Katolička Tiskovna Agencija
Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine

23. rujan 2020.

Iz katoličkog tiska

Katolički tjednik br. 27

Katolički tjednik br. 27

Sarajevo, 6. srpanj 2020.

Katolički tjednik

Lokalno i globalno Crkve vrhbosanske

Mnoge kompanije danas u promidžbene svrhe koriste izreku: „Djeluj lokalno, misli globalno!“, a poglavito ju se može susresti u govoru o važnosti ekologije i očuvanja okoliša. Međutim, ona je u praksi najprisutnija u Katoličkoj Crkvi koja istodobno ima i mjesni i sveopći karakter. Osim u činjenici da postoje opći crkveni zakoni koji se jednako trebaju primjenjivati svugdje na svijetu, to se zrcali na osobit način u svećeničkom pozivu. Štoviše, promicanje svećeničkih zvanja treba „širokogrudno prelaziti granice pojedinih biskupija, naroda, redovničkih obitelji i obreda te, imajući u vidu potrebe opće Crkve, pružiti svoju pomoć, osobito onim krajevima u kojima su za Gospodnji vinograd radnici hitnije potrebni“ (OP 2). Svećenik je, dakle, i lokalni pastir i djelatnik „globalne kompanije“ koji još u odgoju treba usvojiti načelo da se brine i za svoju partikularnu i za opću Crkvu (usp. Kan. 257 - § 1).

Stupajući đakonskim ređenjem u klerički stalež, svaki ređenik biva inkardiniran, tj. postaje članom jedne mjesne Crkve, odnosno nad/biskupije, te ima „račune polagati“ svome nad/biskupu. Međutim, iz opravdanih razloga „kao što su korist Crkve ili dobrobit samoga klerika“ može dobiti ekskardinaciju kako bi prešao u drugu biskupiju (usp. Kan. 270) te se „nikako ne može dopustiti da bude klerika bez inkardinacije ili klerika lutalica“ (usp. Kan. 265).A„da bi se već inkardinirani klerik valjano inkardinirao u drugu partikularnu Crkvu, mora od dijecezanskog biskupa dobiti potpisano pismo ekskardinacije; a jednako tako od dijecezanskog biskupa partikularne Crkve u koju se želi inkardinirati potpisano pismo inkardinacije“(Kan. 267 - § 1.). No, pored ovoga, postoji mogućnost da netko uz suglasnost svoga biskupa i biskupa koji će ga primiti, ostane članom svoje matične biskupije, a djeluje na prostoru druge dijeceze: bilo kao misionar, bilo kao svećenik na vremenski određenoj „ispomoći“.

Uz rečeno najočitiji primjer globalne ideje i lokalne primjene jest izbor dijecezanskoga biskupa kojega Sveta Stolica ne mora uzeti između klerika dotične mjesne Crkve. Sjetit ćemo se da je prvi vrhbosanski nadbiskup, nakon obnove redovite crkvene hijerarhije u BiH 1881., bio svećenik Zagrebačke nadbiskupije sluga Božji Josip Stadler imenovan 18. 11. 1881., a ustoličen 15. 1. 1882. u crkvi Sv. Ante na Bistriku. Upravljajući nadbiskupijom do svoje smrti 8. prosinca 1918., imao je dva pomoćna biskupa: slovenskog svećenika Antona Bonaventuru Jegliča (doduše samo godinu dana 1897./1898.) koji će postati ljubljanskim biskupom, te od 1908. domaćeg sina rodom iz Doca kod Travnika Ivana Ev. Šarića kojega je poslije vlast u Beogradu tek nakon niza diplomatskih poteza Sv. Stolice prihvatila za Stadlerova nasljednika pa je imenovan vrhbosanskim nadbiskupom 2. svibnja 1922. i na tom mjestu ostao do smrti u Madridu 16. srpnja 1960.

Međutim, s obzirom da je 1945. morao u izbjeglištvo, nadbiskupijom je kao generalni provikar i zatim kao generalni vikar upravljao vrhbosanski svećenik Marko Alaupović koji je 1950. imenovan naslovnim biskupom kapidolijadskim, a 1960., najprije ap. administratorom sede plena te potom nadbiskupom. On je upravu nadbiskupije predao također domaćem svećeniku Smiljanu Franji Čekadi koji je 12. lipnja 1967. imenovan nadbiskupom koadjutorom, a zatim početkom 1968. ap. administratorom. Njegov nadbiskupski vijek trajao je od Alaupovićeva umirovljenja 13. siječnja 1970. pa do smrti 18. siječnja 1976. Godine 1970. za svoga pomoćnog biskupa dobio je Tomislava Jablanovića, rodom iz Doca kod Travnika, koji je kao kapitularni vikar 1976./1977. upravljao nadbiskupijom. Potom je 23. listopada 1977. na stolicu sarajevskog nadbiskupa zasjeo vrhbosanski svećenik rodom iz Globarice kod Žepča Marko Jozinović koji će na tom mjestu ostati do umirovljenja 19. travnja 1990. Nakon njega vrhbosanskim je nadbiskupom 7. prosinca 1990. imenovan banjolučki svećenikrodom iz Priječana kod Banje Luke Vinko Puljić koji ove 2020. slavi svoj zlatni svećenički jubilej. Njega će sveti papa Ivan Pavao II. zaogrnuti kardinalskom čašću 26. studenoga 1994. te mu 10. svibnja 1993. dati pomoćnog biskupa, vrhbosanskog svećenika Peru Sudara rodom iz Solakove Kule kod Konjica. Naposljetku, svjedoci smo da je 22. siječnja 2020. vrhbosanskim nadbiskupom koadjutorom imenovan svećenik Mostarsko-duvanjske biskupije don Tomo Vukšić.


Piše: Josip Vajdner

Nastavak pročitajte u tiskanom izdanju ili na portalu nedjelja.ba

PREPORUČI
Centar za savjetovanje Vrhbosanske nadbiskupije

VIDEO

FOTO

AUDIO

  • Loading the player...
    20. rujan 2020.

    Papa Francesco: Prepariamoci al prossimo Congresso Eucaristico a Budapest

Sljedeca
 
Ured za brak i obitelj Vrhbosanske nadbiskupije

Copyright © 1996-2020 KTA BK BiH. Sva prava pridržana.
Sadržaji s ovih stranica se mogu prenositi bez posebne dozvole uz navođenje izvora.

Katolička tiskovna agncija Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine
Kaptol 32, 71000 Sarajevo, Bosna i Hercegovina
tel/fax: + 387 33 666 865
e-mail: