Katolička Tiskovna Agencija
Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine

3. kolovoz 2020.

Intervju

Vlč. Josip Levaković

Vlč. Josip Levaković

Sarajevo, 27. srpanj 2020.

Vlč. Josip Levaković, voditelj HKM-a u Dublinu

Dušu je najlakše izreći na svojem jeziku

Ljetno vrijeme većina ljudi koristila je za putovanja i odmore. No, budući da nam aktualna situacija još uvijek to ne dopušta u punom obliku, internet ipak omogućava razgovarati i s onima koji su daleko, kao što je bio slučaj s vlč. Josipom Levakovićem, voditeljem Hrvatske katoličke misije u Dublinu.

Naš sugovornik, 33-godišnji vlč. Levaković, rodom je iz Rokovaca kod Vinkovaca i svećenik je Đakovačko-osječke nadbiskupije, koji od kraja 2016. djeluje kao prvi službeni dušobrižnik za Hrvate u Irskoj. Kroz razgovor nam je približio tamošnje prilike i situaciju katolika s prostora Crkve u Hrvata…

Poštovani vlč. Levakoviću, u Dublinu je krajem 2016. s djelovanjem započela prva Hrvatska katolička misija (HKM) u Irskoj. Što je bilo ključnim povodom njezina osnutka?

Prvi neki važan nadnevak kojega pamtim je 20. studenoga 2016. Tada sam prvi put s našim Hrvatima u Dublinu slavio sv. misu na hrvatskome jeziku. Uslijedio je potom dekret koji je počeo vrijediti sa 17. prosinca 2016., kojim sam imenovan župnim vikarom župe Whitehall/ Larkhill/Santry na sjeveru Dublina, te dušobrižnikom za Hrvate u Dublinskoj nadbiskupiji. Ključan povod je bio velik broj naših sunarodnjaka koji su se po ulasku Hrvatske u EU počeli doseljavati na Irski otok. Prvi im je u pohode 2015. otišao fra Ljubomir Šimunović, voditelj HKM-a u Londonu. Prvu misu na hrvatskom jeziku slavio je u crkvi Sv. Terezije u središtu Dublina. Odredio je tada da će sv. misa na hrvatskom jeziku biti svakog prvog utorka u mjesecu u 18h u istoj crkvi. Obavijestio je o doživljenom i vlč. Tomislava Markića, ravnatelja Dušobrižništva za Hrvate u inozemstvu, koji je te godine u došašću i posjetio Dublin i naše Hrvate. Tada su se susreli i s mons. Diarmuidom Martinom, nadbiskupom dublinskim, s kojim su razgovarali na tu temu. On je dopustio da na službu Hrvatima u Irskoj bude poslan jedan svećenik iz Hrvatske, koji će ujedno služiti i u jednoj župi u Dublinu. I tako je sve krenulo...

Kako je teklo njezino osnivanje te Vaše uvođenje u službu voditelja HKM-a?

Teklo je polagano jer smo krenuli od samoga početka. Prvo sam osobno morao stupiti u kontakt s mjesnim nadbiskupom metropolitom mons. Diarmuidom Martinom. Potom sam morao proći tzv. Garda vetting – postupak dobivanja potvrde o nekažnjavanju (što je važan prvi korak zbog silnih seksualnih zlostavljanja u Irskoj koja su počinili službenici Crkve, redovnici, redovnice...). Kad sam dobio svoj prvi dekret, kad sam dobio kuću na uporabu (polovicu kuće koju bismo mi nazvali „dvodomka“ ili „dvojna kuća“) – tad smo mogli činiti prve korake. Inicirali smo prve susrete mladih na kojima se znalo okupiti tek nekoliko njih koji su bili na nedjeljnim sv. misama. Uskoro je organiziran u toj kući i prvi tečaj priprave za brak, a onda su krenuli i odlasci u druge veće gradove Irske gdje je bilo naših Hrvata (Cork, Galway, Limerick, Kilkenny, Letterkenny, Tralee, Waterford, Tullamore/ Mullingar/ Longford...). Najveći izazov je bila, i još uvijek jest: naša raspršenost – i po Dublinu, i po cijeloj Irskoj. No, evo, valjalo je s Božjom pomoći krenuti. Teško je bilo ljudima objasniti zašto sam jedini svećenik Hrvat u Irskoj, zašto ne mogu češće doći, da nisam župnik i da ne mogu ovisiti samo o mojim dolascima (po pitanju mise, ispovijedi...), nego da se moramo polagano integrirati... Evo, izazova je bilo puno. No, Bogu hvala – lagano smo ih svladavali.

Nastojali smo učvrstiti zbor koji se bio već okupio za prvu sv. misu u srpnju 2015. Kasnije smo pokrenuli i zbor mladih. Zatim, imali smo nekoliko ministranata pa i neku prvu skupinu suradnika. U proljeće 2017. organizirali smo i prvi tečaj priprave za brak. Do sada je održano 12 ciklusa tečaja kojega je prošlo više od 120 parova. U tome mi svesrdno pomažu i pojedini bračni parovi iz naše misije. Krenula je 2017., u jesen, i priprava za prvu sv. pričest i sv. potvrdu na kojoj je bilo tek nekoliko pripravnika jer su irske škole mahom katoličke i pripravu organiziraju u okviru svojega školskoga programa, u okviru školskog vjeronauka. Organizirali smo i katehetske radionice za djecu. Prije dvije godine organizirali smo i prvo hodočašće Hrvata u Irskoj u nacionalno svetište Naše Gospe od Knocka na zapadu Irske (Nadbiskupija Tuam). Ono bude jednom godišnje, krajem svibnja. Tada pozovemo u posjet jednoga biskupa iz Domovine, pa sutradan odmah imamo i slavlje primanja sakramenata (krštenje odraslih, prva pričest, sv. potvrda). Do sada je kršteno 25 djece – među njima i troje odraslih. U veljači ove godine organizirali smo i prvi Susret bračnih parova i obitelji – kojega je vodio jedan bračni par koji živi i radi u Irskoj, a članovi su Hrvatske zajednice bračnih susreta. Prije otprilike godinu dana okupio se jedan lijepi broj suradnika u Misijsko pastoralno vijeće. Kada smo uspjeli dobiti i vlastiti bankovni račun u okviru računa župe u kojoj se nalazimo (u ožujku 2019.), te smo osnovali i Misijsko ekonomsko vijeće. Toliko je tu još i većih i manjih akcija – bilo humanitarnih, bilo radionica, radnih akcija... Organiziramo i Program sjećanja na žrtvu Vukovara, Škabrnje, Borova i svih drugih ratnih stratišta. Zatim, slavlje početka vjeronaučne i katehetske godine, misijske nedjelje. Imali smo nekoliko redovnica koje su u Dublinu bile na tečaju engleskoga jezika, pa su otišle u misije (Solomonski Otoci i Uganda). S njima smo povezani i trudimo se materijalno ih pomagati. Lijepe inicijative dolaze i od samih članova misije. Organiziramo svake godine korizmenu duhovnu obnovu. No, sve to stavljamo u Božje ruke. Svakako, ono što nam je uvijek izazov jest: jedan broj naših ljudi još uvijek traži svoje mjesto stanovanja i rada u Irskoj, pa se nakon nekog vremena sele. Isto tako, mnogi su u posljednjih nekoliko mjeseci, zbog COVID-a ili zbog svojih prijašnjih osobnih planova, otišli iz Irske natrag u Domovinu ili u Austriju, Njemačku... Ostali smo bez nekoliko dobrih suradnika. No, evo – mi smo tu. Bog dragi je s nama, on nas drži. Ako ponesu barem nešto dobroga, Božjega odavde – Bogu hvala na tome. Mi smo radosni.

Što biste istaknuli kao cilj Vašega poslanja u Irskoj, i koja je opravdanost postojanja ove misije?

Glavni cilj poslanja i opravdanost postojanja misije su duše naših sunarodnjaka u Irskoj, te njihova želja: čuvati svoj vjernički i nacionalni identitet. Dušu je najlakše izreći na svome jeziku, barem ovoj prvoj generaciji koja je tek došla prije nekoliko godina.


Razgovarala: Josipa Prskalo

Nastavak pročitajte u tiskanom izdanju ili na portalu nedjelja.ba

PREPORUČI
Centar za savjetovanje Vrhbosanske nadbiskupije

VIDEO

FOTO

AUDIO

  • Loading the player...
    2. kolovoz 2020.

    Le parole del Papa per il lavoro - Angelus 2020 08 02

Sljedeca
 
Ured za brak i obitelj Vrhbosanske nadbiskupije

Copyright © 1996-2020 KTA BK BiH. Sva prava pridržana.
Sadržaji s ovih stranica se mogu prenositi bez posebne dozvole uz navođenje izvora.

Katolička tiskovna agncija Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine
Kaptol 32, 71000 Sarajevo, Bosna i Hercegovina
tel/fax: + 387 33 666 865
e-mail: