Katolička Tiskovna Agencija
Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine

28. rujan 2020.

Poruke i poslanice

Sarajevo, 19. travanj 2020.

Propovijed kardinala Puljića na svetkovinu Božjeg milosrđa na Misi u sarajevskoj katedrali

U Bijelu nedjelju, 19. travnja 2020. na svetkovinu Božjeg milosrđa, u katedrali Srca Isusova u Sarajevu nadbiskup metropolit vrhbosanski kardinal Vinko Puljić predvodio je Euharistijsko slavlje bez nazočnosti Božjeg naroda i uz izravni prijenos Radio Marija Bosne i Hercegovine i Nedjelja.ba. U cijelosti prenosimo propovijed kardinala Puljića:
Poslušajte propovijed kardinala Puljića
 
Dragi brate u biskupstvu,
Draga braćo svećenici,
Draga braćo i sestre fizički prisutni,
Draga braćo i sestre koji na pratiti preko eletkroničkih medija!
 
Prvo bih postavio pitanje svima nama: za čime čovjek najviše čezne, do čega mu je jako stalo? Dok sam predavao vjeronauk, znao sam ponekad djeci postaviti to pitanje. Djeca bi vrlo brzo odgovorila: svi mi želimo biti sretni. Potom bih ponekad djecu dalje pitao: što mislite, djeco, što nas najviše usrećuje? I djeca bi vrlo brzo odgovorila: ljubav. Ljubav usrećuje čovjeka. Bez ljubavi čovjek je nesretan. U svemu što ulažemo tijekom svoga života i za što se trudimo sanjamo da jednog dana budemo sretni.
 
Vodio sam jednom zanimljiv razgovor s jednim planinarom koji je volio planine. Treba je prijeći preko dvije planine da bi stigao do jednog grada. I dok je hodao pješice, slijedio je svoju logiku birajući put kojim će ići. Nakon napornog dugog putovanja preko vrleti, naišao je na jednog planinara u planinskoj kućici i zapitao ga, koji put vodi do grada kamo je kanio stići. A planinar mu je odgovorio: Eh, sinko, ti si promašio pravac. Sasvim u suprotnom je pravcu put prema tome gradu. Kako može biti u suprotnom pravcu kada mi moja pamet kaže da ovu vodi taj put, upitao je ovaj. Možeš ti ići za svojom pameću, ali tada nikad nećeš stići do toga grada, kaže mu taj planinar.
 
Ova slika pokazuje upravo nas ljude. Želimo stići do sreće, ali svojom pameću. Često slijedeći svoju pamet zalutamo, izgubimo pravi smjer i čudimo se te pitamo, kako ne možemo stići do te sreće, a tako to želimo i toliko putujemo? Zapravo slijedimo svoju pamet dok idemo. Vratimo se današnjem evanđeoskom odlomku. Svi učenici su polagali svoje nade u Isusa Krista, ali se u njima sve srušilo kad su ga vidjeli raspeta i onako krvava na veliki petak. Posebno je to stresno doživio Toma kojemu učenici kažu: „Vidjeli smo Gospodina!“. „Ako ne vidim na njegovim rukama biljeg čavala i ne stavim svoj prst u mjesto čavala, ako ne stavim svoju ruku u njegov bok, neću vjerovati“, odgovorio je Toma. To je bila ljudska reakcija na temelju vlastite pameti. I osmog dana nakon uskrsnuća, kao što smo u današnjem evanđelju čuli, i Toma je bio s učenicima unutra. Isus dolazi i kaže: „Mir vama!“. Zanimljivo da Toma mijenja svoje mišljenje. Što se dogodilo u njemu? Teško je to protumačiti. On nije vidio Boga očima. Vidio je svoga Učitelja kojega sad naziva i Gospodinom i Bogom jer ga je sve to potreslo.                    
 
Ovdje ću kratko zaustaviti svoju misao i ispričati neke razgovore s ljudima koji su doživjeli životno obraćenje. Bio sam znatiželjan, što je pojedinog od njih potaknulo da ostavi put kojim je do tada išao i da se okrene prema Bogu? Zanimljiv je bio jedan od njih koji mi je u razgovoru rekao: ne mogu vam to opisati riječima; moja pamet je drugačije mislila, ali u jednom trenutku u meni se nešto slomilo i u mom srcu nastala je jedna druga vatra; nema riječi kojima bih to protumačio; meni je u tom trenutku bilo jasno: Isus je onaj koji me voli; i kada sam shvatio da sam voljeno biće, da me Bog voli, svijet se u meni okrenuo.
 
To je to božansko milosrđe; to je Toma doživio: svog Učitelja koji mu je pokazao svoje rane, znakove svoje ljubavi prema njemu i prema svima. Toliki ljudi, koji su nesretni, koji traže, koji su izgubili svoj pravac jer su slijedili svoju pamet, otkrili su tajnu koja se ne da riječima ispričati. To je trenutak kad čovjek otkrije Boga, susretne Boga i poput Tome padne na koljena govoreći: „Gospodin moj i Bog moj!“. Istina, trenuci su različiti jer Bog ne daje obraćenje na jednak način. Najčešće su to izmoljena obraćenja. Često brojne majke i požrtvovne osobe mole za obraćenje. Onda čovjek doživi susret s Bogom. Susresti Boga znači da sam voljeno biće. To je nedjelja Božjeg milosrđa koju danas slavimo: otkriti – Bog me voli. Kad čovjek to otkrije, onda otkriva put do Boga, ne svojom pameću i logikom nego milošću Božjom.
 
Želim danas, na Nedjelju Božjeg milosrđa kad je Tomina nevjera utvrdila našu vjeru, da svatko od nas shvati: sve ovo što mi doživljavamo, to je horizontala, to je naša logika. Rekao bih da čovječanstvo proživljava posljedice jer kaže narodna poslovica: tko prirodu remeti, priroda mu se osveti. Čovjek se drznuo sebe staviti na Božje mjesto, a ljudi trebaju otkriti da su krhka bića ovisna o Bogu koja će postići pravu sreću tek kad otkriju da su voljena bića. Sv. Faustina prenijela je iskustvo dobiveno objavom, što znači susresti Boga koji je ljubav. Toliki sveci su nam to prenijeli.
 
Slaveći uskrslog Krista, mi zapravo otkrivamo koliko nas je ljubio svojim utjelovljenjem kroz muku i smrt, a uskrsnućem darovao nam i osmislio život. Dok i sam proživljavam s narodom ovu kušnju, dobivam brojne bolne poruke s pitanjem: dokle će ovo trajati? Razumijem ljude; razumijem njihova očekivanja da na neki način promijenimo situaciju. I sam upravo proživljavam u sebi tu tjeskobu pa sam koji puta pitao, ne političare nego stručnjake: što nam je činiti? Ne možete, kažu mi, preuzeti odgovornost jer je stvarnost vrlo složena. Moramo imati strpljenja i izdržati ovu kušnju. Raduje me da narod čezne za Misom, da čezne za pričešću, ali ga hrabrim: ustrajte u zajedništvu i na ovaj način budite na Misi, u molitvi i računajte s tim da nas Bog nije odbacio u svojoj ljubavi! Bog nas voli; Njegovo milosrđe je prisutno; Bog će okrenuti ovu situaciju. Moramo biti hrabri, strpljivi i ustrajni.
 
S tugom sam slušao priču jedne djevojčice: svaki dan se tata i mama svađaju, a kad se posvade, onda me istuku. Teško mi je to palo. Pojedini ljudi izgubili su strpljivost i svoje frustracije istresaju jedni na drugima. Zato danas na poseban način molim Božje milosrđe: Isuse, koji si donio na zemlju Božju ljubav, uđi u svaku našu obitelj, u svako vjerničko srce i daj mu toplinu božanske ljubavi da budemo hrabri nositi križ i biti vjerni i ustrajni! Neka nas prožme božansko milosrđe u našoj zemaljskoj kušnji! Amen.                                                  
 

 

PREPORUČI
Centar za savjetovanje Vrhbosanske nadbiskupije

VIDEO

FOTO

AUDIO

  • Loading the player...
    25. rujan 2020.

    Videomessaggio Papa Francesco per i 75 anni dell'Onu

Sljedeca
 
Ured za brak i obitelj Vrhbosanske nadbiskupije

Copyright © 1996-2020 KTA BK BiH. Sva prava pridržana.
Sadržaji s ovih stranica se mogu prenositi bez posebne dozvole uz navođenje izvora.

Katolička tiskovna agncija Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine
Kaptol 32, 71000 Sarajevo, Bosna i Hercegovina
tel/fax: + 387 33 666 865
e-mail: