|
NA PUTU ZA
KRISTOM
U početku bijaše Riječ i Riječ bijaše u Boga, i Riječ bijaše Bog.
(Iv 1,1)
...a onda je čovjek – pogazio riječ. Savez Boga s čovjekom počivao je na
riječi, a mi smo ljudi, po svom dobrom ljudskom običaju, savez sa svojim
Bogom shvatili pazarski. Shvatili smo ga kao još jedan u nizu ugovora,
dogovora, saveza, unija... u koje ulazimo, iz kojih izlazimo, koje
sklapamo ili razvrgavamo onako kako nam se prohtije.
Jeftine riječi
Riječ smo pretvorili u bujicu besmislenih riječi, bez vrijednosti, bez
značenja, bez ljubavi i bez obveza. Naše se riječi prosipaju, valjaju,
sudaraju jedna s drugom. Bivaju nekontrolirana sila koja straši, izaziva
zebnju, jer ne donosi nikomu ništa dobra.
Stručnjaci za komunikologiju tvrde da prosječna osoba svakog dana
izgovori toliko riječi da bi mogle napuniti 20 stranica papira. To znači
da svakog mjeseca preko naših usta prijeđe dovoljno riječi da bi se
mogle napisati dvije podeblje knjige, svaka od 300 stranica. Dvadeset i
četiri knjige je to svake godine i ako poživimo barem 50 godina, bila bi
to biblioteka od 1200 knjiga. Mnogo papira, mnogo knjiga, mnogo riječi.
Shvaćamo li kolika je to sila, moć, odgovornost?
Riječi su nam postale jeftine. Previše ih je u optjecaju. Izgubile su
vrijednost. Nekada su ljudi govorili manje jer je onoliko koliko bi
rekli bilo dovoljno. Čovjek je čovjeku vjerovao na riječ. Danas je
potrebno nekoga u nešto neprestano uvjeravati jer vlada opće
nepovjerenje pa koristimo svu silu riječi ne bismo li u tome uspjeli.
Glavnina naših riječi ili je isprazno govorenje kojim sami sebe uzdižemo
ili govorenje kojim drugog ponižavamo. Ogovaranja, tračevi, psovke,
kletve, optužbe, laži... prevladavaju u ljudskim razgovorima. Teško
preko naših usta prijeđe pohvala ili potpora, a riječi ohrabrenja mogu
nekomu biti spas, mogu mu biti novi poticaj u životu. Kršćansko
ohrabrenje više je od pukoga komplimenta ili tapšanja po leđima. Netko
reče da ono „pomaže nekome biti boljim kršćaninom čak i u trenutcima
kada je život grub i težak“.
Kakve riječi takvo srce
Danas je aktualno govoriti o dijetama, o onome što ulazi kroz naša usta,
ali daleko je važnije voditi računa o onom što izlazi kroz naša usta.
Prije ili kasnije naše će riječi razotkriti pravo stanje našeg srca, jer
iz našeg srca dolaze naše riječi. Ako je naše srce ispunjeno ljubavlju
prema Bogu i prema bližnjemu, naše će riječi biti riječi poštenja,
zahvalnosti, ohrabrenja, iskrenih savjeta i brige za druge ljude. Ali
ako je naše srce ispunjeno ohološću i sebičnošću, onda će one biti
riječi prevare, izdaje, pogaženih obećanja, mržnje i zla.
Kontrolirati svoj govor nije lako jer stvarni problem nisu naša usta
nego naše srce. Da, riječi izlaze iz čovjekova srca. One su takve. Moćno
su oružje na strani dobra ili na strani zla. Riječi možemo koristiti na
razarajući način ili ih možemo koristiti kako bismo gradili i
ohrabrivali. Mudri Salomon, sin Davidov, kralj izraelski, u svojim
izrekama zbori: Čovjek se veseli odgovoru usta svojih, i riječ u pravo
vrijeme – kako je ljupka (Izr 15,23).
Nemojmo tražiti isprike i izgovore za ono loše što izlazi iz našeg srca.
Nemojmo teške trenutke u svom životu dodatno opterećivati gomilom
psovki, kletvi i optužbi koje se dižu sve do neba. Kao sljedbenici Isusa
Krista imamo obvezu pred Bogom procjenjivati učinak svojih riječi jer
opomenuti smo: Za svaku bezrazložnu riječ koju kažemo dati ćemo račun na
Dan sudnji (Mt 12,36).
Kad je čovjek bogat, moćan i slavan, oholi se i misli kako može bez
Boga. Onda se razmećemo riječima, ali kada nevolje navale, broj riječi
postaje sve manji. Tada nam riječi nedostaje, jedva ih pronalazimo.
Želimo svaku odvagnuti jer tek tada postajemo svjesni koliko je važno
izgovoriti prave riječi u pravo vrijeme.
Snaga riječi
Kada pokleknemo i kada nas grijeh svlada, koristimo riječi iz Evanđelja.
O tome lijep primjer daje Mark Mallett, kanadski katolički pjevač, koji
kaže: „U najtežim trenutcima sve što trebamo je devet riječi. Da, samo
devet: Isuse, sjeti me se kada dođeš u kraljevstvo svoje (Lk 23, 42). Po
ovih devet riječi razbojniku na križu dana je sva milost Božja. Po ovih
devet riječi Isus je obrisao njegovu grešnu prošlost. Po ovih devet
riječi razbojnik je spasio svoju grešnu dušu. Ali one nisu došle samo s
njegovih usana nego ponajprije iz njegova srca.
I pet riječi zna biti dovoljno. Da, samo pet riječi: Bože, milostiv budi
meni grešniku! (Lk 18,13). U ovih pet riječi raskajani carinik rekao je
daleko više nego farizej čitavim svojim govorom prepunim samohvale. U
ovih pet riječi poniznost je pobijedila uzvišenost. Po ovih pet riječi
carinik siđe opravdan kući svojoj, a farizej ne. Ali one nisu došle samo
s njegovih usana nego ponajprije iz njegova srca.
I jedna jedina riječ zna biti dovoljna. Jedna riječ. Da, jedna jedina
riječ: Isuse! Po ovoj jednoj jedinoj riječi, koja ne smije doći samo s
naših usana nego ponajprije iz našeg srca, srca raskajana poput srca
razbojnika Isusu s desna, srca ponizna poput srca carinika u hramu, naša
će se duša ispuniti Božjom milošću. Ovom jednom jedinom riječju obnovit
će se naš savez i bit ćemo uz svog Boga, koji će se na naš poziv
odazvati."
A mi se prisjetimo poslanice apostola Pavla: Tko god prizove Ime
Gospodnje, bit će spašen (Rim 10,13). Jer Bog se odaziva na naše riječi.
Jer Bog se odaziva na naših devet riječi. Jer Bog se odaziva na naših
pet riječi. Jer Bog se odaziva i na našu jednu jedinu riječ. Jer Bog ne
broji naše riječi, nego gleda u naše srce.
Odrecimo se ružnih riječi, a naročito psovki. Zatražimo pomoć Božju i
prije nego što će opasne riječi početi izlaziti iz naših usta, najprije
promislimo, a onda ih ostavimo – neizgovorenima. Doista tvoje će te
riječi opravdati i tvoje će te riječi osuditi (Mt 12,3).
Piše: Ivica Ursić
Objavljuje: Naša ognjišta
http://www.nasa-ognjista.com
|