Katolička Tiskovna Agencija
Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine

4. srpanj 2020.

Poruke i poslanice

Olovo, 1. svibanj 2020.

Propovijed kardinala Puljića na otvaranju svibanjske pobožnosti u Olovu

Zdravlje bolesnih

Prema tradiciji svibanjske pobožnosti na razini Vrhbosanske nadbiskupije započinju 1. svibnja 202. hodočašćem Gospi Olovskoj. Tako je bilo i ove godine, ali bez vjernika u skladu s odlukama Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine zbog pandemije korona virusa. U ovom najstarijem Gospinu svetištu na Balkanu euharistiju bez naroda predslavio je nadbiskup metropolit vrhbosanski kardinal Vinko Puljić, a koncelebrali su mons. Tomo Vukšić, nadbiskup koadjutor vrhbosanski, provincijal Franjevačke provincije Bosne Srebrene fra Jozo Marinčić zajedno s čuvarem olovskog svetišta fra Ilijom Božićem te nekoliko svećenika. Prigodnu propovijed uputio je kardinal Puljić, a donosimo je u cijelosti:

Draga braćo i sestre okupljeni u ovom svetištu, mnogopoštovani o. Provincijale, čuvaru svetišta fra Josipe, draga braćo i sestre koji nas pratite preko elektronskih sredstava.

Nakon Domovinskog rata uobičajili smo doći u ovo svetište Gospe Olovske te započet svibanjske pobožnosti. U ovoj atmosferi restrikcija radi pandemije korona virusa, nije nam moguće se okupiti na ovom svetom mjestu i obaviti zavjet, ali iz ovog svetišta dolazimo ka vama u obitelji zajedno s Gospom Olovskom. Ove godine smo uzeli zaziv iz litanija Gospinih: Zdravlje bolesnih baš radi ove zaraze, a i osim zaraze stvara se ozračje koje je bolesno od straha, od neizvjesnosti itd.

Mi okupljeni u ovom svetištu molimo s vama za vas koji nas pratite, a niste mogli doći jer postoji zabrana javnog okupljanja.

U Gospinim litanijama imamo ovaj zaziv kojeg upućujemo našoj Nebeskoj Majci zazivajući pomoć Zdravlje bolesnih.

To je prirodno utkano u dušu djeteta čim ga nešto zaboli ide majci se požaliti. Majka prvo sasluša, zagrli i već time daje djetetu jednu sigurnost da nije samo u svojoj boli. Svaka majka ako ima u sebi ispravno majčinsko srce strepi nad zdravljem djeteta. U tom duhu i mi dolazimo Mariji, koju nam je Isus s križa darovao za majku. Dolazimo njoj donoseći svoje boli da joj izreknemo što nas boli. Očekujemo od nje onaj majčinski zagrljaj da nas utješi, ali smo sigurni da će majčinskom skrbi zagovorom pomoći.

Tjelesno zdravlje

Ovih dana smo proživljavali i još proživljavamo pred ovom zaraznom bolešću koja je stručnjacima još nepoznanica, te smo svjedoci što se sve moralo donijeti kako bi se spriječilo širenje ove zaraze, koja odnosi živote. U povijesti čovječanstva je znalo od vremena do vremena zavladati kuga koja pomori mnoge. Osim ove zarazne bolesti brojne su bolesti koje odnose živote i stare i mlade i djecu. Zašto se toliko borimo za zdravlje. Često ćemo čuti da je na zemlji najveće blago zdravlje. Zato jer je čovjek stvoren za život. Grijeh je unio smrt u ljudski hod. Krist je svojom smrću odgovorio, da smrt nema zadnju riječ nego je pred nama život vječni i uskrsnuće mrtvi.

Ali nam je Bog povjerio da vodimo brigu o svom zdravlju i o životu. Ali nažalost, čovjek je poremetio Božji zakon ili da kažemo prirodu. Priroda je dar Božji koji čovjeku služi. Ako se ogriješimo od taj dar prirodu (koju je papa neki dan nazvao Zemlja) onda je papa citirao onu narodnu: Bog uvijek prašta, čovjek pokadkad, a priroda nikada. Tko prirodu remeti, ona mu se osveti. Istražujemo mogućnost liječenja, uzdržavanja zdravlja, ali u narodu vlada rečenica: dok jedno liječim, drugo trujem. Izgubio je čovjek onaj prirodni ritam i živjeti s prirodom. Nisam stručnjak za medicinu ali vidim i sam da načinom života često sami uzrokujemo mnoge bolesti koje nas snađu. Kada su jednog starca pitali: što je on jeo da je tolike godine doživio. Starac je odgovorio: nije važno što sam ja jeo, nego što je mene jelo. Mi se često zaustavljamo samo na toj tjelesnoj bolesti, koju najuočljivije doživljavamo.

Duševne bolesti

Čovjek je duh, duša i tijelo. Osim tjelesne stvarnosti postoji naša psiha, emocije, svijet koji i te kako može oboljeti. U zadnje vrijeme sve češće govorimo o depresijama i raznim duševnim bolestima. Za tjelesnu bolest normalno je da potražimo pomoć liječnika. Dok za načetu psihu, ljudi su iskompleksirani tražiti pomoć stručnjaka psihologa i psihijatra. I to područje čovjeka često bude načeto i oboli, jer je urušio normalan prirodni red ili zakon, ili još gore sam sebe zavarava bježeći od nekih stvari koje u sebi nosi a pitanje su duha i savjesti. Propovijed nije za to da o tim psihičkim ili duševnim nagriženostima govorim.

Najteži je problem kada ta ista osoba ne vidi problem ili ne želi priznati. Takve situacije najčešće dolaze nakon urušene ljubavi, pretjeranih želja koje se ne ostvare i ostavljaju frustraciju, zatrovanost mržnjom i sebičnošću. Posebno takve posljedice nose djeca rastavljenih roditelja ili djeca koja rastu u trajnoj svađi roditelja.Isto tako i osobe koje izazivaju takve stresove. Posebno je ranjena psiha tamo gdje nema praštanja i pomirenja, gdje se trajno nosi žalac i ogorčenje. Nije problem samo za tu osobu nego jer takva osoba širi ogorčenje i truje sredinu u kojoj živi.

Duhovna bolest - grižnja savjesti

Najdublje posljedice ostavlja grijeh kojeg čovjek svjesno i svojevoljno počini kršeći Božji zakon, moralni zakon, posebno one dvije zapovijedi ljubavi: ljubi Boga iznad svega a bližnjega kao samoga sebe. Nije Bog dao zapovijedi da nas optereti nego da nam dadne putokaz da čovjek normalan ostane i postigne životni cilj – a to je vječni život ili vječnu sreću. Mnoge tjelesne i duševne bolesti se lakše stabiliziraju ili se lakše nose ako čovjek uspije smiriti savjest, očistiti se od grijeha. Uskrsli Krist da bi čovjeku donio mir kojeg daruje, daje Svoga Duha apostolima da oni odriješuju od grijeha. Zato našu nebesku Majku nazivamo i utočište grešnika. Ta zaziva su jedan za drugim.

Savjest je ta žeravica koja se može zatreptati, kao što se nekada ognjište zatreptalo pepelom, da bi u jutarnjim satima ponovo žeravica zapalila ognjište. Čovjek može sam sebi lagati i drugima, ali Bogu je sve znano. Zato je najvažnije za zdravlje duše i tijela ispravna savjest i odanost Bogu, kroz skrušenost i poniznost. Bog se malenima objavljuje. Ovdje smo kod naše Nebeske Majke koju zazivamo u ovom uzburkanom vremenu kada zaraza hara, da izmolimo zdravlje tijela i duše. Ali još više da smirimo svoje savjesti kako bi mir Uskrslog Krista nosili u sebi.

Pandemija koronovirusa nas je naglo probudila iz najveće opasnosti u koje pojedinac i čovječanstvo može upasti, a to je iluzija o svemoći. Taj mali , sićušni virus bio je dovoljan da nas podsjeti da smo smrtni, da vojna moć (koja guta najveći dio budžeta), i sva tehnologija nisu dovoljni da nas spasi. Zato je to divna prilika da to čovjek shvati i Boga potraži i u Boga se pouzda.

Molitva

Gospodine, blagoslovi i spasi po zagovoru svoje Majke, sve one koji su blzu:

- Tvome presvetom Srcu
- Tvojoj presvetoj Majci,
-Tvojoj ljubavi,
- Tvojoj čežnji,
- Tvojem smilovanju,

- jer su siromašni,
- jer su bolesni,
- jer su ozebli,
- jer su gladni,
- jer plaču u napuštenosti,

- od teških tjelesnih boli,
- od teških patnja srca,
- od teških duševnih boli:

- koji bi htjeli vjerovati,
-koji bi htjeli moliti,
- koji bi htjeli ljubiti,
-koji su daleko od Tebe;-

- grešnici,
- pogani,
- neprijatelji tvoje Crkve....

Svima ovima podijeli Oče, obilno smilovanje!

PREPORUČI
Centar za savjetovanje Vrhbosanske nadbiskupije

VIDEO

FOTO

AUDIO

  • Loading the player...
    24. lipanj 2020.

    Papa Francesco udienza generale

Prethodna
 
Ured za brak i obitelj Vrhbosanske nadbiskupije

Copyright © 1996-2020 KTA BK BiH. Sva prava pridržana.
Sadržaji s ovih stranica se mogu prenositi bez posebne dozvole uz navođenje izvora.

Katolička tiskovna agncija Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine
Kaptol 32, 71000 Sarajevo, Bosna i Hercegovina
tel/fax: + 387 33 666 865
e-mail: