Katolička Tiskovna Agencija
Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine

7. srpanj 2020.

Intervju

Elizabeta Kos

Elizabeta Kos

Sarajevo, 23. ožujak 2020.

Elizabeta Kos, pomoćnica ministra u Ministarstvu zaštite okoliša i energetike RH

Ulaganje u edukaciju djece ulaganje je u budućnost i zaštitu prirodnih bogatstava

Svjetski dan voda obilježava se 22. ožujka. Bio nam je to povod da pobliže tematiziramo ovo prirodno bogatstvo te o njemu razgovaramo s gđom Elizabetom Kos, pomoćnicom ministra u Ministarstvu zaštite okoliša i energetike Republike Hrvatske, a koja je nadležna za rad Uprave vodnoga gospodarstva i zaštite mora.

Gđa Kos ima dugogodišnje stručno iskustvo u vodnom gospodarstvu i zaštiti mora. Između ostalog, od 2016. direktorica je voda Republike Hrvatske u sklopu Zajedničke provedbene strategije Okvirne direktive o vodama Europske komisije (Common Implementation Strategy for Water Framework Directive – CIS WFD), a od 2018. i direktorica mora Republike Hrvatske u okviru Zajedničke EU provedbene strategije Okvirne direktive o morskoj strategiji (CIS MSFD). Također je i nacionalna kontakt-osoba za Mediteranski akcijski plan (Mediteranski akcijski plan Programa za okoliš Ujedinjenih naroda UNEP/MAP), članica Nacionalnog stožera za provedbu plana intervencija kod iznenadnog onečišćenja mora te zamjenica predsjednika Stručnog nacionalnog odbora za izvršenje zadaća uređenih Uredbom o izradi i provedbi dokumenata upravljanja morskim okolišem i obalnim područjem.

Poštovana, Opća skupština Ujedinjenih naroda Rezolucijom od 22. veljače 1993. odlučila je da se 22. ožujka svake godine obilježi kao Svjetski dan voda. Koliko se unatrag ovih 27 godina razvila svijest za probleme vezane uz vodu i vodne resurse?

Značajno.Svijest o izazovima vezanim uz vode i vodne resurse uvelike se razvila u posljednjih 27 godina. Naime, prijelomni trenutak za vode bilo je zasigurno donošenje Okvirne direktive o vodama, krovne direktive u području vodne politike krajem 2000., kao odgovor na zabrinjavajuće stanje europskih voda i fragmentirani pristup njezinoj zaštiti krajem 1990-ih. Osnovni cilj Okvirne direktive o vodama je postići dobro stanje svih voda u Europskoj uniji do 2015., odnosno u iduća dva šestogodišnja ciklusa provedbom mjera predviđenih nacionalnim planovima upravljanja riječnim slivovima, a sukladno dopuštenim izuzećima.

Danas zahvaljujući dostupnim rezultatima provjere prikladnosti Okvirne direktive o vodama koje je Europska komisija objavila sredinom prosinca 2019., možemo reći kako je Direktiva bila uspješna u uspostavi okvira za integrirano upravljanje vodama za više od 110 000 vodnih tijela u Europskoj uniji; usporila pogoršanje stanja voda, te smanjila kemijsko onečišćenje. S druge strane, provedba Direktive znatno je odgođena te je manje od polovice vodnih tijela EU-a u dobrom stanju, uzevši u obzir gore navedene rokove. Zaključeno je da ciljevi Direktive nisu u potpunosti ostvareni uglavnom zbog nedovoljnog financiranja, spore provedbe i nedovoljne integracije okolišnih ciljeva u ostale sektorske politike (npr. poljoprivreda, energetika).

Dodatno, Europska komisija je u prosincu 2019. objavila i Europski zeleni plan, strateški dokument usmjeren prema potpunoj transformaciji EU gospodarstva i društva s konačnim ciljem postizanja klimatske neutralnosti do 2050. i zaustavljanja degradacije okoliša i bioraznolikosti. To znači da će navedena transformacija uključivati sve sektore koji svojim djelovanjem utječu na okoliš i klimu – promet, industriju, energetiku, poljoprivredu, turizam, kao i sektore koji toj transformaciji moraju dati podršku – financijski sektor radi nužnosti aktivacije privatnog i javnog ulaganja i financiranja u transformaciju te obrazovanje, znanost i istraživanje radi pronalaženja zelenih tehnologija i inovacija. Vode i more se u Europskom zelenom planu navode u kontekstu šireg pristupa ambiciji postizanja nulte stope onečišćenja s ciljem zaštite zdravlja europskih građana, odnosno sprječavanja onečišćenja voda u cilju zaštite kakvoće voda i mora, osobito od sve prisutnije pojave farmaceutika i mikroplastike. Konkretno, cilj je smanjiti pritiske na vodne resurse i spriječiti prekomjerno korištenje vodnih resursa, digitalizaciju koristiti za poboljšanje monitoringa s ciljem praćenja i sprječavanja daljnjeg onečišćenja voda, u pogledu Zajedničke poljoprivredne politike unaprijediti upravljanje nutrijentima kako bi se smanjio njihov utjecaj na vode.

Možemo reći da s jedne strane zbog sve većeg pritiska na vodne resurse, između ostalog uzrokovanog klimatskim promjenama, a s druge strane zbog obveze informiranja javnosti predviđene Okvirnom direktivom o vodama i Arhuškom konvencijom, raste i svijest i zabrinutost građana, nevladinih organizacija iz područja zaštite okoliša i poslovnog sektora za pitanja vezana za vode.

Hrvatskoj strani državljani udjeljuju komplimente kako ima iznimno vodno bogatstvo i prirodne ljepote koje se vežu uz to. Međutim, do njezinih stanovnika kao da to ne dopire. Što je možebitni uzrok tomu?

Činjenica je da je u ljudskoj prirodi uzimati ono što imamo zdravo za gotovo i da je obično „trava zelenija u susjedovu dvorištu“, no unatoč tomu uvjerena sam da naši ljudi istinski cijene, poštuju i ponose se prirodnim ljepotama Lijepe naše. Važnu ulogu pri tome naravno predstavlja način na koji djecu upoznajemo i učimo o biserima naše domovine, izvrsna prilika za to su tzv. škole u prirodi i izleti već od najranije dobi. Tako smo se kroz nebrojene primjere u okviru naših edukativnih programa osvjedočili kako djeca upijaju prezentirane sadržaje i nakon toga potiču roditelje racionalno koristiti vodu i štititi je od onečišćenja. Stoga je ulaganje u edukaciju djece, ali i odraslih, ulaganje u budućnost i zaštitu naših prirodnih bogatstava.

Kada govorimo o pitkoj vodi, je li ona dostupna svim građanima u Hrvatskoj, i mogu li Hrvati biti zadovoljni njezinom kakvoćom?

Javna vodoopskrba u Republici Hrvatskoj je na visokom stupnju razvijenosti, što je rezultat znatnih ulaganja i napora u razvoj vodnokomunalnog sektora u proteklom razdoblju. Na razini države priključenje na sustave javne vodoopskrbe omogućeno je za 94% ukupnog pučanstva, dok je stvarna priključenost nešto manja i iznosi oko 86%.

Međutim, unatoč pozitivnim rezultatima u javnoj vodoopskrbi, susrećemo se s izazovima i zahtjevima kojima trebamo udovoljiti u pogledu osiguranja i dostupnosti zdravstveno ispravne vode za preostali dio pučanstva. U prvom redu, to se odnosi na lokalnu vodoopskrbu koja trenutno nije u sustavu javne vodoopskrbe. Naime, izazov su tzv. „lokalni vodovodi“ kojih u Hrvatskoj ima oko 200 i postupno se njihov broj smanjuje tako što ih na upravljanje preuzimaju nadležni javni isporučitelji vodnih usluga.

Pred vodnokomunalnim tvrtkama su već danas velike i nužne zadaće, kako u pogledu osiguranja zdravstvene ispravnosti vode za ljudsku potrošnju, osiguranja dovoljnih količina te vode i njezine dostupnosti za sve, tako i u pogledu racionalnog korištenja i smanjenja gubitaka na prihvatljivu razinu, a sve je to dio reforme vodnokomunalnog sustava u Hrvatskoj.


Razgovarala: Josipa Prskalo

Nastavak pročitajte u tiskanom izdanju ili na portalu nedjelja.ba

PREPORUČI
Centar za savjetovanje Vrhbosanske nadbiskupije

VIDEO

FOTO

AUDIO

  • Loading the player...
    5. srpanj 2020.

    Il Papa loda la risoluzione del cessate-il-fuoco

Sljedeca
 
Ured za brak i obitelj Vrhbosanske nadbiskupije

Copyright © 1996-2020 KTA BK BiH. Sva prava pridržana.
Sadržaji s ovih stranica se mogu prenositi bez posebne dozvole uz navođenje izvora.

Katolička tiskovna agncija Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine
Kaptol 32, 71000 Sarajevo, Bosna i Hercegovina
tel/fax: + 387 33 666 865
e-mail: