Božji dar u Kristu kojemu se čovjek treba slobodno i ponizno otvoriti.
Obnova nije magijska preobrazba: "... da opravdani njegovom milošću budemo, po nadi, baštinici života vječnoga". Pristankom uz Isusa, koji je očitovanje Božjeg čovjekoljublja, krenuli smo putem spasenja; zadobili smo početni stupanj spašenosti. Valja nam u nadi nastaviti hod prema punom spasenju.

Naši su prevoditelji s pravom grčku riječ rema ovdje preveli kao "događaj", a ne "riječ", što ona doslovno znači. Vijest koju su im donijeli anđeli i pjesmu kojom je najavljeno rođenje Dječaka u Betlehemu, razumjeli su kao događaj objave kojemu trebaju vjernički odgovoriti. Za Luku je objava ne ponajprije riječ Božja zapisana u knjige nego događaji koje Bog čini u prilog ljudima. Na toj liniji uči Sabor: "Brižljivi raspoređaj objave ostvaruje se zahvatima i riječima, iznutra međusobno povezanima, tako da djela koja je Bog u povijesti spasenja izveo pokazuju i potkrepljuju nauku i stvari što ih riječi označuju" (DV 2).
Našavši "Mariju, Josipa i novorođenče gdje leži u jaslama", pastiri postaju sigurni da pjesma anđela nije njihova tlapnja, nego zbiljski događaj koji im je obznanio Gospodin Bog. "Ispripovjediše im" odnosi se najprije na Mariju i Josipa, koji sada i od drugih dobivaju najavu Božjeg plana s Dječakom. "Im" su nadalje njihovi kolege pastiri i drugi ljudi koji su reagirali divljenjem. Tako pastiri postaju glasnici novorođenoga Gospodina i Spasitelja. Ujedno uzor ostalim vjernicima: Bog otkriva događaje spasenja skromnim pastirima, koji nisu imali pristup u društvo hramskih čistunaca, i zadužuje ih da te događaje naviještaju ostalim ljudima iz svoga životnog kruga. Pastiri se vraćaju slaveći i hvaleći Boga. Time se pridružuju anđelima koji su otišli u nebo slaveći Boga u noći Isusova rođenja. Kad Bog vjernicima očituje svoja slavna djela, oni na njih radosno pristaju i zahvalno hvale Boga. Misa zornica poziv je na uočavanje divnih Božjih djela i slavljenje Boga za njih.
To sjajno izražava naša božićna pjesma "O pastiri, čudo novo" koja preriče događaj iz današnjeg evanđelja. Posebno je značajna treća kitica, koja govori da je prevelika Božja ljubav prilikom Isusova rođenja primila na sebe put čovjeka ili krhku ljudsku narav. Spasitelj se nije rodio kao kneževsko dijete, nego kao nemoćno, krhko dijete jedne Galilejke. Dijete koje treba ljubav svoje Majke da bi doraslo za svoju životnu zadaću.