Katolička Tiskovna Agencija
Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine

8. kolovoz 2020.

Vijesti

Sarajevo, 5. srpanj 2020.

PROPOVIJED KARDINALA PULJIĆA NA PATRON SJEMENIŠNE CRKVE SV. ĆIRILA I METODA U SARAJEVU

„Prevažno je shvatiti da riječ Božja treba proći kroz oči i doći do srca, a iz srca izvire snaga koja pokreće“

U nedjelju, 5. srpnja 2020. crkva posvećena slavenskim apostolima sv. Ćirilu i Metodu, koja se nalazi u sklopu zdanja Vrhbosanskog bogoslovnog sjemeništa u Sarajevu, svečano je proslavila svoj patron. Euharistijsko slavlje predvodio je nadbiskup metropolit vrhbosanski kardinal Vinko Puljić. Prigodnu propovijed kardinala Puljića prenosimo u cijelosti:
 
Preuzvišeni Apostolski nuncije,
braćo u biskupstvu Tomo i Ratko,
draga braćo misnici,
poštovane časne sestre,
dragi bogoslovi,
draga braćo i sestre!
 
Započet ću ovu besjedu vraćajući se u svoje sjemenišne dane. Bilo je to potkraj 1963. godine kada sam pohađao drugi razred sjemeništa na Šalati u Zagrebu. Tada smo čuli divnu poruku svetoga Ivana XXIII. povodom 1.100. obljetnice poslanja svete braće slavenskih apostola. Tada nisam znao puno o njima dvojici, ali su nam isusovci rekli nekoliko riječi o njima i tako me zainteresirali za dvojicu slavenskih apostola iz Soluna koji su poznavali su slavenski jezik te su uspjeli doći među slavenske narode i donijeti im poruku evanđelja.
 
Kasnije sam tek shvatio razloge zašto su tražili misionare iz Soluna, a ne sa Zapada. Već je bilo krštenih Slavena pa je pomalo vršen pritisak da se germaniziraju, a to Slaven nisu voljeli.  Zato je knez Rastislav poslao molbu da mu iz Bizanta pošalji misionare. Ćiril i Metodije poznavali su slavenski jezik pa već dolaze pripravni, a donijeli su i pismo glagoljicu. Znanstvenicima prepuštam traženje odgovora na pitanje, jesu li ga to pismo oni smisli smislili ili netko drugi. Donijeli su slavenskim narodima prijevod dijela Svetoga Pisma, obrednike i liturgijske knjige. Narod je rado prihvatio naviještanje evanđelja na svom jeziku. Tada je nastala zavist na Zapadu pa su ih optuživali za krivovjerje jer su se do tada u liturgiji koristila samo tri jezika: hebrejski, grčki i latinski. Oni su uveli slavenski jezik i glagoljicu. Papa Nikola I. pozvao ih je da dođu u Rim, ali je u međuvremenu umro pa ih je primio papa Hadrijan II.
 
Dolazeći papi Hadrijanu II. Ćiril i Metodije  ponijeli su relikvije, moći svetoga pape Klementa koji je bio treći papa po redu. Relikvije toga mučenika ponijeli su sa sobom s Istoka odakle su i došli pa su ih onda donijeli u Rim. Relikvije su svečano dočekane u Rimu. Papa je vidio da je riječ o pravovjerju i odobrio je liturgiju na slavenskom jeziku. Konstantin, koji je u vrijeme zavjetovanja uzeo ime Ćiril, obolio je i umro je u Rimu i svečano sahranjen u crkvi sv. Klementa u kojoj su se nalazile moći ovoga sveca. Metodije biva zaređen za biskupa i poslan u Srijemsku Mitrovicu da bude nadbiskup za slavenske narode. Nije bio dugo tamo jer su ga zatvorili. Proradila je zavist i nisu dopustili da on širi slavenski kulturu. Ostao je u zatvoru dvije i pol godine, ali nije se dao slomiti. Papa Ivan VIII. energično traži da ga puste. To je papa Ivan VIII. koji je poslao blagoslov knezu Branimiru u Ninu gdje smo i mi slavili divna slavlja povodom trinaest stoljeća kršćanstva u Hrvata. Metodije se vraća na svoj teren i nastavlja na slavenskom jeziku slaviti Misu i propovijedati evanđelje.
 
Biskupi su često budili svijest o vrijednosti ove dvojice apostola. To su činili i pape. Među njima je i papa Leon XIII. koji je uputio encikliku o svetoj braći „Grande munus“ i u njoj je gotovo u cijelosti opisan život dvojice apostola. I drugi pape prigodom godišnjica upućivati su poruke sve do svetoga Ivana Pavla II. koji ih je proglasio suzaštitnicima Europe. Kao što je tih godina obilježavana 1500. obljetnica rođenja sv. Benedikta, tako je papa htio da i istočni dio Europe, gdje žive slavenski narodi, slavi svoje apostole pa je svetoga Ćirila i Metodija proglasio suzaštitnicima Europe.
 
Od hrvatskih biskupa spomenut ću kardinala Haulika koji je izdao jednu poslanicu u kojoj opisuje njihovo apostolsko djelovanje. Možda je najjače u svemu tome sudjelovao đakovački biskup Strossmayer koji je dao urediti kapelicu u crkvi svetoga Klementa u Rimu gdje se nalaze relikvije, moći našega svetoga Ćirila. I drugi su biskupi zajednički izdavali poslanice povodom raznih godišnjica, Na poseban papa Pavao VI. izdao je prekrasno apostolsko pismo „Antiquae nobilitatis“ posvećeno njima dvojici.
 
Danas slavimo slovenske apostole. Premalo znamo vrjednovati one koji su nam vjeru donijeli.  Premalo znamo vrjednovati i kulturu iz koje je nikao jezik, a narod koji ima svoj jezik, ima i svoj identitet. Za vrijeme Koncila održali su jednu liturgiju na slovenskom jeziku u Salzburgu kao zadovoljština jer iz Salzburga nekada progonili njih dvojicu pa na taj način odali priznanje i izrazili kajanje. U Crkvi je često politika blokirala širenje evanđelja i to ne samo u prošlosti nego je bolest svih vremena da se politika na neki način želi nametnuti i time često blokira širenje evanđelja. Zato je jako važan duh koji su njih dvojica čuvala, a to je veza s rimskim biskupom. Time su sačuvali vjernost i jedinstvo. Zato u zbornoj molitvi molimo da evanđelje bude ono koje izgrađuje jedinstvo Crkve, bilo lokalne sveopće Crkve, jedinstvo s rimskim biskupom i jedinstvo na terenu u duhu evanđelja.
 
Crkva na poseban način želi vrjednovati upravo taj misijski duh koji je pokrenuo i slavenske apostole. Na Drugom vatikanskog saboru posebno je naglašena ta inkulturacija, odnosno da se evanđelje donese u kulturu naroda, da im se govori njihovim jezikom. Možda izgleda čudno da danas nama, koji naviještamo riječ Božju, upućujem poruku: ponekad izgubimo duh razumijevanja ovog svijeta koji je zadojen duhom sekularizma, koji ima rječnik politike, politike, sporta…, ali ne poznaje religiozni rječnik. Zato nas ljudi često ne razumiju kada im govorimo teološkim stilom pa izgleda kao da im govorimo iznad glava. Potrebno je donijeti navještaj na način da ga mogu razumjeti.
 
Posebno bih želio u ovome vremenu ukazati na potrebu da naš narod posegne za evanđeljem, za Svetim Pismom, da istinski u toj Božjoj riječi nađu utjehu, izvor nade i hrabrosti za život. Često javno mnijenje ubija nadu. Zato nam je potreban izvor nade, a to je riječ Božja koju treba ljudima naviještati na način da im bude izazov. Digitalna tehnika često ubije sposobnost čitanja i ne stvara sposobnost memoriranja, pamćenja. Psihologija se bavi time. Tek kada čovjek uzme knjigu i iz knjige čita i o tome razmišlja, onda to i slaže u svome srcu. Prevažno je shvatiti da riječ Božja treba proći kroz oči i doći do srca, a iz srca izvire snaga koja pokreće da možemo svjedočiti svoju vjeru. Uvjeren sam da je duh koji je širio biskup Strossmayer, šireći pobožnost prema ovoj dvojici slavenskih apostola, bio nadahnuće i nadbiskupu Stadleru da napravi ovu divnu crkvu u čast svetih Ćirila i Metoda i da u katedrali podigne oltar posvećen njima dvojici. Ne smijemo taj duh zanemariti upravo radi poslanja koje su oni imali: donijeti čovjeku riječ Božju, izvor života i nade. Amen! (kta)
PREPORUČI
Centar za savjetovanje Vrhbosanske nadbiskupije

VIDEO

FOTO

AUDIO

  • Loading the player...
    5. kolovoz 2020.

    Udienza Appello Papa Libano

Sljedeca
 
Ured za brak i obitelj Vrhbosanske nadbiskupije

Copyright © 1996-2020 KTA BK BiH. Sva prava pridržana.
Sadržaji s ovih stranica se mogu prenositi bez posebne dozvole uz navođenje izvora.

Katolička tiskovna agncija Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine
Kaptol 32, 71000 Sarajevo, Bosna i Hercegovina
tel/fax: + 387 33 666 865
e-mail: