Katolička Tiskovna Agencija
Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine

23. kolovoz 2019.

Izdvajamo

Potpisivanje Temeljnog ugovora

Potpisivanje Temeljnog ugovora

Sarajevo, 19. travanj 2006.
O Temeljnom ugovoru piše dr. don Tomo Vukšić, profesor Vrhbosanske katoličke teologije u Sarajevu

Potpisan Temeljni ugovor između Svete Stolice i Bosne i Hercegovine

Sveta Stolica i BiH potpisale su ovaj dokument nastojeći odrediti pravni okvir odnosa između Katoličke crkve i BiH.

Na godišnjicu izbora pape Benedikta XVI., 19. travnja 2006., koji se slavi i kao državni blagdan Vatikana, u zgradi Predsjedništva Bosne i Hercegovine u Sarajevu, u nazočnosti brojnih uglednih osoba iz crkvenoga i političkoga života svečano je potpisan Temeljni ugovor između Svete Stolice i BiH. U ime BiH Ugovor je potpisao gosp. Ivo Miro Jović, hrvatski član predsjedništva, a u ime Svete Stolice mons. Alessandro D'Errico, apostolski nuncij u BiH.

 Priprava Ugovora

O Temeljnom ugovoru između Svete Stolice i BiH započelo se ozbiljno raspravljati polovicom 2002. godine. Kao posljedica toga, nešto kasnije imenovano je mješovito državno-crkveno povjerenstvo sa zaduženjem da pripravi prijedlog teksta Temeljnog ugovora. Crkveno povjerenstvo, kojim je predsjedao tadašnji apostolski nuncij Giuseppe Leanza, i državno, koje je predvodio jedan predstavnik Ministarstva vanjskih poslova, oslanjajući se na iskustvo sklapanja sličnih ugovora između Svete Stolice i drugih država, završili su svoj posao 18. prosinca 2002. tako da su nadležnim državnim ustanovama predstavili zajednički prijedlog budućega ugovora.
Međutim, usporedno u tijeku je bila izrada „Zakona o slobodi vjere i pravnom položaju Crkava i vjerskih zajednica u BiH“. To se pretvorilo u razlog koji je savjetovao da se poslove oko Temeljnog ugovora odgodi za vrijeme nakon proglašenja spomenutoga Zakona koji je polovicom ožujka 2004. godine zaista stupio na snagu. Poslije toga su započela nastojanja oko obnove poslova na ugovoru sa Svetom Stolicom te je početkom 2005. godine država reaktivirala svoj dio mješovitoga povjerenstva koje je, nakon višemjesečnih rasprava, sredinom veljače 2006. Vijeću ministara predložilo svoju verziju prijedloga Temeljnoga ugovora, vrlo sličnu prijedlogu s kraja 2002. godine. Ovaj prijedlog je Vijeće ministara prihvatilo na svojoj sjednici od 21. veljače a dva dana kasnije, s nekim dodatnim zahtjevima, i Predsjedništvo BiH. A nakon što su ga prihvatile državne vlasti, Ministarstvo vanjskih poslova je prijedlog Temeljnoga ugovora službeno predstavilo apostolskom nunciju, mons. Alessandru D'Erricu.

Pozivanje na načela

U uvodnom dijelu Ugovora, koji se sastoji od uvoda i 19 članaka, precizira se da su Sveta Stolica i BiH potpisale ovaj dokument nastojeći odrediti pravni okvir odnosa između Katoličke crkve i BiH. Država ga je potpisala temeljeći se na ustavnim načelima svojega stvaranja, a Sveta Stolica na dokumentima Drugoga vatikanskog sabora i na odredbama kanonskoga prava. Ugovorne strane su imale u vidu višestoljetnu ukorijenjenost Katoličke crkve u BiH i njezinu sadašnju ulogu na društvenom, kulturnom i obrazovnom području, a sve to pozivajući se na međunarodno priznata načela o odvojenosti vjere i države te o slobodi vjere i ljudskim pravima. Stoga su se BiH i Sveta Stolica dogovorile i potvrđuju da su država i Katolička crkva, svaka u svom poretku, neovisne i samostalne, te se obvezuju da će u međusobnim odnosima potpuno poštivati to načelo i da će međusobno surađivati u brizi za cjelovit duhovni i materijalni razvoj čovjeka i u promicanju općega dobra (čl. 1).

Pravna osobnost

BiH priznaje javnu pravnu osobnost Katoličke crkve i svih crkvenih ustanova koje imaju takvu pravnu osobnost prema odredbama kanonskoga prava. S druge strane, mjerodavna crkvena vlast može osnivati, mijenjati, dokidati ili priznavati crkvene pravne osobe, prema odredbama kanonskog prava. Ona o tome samo obavještava nadležno tijelo građanske uprave radi njihova upisa, u skladu s odgovarajućim propisima (čl. 2).
Samo podsjećanja radi, civilne odredbe koje reguliraju ovu materiju na lokalnoj razini, i to na isti način na koji se to ovdje određuje, na snazi su, ustvari, još od 2004. godine a radi se o „Zakonu o slobodi vjere i pravnom položaju Crkava i vjerskih zajednica“ i o „Pravilniku za registraciju…“
Katolička crkva, upravo zato što je sveopća, ne poznaje krajeve koji ne bi bili njezini. Stoga je za njezino djelovanje od velike važnosti odredba prema kojoj BiH Katoličkoj crkvi i njezinim pravnim i fizičkim osobama jamči slobodu međusobnoga komuniciranja i održavanja veza sa Svetom Stolicom, s biskupskim konferencijama drugih zemalja, s partikularnim Crkvama te s ustanovama i osobama, bilo u državi, bilo u inozemstvu (čl. 3).

Slobodno vršenje apostolskoga poslanja

Sljedeći članak, pozivajući se na pravo vjerske slobode, Katoličkoj crkvi i njezinim zajednicama, bilo kojega obreda, priznaje slobodu vršenja njezina apostolskoga poslanja, posebice u onome što se odnosi na bogoštovlje, upravu, učiteljstvo i djelatnost društava (čl. 4). A što se tiče djelovanja katoličkih udruga, vjernicima katolicima se osigurava pravo da osnivaju udruge u skladu s kanonskim propisima, prema vlastitim ciljevima Crkve. Nije izostavljeno ni pitanje građanskih učinaka njihova djelovanja, te je dogovoreno da se ta društva glede građanskih učinaka ravnaju prema odredbama zakonodavstva BiH. Uz to, katolicima i njihovim društvima i ustanovama zagarantirana je potpuna sloboda djelovanja i javnoga nastupa bilo usmeno bilo pismeno (čl. 4 i 13).
Glede unutrašnje crkvene organizacije dogovoreno je kako je (čl. 5) isključivo pravo mjerodavne crkvene vlasti slobodno uređivati vlastiti crkveni ustroj, osnivati, mijenjati i ukidati crkvene pokrajine, nadbiskupije, biskupije, apostolske administrature, teritorijalne prelature, teritorijalne opatije, osobne prelature, župe, ustanove posvećenoga života i družbe apostolskog života, te druge crkvene pravne osobe. Isto tako, jedino je Katolička crkva nadležna za sva crkvena imenovanja i dodjelu crkvenih službi, u skladu s odredbama kanonskoga prava dok je imenovanje, premještaj i smjena biskupa u isključivoj nadležnosti Svete Stolice (čl. 6).

Sloboda bogoštovlja

Sedmi članak kaže da BiH jamči Katoličkoj crkvi slobodu obavljanja bogoštovlja, nepovredivost mjesta za bogoštovlje: crkava, kapela, te popratnih crkvenih prostora koji, samo zbog posebno važnih razloga, te s izričitim pristankom crkvene vlasti, mogu biti namijenjeni u druge svrhe. U spomenutim prostorima nadležna tijela BiH ne mogu poduzeti sigurnosne mjere bez prethodnoga ovlaštenja mjerodavnih crkvenih vlasti, osim ako je to žurno zbog zaštite života i zdravlja ili zbog spašavanja dobara posebne povijesne i umjetničke vrijednosti. A u slučaju održavanja javnoga bogoštovlja izvan spomenutih prostora određenih za redovito bogoštovlje, kao u slučaju procesija, hodočašća i slično, mjerodavne će crkvene vlasti prije održavanja bogoštovlja obavijestiti o tome nadležna tijela BiH kojima je dužnost osiguravati javni red i jamčiti sigurnost
Sudske vlasti BiH će, u slučaju sudske istrage o kleriku, redovniku i redovnici zbog možebitnih kaznenih djela predviđenih kaznenim zakonom, morati o svojim akcijama prethodno obavijestiti nadležne crkvene vlasti i tek onda poduzeti zakonom predviđene mjere. No, važno je upozoriti da ova odredba ni u kojemu slučaju crkvenu osobu ne oslobađa moguće odgovornosti pred zakonom niti sudsku vlast sprječava da protiv takve crkvene osobe posvema slobodno primjenjuje zakon već samo obvezuje sudsku vlast da prije svoga djelovanja obavijesti nadležnu crkvenu vlast. Međutim, ispovjedna tajna je u svakom slučaju nepovrediva (čl. 8). A to pak znači, da doslovce nitko, pa ni sudska vlast, ne smije ispovjednika ni ispitivati o onome što je saznao za vrijeme podjeljivanja sakramenta ispovijedi.
Ugovor zatim predviđa da će BiH posebnim zakonom kao neradne dane za katolike u cijeloj zemlji odrediti nedjelje i sljedeće svetkovine: Bogojavljenje, Tijelovo, Uznesenje Blažene Djevice Marije (Velika Gospa), Svi Sveti i Božić a možebitne promjene neradnih dana, ukoliko se za to ukaže potreba, ugovorne strane mogu vršiti samo međusobnim dogovorom (čl. 9).

Vremenita crkvena dobra

Što se tiče vremenitih crkvenih dobara (čl. 10), svim crkvenim pravnim osobama je osigurano pravo da mogu kupovati, posjedovati, koristiti ili otuđivati pokretna i nepokretna dobra, te stjecati i otuđivati imovinska prava, prema odredbama kanonskoga prava i zakonodavstva BiH. Sve te pravne osobe mogu osnivati zaklade a djelatnost njihovih zaklada, s obzirom na građanske učinke, ravna se prema odredbama zakonodavstva BiH. No, na osobit način je vrijedno spomena da ovaj ugovor određuje da će BiH, u roku od deset godina od stupanja na snagu ovoga ugovora, Katoličkoj crkvi vratiti sve nacionalizirane nekretnine ili dobra uzeta bez odgovarajuće naknade a za nekretnine i dobra, koja ne bude moguće vratiti, BiH će za njih dati pravednu naknadu o čemu će se dogovoriti dotične vlasti i zakoniti naslovnici vlasništva.
Radi veće jasnoće, ovdje treba podsjetiti kako u BiH još uvijek ne postoji zakon o denacionalizaciji i restituciji. O tome zakonu se govori već više godina te su se nekoliko puta pojavljivali njegovi prijedlozi ali je uvijek bilo onemogućeno da dođe u pravu parlamentarnu proceduru. No, istina je također da u ovom času djeluje jedno državno povjerenstvo koje pripravlja novi prijedlog ovoga zakona čija sudbina je posvema nesigurna jer, to je očito, postoje centri moći, politički i gospodarski, domaći i međunarodni, koji nisu skloni donošenju takva zakona. Ipak, ovaj međunarodni ugovor, koji izričito određuje rok od deset godina unutar kojega treba vratiti sva oduzeta dobra, mogao bi požuriti donošenje takva zakona.
Nikako nije od manje važnosti čl. 11 koji uređuje pitanje gradnje prostora za bogoštovlje jer Katoličkoj crkvi osigurava graditi crkve i crkvene zgrade, te povećavati i preuređivati već postojeće. Sve, naravno, prema postojećem zakonodavstvu BiH. Međutim, uvelike će doprinijeti uvođenju reda odredba da samo dijecezanski biskup, u skladu s propisima kanonskog prava, odlučuje o potrebi izgradnje crkvenog objekta na području svoje biskupije i predlaže lokaciju, a nadležna tijela BiH će to uvažiti ukoliko se tome ne protive objektivni razlozi. S druge strane, nadležna tijela BiH neće uzimati u razmatranje molbe za izgradnju katoličkih crkvenih objekata ako molbe nemaju priloženo pismeno odobrenje dijecezanskoga biskupa.
Za evangelizacijsko djelovanje Crkve vrlo je važno da je Crkvi isto tako zajamčena sloboda posjedovanja, tiskanja, izdavanja i širenja knjiga, novina, časopisa, te nosača zvuka i slike, kao i bilo koja djelatnost povezana s njezinim poslanjem. K tome, Katolička crkva ima pravo osnivati i upravljati radiom i televizijom u skladu s odredbama zakonodavstva BiH kao i pravo pristupa na državna sredstva javnoga priopćavanja, kao što su novine, radio, televizija, internet (čl. 12).

Odgojne i karitativne ustanove te vojne i sigurnosne snage

Bez ikakve sumnje, vrlo je važna odredba Ugovora prema kojoj Katolička crkva ima pravo osnivati obrazovne ustanove bilo kojega stupnja i njima upravljati prema vlastitim pravilima, poštujući odredbe zakonodavstva BiH koja će tim ustanovama u svemu osigurati prava zajamčena istovrsnim državnim ustanovama, uključujući novčanu potporu i priznanje stečenih svjedodžaba i sveučilišnih diploma, te učenicima i studentima tih obrazovnih ustanova jamčiti ista prava koja imaju učenici i studenti državnih obrazovnih ustanova odgovarajućega stupnja a isto pravilo vrijedi također za nastavno i drugo osoblje tih ustanova (čl. 14).
Jamči se Katoličkoj crkvi također pravo (čl. 15) na dušobrižništvo vjernika katolika koji se nalaze u oružanim snagama i u redarstvenim službama, te u zatvorima, bolnicama, lječilištima, sirotištima i u svim ustanovama za zdravstvenu i socijalnu skrb, bilo da su javnoga bilo privatnoga značaja. A dušobrižnička djelatnost u tim službama i ustanovama, koje su javnoga značaja, uredit će se posebnim ugovorima između nadležnih crkvenih vlasti i BiH.
Od osobite je važnosti, međutim, čl. 16 koji određuje da BiH u svjetlu načela o slobodi vjere, priznaje temeljno pravo roditelja na vjerski odgoj djece te u sklopu školskoga plana i programa i u skladu s voljom roditelja ili skrbnika jamči nastavu katoličkoga vjeronauka u svim javnim osnovnim i srednjim školama i predškolskim ustanovama, kao obveznoga školskoga predmeta za sve koji ga izaberu, pod istim uvjetima pod kojima se izvodi i nastava svih obveznih školskih predmeta. U suradnji s nadležnim crkvenim vlastima školske vlasti će roditeljima i punoljetnim učenicima omogućiti da pri upisu u novu školsku godinu slobodno izaberu katolički vjeronauk na način da njihova odluka ne bude povod bilo kakvome obliku diskriminacije na području školske djelatnosti. Programe i sadržaje nastave katoličkoga vjeronauka, udžbenike i didaktičku građu treba pripraviti i odobriti Biskupska konferencija BiH a način odvijanja nastave katoličkoga vjeronauka uredit će se posebnim ugovorom između nadležnih vlasti BiH i Biskupske konferencije BiH. Katolički vjeronauk će predavati kvalificirani vjeroučitelji, koji su članovi, sa svim učincima učiteljskoga ili nastavničkoga zbora obrazovnih ustanova, s kanonskim nalogom mjesnoga dijecezanskog biskupa i koji ispunjavaju uvjete propisane važećim zakonima BiH za dotičnu vrstu škole pridržavajući se svih prava i dužnosti koje iz toga proizlaze a, u slučaju da dijecezanski biskup opozove kanonski nalog koji je izdao, vjeroučitelj – nastavnik neće moći nastaviti predavanje katoličkoga vjeronauka.
Ugovor priznaje Katoličkoj crkvi također pravo da može slobodno osnivati ustanove koje će osiguravati karitativno djelovanje i društvenu skrb, u skladu s odgovarajućim propisima. Te ustanove, kao i one ustanove koje ovise o Crkvi, a namijenjene su za karitativno djelovanje i društvenu skrb, djeluju prema vlastitim statutima te imaju ista prava i povlastice i isti položaj koji imaju i državne ustanove osnovane u istu svrhu. Što se tiče građanskih učinaka djelovanja ovih ustanova, one će se ravnati prema odredbama zakonodavstva BiH a Crkva i BiH će se dogovorit o međusobnoj suradnji vlastitih ustanova za karitativno djelovanje i društvenu skrb (čl. 17).

Pitanje ženidaba

U početnom prijedlogu ovoga ugovora postojao je članak koji je predviđao da crkvena ženidba ima civilni učinak. No, tijekom dogovaranja crkvena strana je prihvatila da Ugovor izostavi tu odredbu budući da je u BiH već više od pola stoljeća običaj i zakonska obveza da se ženidba najprije sklopi na civilni način a tek onda na crkveni na što su naši vjernici naviknuti. S druge strane, vodeći računa o složenoj vjerskoj situaciji u našim krajevima, smatralo se razboritim posvema odvojiti crkveno područje od civilnoga u ženidbenoj materiji. Vodilo su računa i o civilnim zakonima koji već desetljećima propisuju obvezu sklapanja ženidbe pred državnim službenikom i kažnjavaju vjerskoga službenika, bilo koje vjere, koji bi obavio crkveno vjenčanje prije civilnoga. Tako npr. ni sadašnji Obiteljski zakon Federacije BiH, objavljen 20. lipnja 2005., ne poznaje mogućnost civilnoga učinka kanonske ženidbe, zahtijeva da svi najprije sklope ženidbu pred državnim službenikom, priznaje pravo na naknadnu vjersku ženidbu (čl. 7) a za svakoga vjerskoga službenika, koji bi obavio vjersko vjenčanje prije civilnoga, predviđa novčanu kaznu (čl. 383 t. 3). K tome, ovim je izbjegnuta obveza župnika na dodatnu administraciju i dopisivanje s nadležnim državnim uredima te izbjegnuto kompliciranje situacije oko sklapanja tajnih kanonskih ženidaba koje u određenim okolnostima predviđa crkveni zakon.

Moguće poteškoće i ratificiranje Ugovora

U slučaju nejasnoća i poteškoća, koje bi mogle nastati u interpretaciji i primjeni odredaba ovoga Ugovora, BiH i Sveta Stolica (čl. 18) će u međusobnom dogovoru, diplomatskim putem, rješavati dvojbe ili teškoće koje bi mogle nastati glede tumačenja ili primjene odredbi ovoga ugovora. Precizira se da će u tim situacijama sva pitanja od zajedničkoga interesa, koja će zahtijevati nova ili dodatna rješenja, raspraviti mješovito povjerenstvo sastavljeno od predstavnika dviju strana te će svoje prijedloge podastrijeti mjerodavnim vlastima na odluku.
Posljednji članak određuje da će ovaj Temeljni ugovor, sastavljen na engleskom jeziku, biti ratificiran prema pravnim propisima ugovornih strana i da će stupiti na snagu u trenutku razmjene ratifikacijskih instrumenata. A u slučaju da jedna od visokih ugovornih strana u budućnosti bude smatrala da su se bitno promijenile prilike u kojima je sklopljen ovaj ugovor tako da ga treba mijenjati, dvije strane će započeti odgovarajuće pregovore.
Ovdje svakako treba upozoriti da međunarodni ugovori ove naravi, koje Crkva sklapa s državama, ne stupaju na snagu u času njihova potpisivanja već je potpis samo prvi veliki korak u tome pravcu. Naime, nakon potpisivanja ugovora, o njemu treba uslijediti rasprava u parlamentu zemlje potpisnice. I tek kad ga njezin parlament prihvati, država potpisnica određuje svoga službenoga predstavnika koji će s ovlaštenim predstavnikom Katoličke crkve, a obično sa samim papom, razmijeniti tzv. ratifikacijske instrumente što se zbog toga redovito radi u Vatikanu. (kta)

PREPORUČI
Centar za savjetovanje Vrhbosanske nadbiskupije

VIDEO

FOTO

AUDIO

  • Loading the player...
    7. kolovoz 2019.

    Papa Francesco, udienza generale in aula Paolo VI

Sljedeca
 
Ured za brak i obitelj Vrhbosanske nadbiskupije

Copyright © 1996-2019 KTA BK BiH. Sva prava pridržana.
Sadržaji s ovih stranica se mogu prenositi bez posebne dozvole uz navođenje izvora.

Katolička tiskovna agncija Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine
Kaptol 32, 71000 Sarajevo, Bosna i Hercegovina
tel/fax: + 387 33 666 865
e-mail: