Katolička Tiskovna Agencija
Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine

14. kolovoz 2020.

Intervju

Dr. Giovanni Tridente

Dr. Giovanni Tridente

Rim, 9. ožujak 2020.

Dr. Giovanni Tridente, profesor na Papinskom sveučilištu Svetoga Križa

Prve godine Franjina pontifikata postavile su temelje za evangelizaciju idućih godina

Sredinom ožujka obilježava se sedma obljetnica izbora kardinala Jorgea Maria Bergoglija za Petrova nasljednika. Tom prigodom razgovarali smo s dr. Giovannijem Tridenteom, profesorom na Fakultetu institucionalnih komunikacija pri Papinskom sveučilištu Svetoga Križa u Rimu.

Profesor Tridente rođen je 1983. u talijanskom gradiću Capua, u blizini Napulja. Oženjen je i otac troje djece. Od 2002. bavi se novinarstvom te je akreditirani novinar pri Tiskovnom uredu Svete Stolice. Doktorirao je na Papinskom sveučilištu Svetoga Križa gdje je danas zaposlen kao profesor. Osim toga suradnik je nekoliko časopisa te je zamjenik predsjednika Kulturne udruge Giuseppe de Carli. Područje njegova znanstvenoga rada su informacije o Vatikanu, Katoličkoj Crkvi te prisustvo katolika na društvenim mrežama. Autor je nekoliko knjiga te brojnih znanstvenih članaka. S njim smo razgovarali o prethodnih sedam godina Franjina upravljanja Katoličkom Crkvom, bitnim odlikama njegova pontifikata, novosti koju je donio, ali i o budućnosti Katoličke Crkve…

Poštovani profesore Tridente, prije sedam godina kardinali su za Petrova nasljednika izabrali Jorgea Maria Bergoglija. Koje su glavne odlike njegova pontifikata?

Nije lako sažeti u nekoliko redaka odlike ovog pontifikata koji je, iako je nedavno započeo, pokrenuo niz procesa na mnogim poljima, počevši od reforme Rimske kurije koju je na konklavama zatražila Opća kongregacija kardinala. Međutim, želeći biti sintetičan, ali pragmatičan, rekao bih da je riječ o pontifikatu s jakim pastoralnim potezima, koji namjerava vratiti muškarce i žene našega vremena do suštinskog stanja kroz konkretnu bliskost svakog pastira duša. I u ovome je papa Franjo prvi – od prvog dana – primjer, kao Rimski biskup, a time i sveopće Crkve. U ovo naše doba Duh Sveti, kroz vodstvo nasljednika Sv. Petra, daje Crkvi misionarski otisak, što je kao posljedica stvarnog „utjelovljenja“ evanđeoske poruke u životu ljudi.

Od početka svoje službe papa Franjo je mnoge osvojio svojom jednostavnošću. Koliko se njegovim pontifikatom promijenila vanjska percepcija Crkve, prije svega u Italiji pa onda i u svijetu?

Više od vanjske percepcije Crkve rekao bih da je promijenio svijet. U samo nekoliko godina, zahvaljujući frenetičnom tehnološkom razvoju i napredovanju društvenih mreža s neprekidnom populacijom ovog okruženja sve brojnijim slojevima pučanstva, našli smo se svi „blisko povezani“, kako potvrđuje papa Franjo u Laudato Si'. To je također navelo Crkvu da s većom učestalošću govori o pitanjima koja najviše utječu na život ljudi. Također treba reći da i naša epoha doživljava vrlo snažnu lidersku krizu, stoga ima veliku potrebu za karizmatičnim ličnostima koje mogu pomoći boljem suočavanju s velikim društvenim, kulturnim, pa čak i osobnim nestabilnostima koje nalazimo. Snažna osobnost poput pape Franje – snažna upravo zato što je jednostavna i istinska u svom svakodnevnom životu i ljudskoj bliskosti – izgleda kako danas najbolje odgovara na tu glad za smislom.

Mnogi će kazati kako je Franjo dobar komunikator te da ga mediji vole. Ipak, pokoji put mediji su senzacionalistički prenosili neke njegove izjave predstavljajući ih novim crkvenim naukom. Koliko tu ima istine?

Rekao bih da pozornost treba usmjeriti upravo na komunikatore i informacijske radnike, a ne na Papu ili Crkvu. U smislu da vrlo često vidimo „pogrešne prikaze“ Papine poruke, ponajviše zato što im nije posvećena dovoljna pozornost i tako bivaju pojednostavljene iz razloga brzine i neposrednosti; drugo, sve više se preferira kratki put senzacionalizma koji prodaje više primjeraka novina i donosi više klikova, ali dovodi do izostavljanja prijenosa skladna i istinita sadržaja, koji s druge strane zahtijeva vrijeme za proučavanje, ispravnu analizu i kvalificiranu kontekstualizaciju. Problem, dakle, nije toliko kod Pape, nego kod onih koji stavljaju riječi i argumente u njegova usta, koje ili nije izgovorio ili je čak objasnio na suprotan način. Između ostaloga, to nije samo loš posao koji se čini Crkvi, nego istini i cijelom društvu.

Čini se da aktualni Sveti Otac najveći broj neistomišljenika ima u crkvenoj hijerarhiji. Često se govori o dvjema strujama: konzervativnoj i progresivnoj. Kako pomiriti ta dva stajališta? Je li Franjo progresist koji odstupa od crkvene tradicije?

U ovom slučaju upadanje u zamku pojednostavljenja po kategorijama, koje je osim toga povijesno već zastarjelo, moglo bi dovesti do iskrivljene procjene fenomena. Po mom mišljenju, s jedne strane, postoji stvarna usklađenost učiteljstva pape Franje s onom njegovih prethodnika i s cijelom crkvenom tradicijom što se tiče doktrinalnih temelja učenja Crkve. S druge strane, postoje neke dekomponirane reakcije koje očito imaju veze s navodnom zabrinutošću za „očuvanje pologa vjere“, ali koje kopanjem duboko skrivaju druge vrste razloga, često političkih ili čak zbog izgubljene „moći“. Usred svega toga, prave žrtve su jednostavne duše onih koji nisu upoznati s političkom logikom, a opet svjedoče bezobzirnom spektaklu koji dovodi u pitanje moralni autoritet više od milijardu vjernika. Govoreći ovo, jasno je da ove neprekidne „mine“ nisu mjerodavne.

Na tragu prethodnog pitanja, tradicionalisti se priklanjaju Benediktu XVI., a progresisti Franji. Postoji li velika razlika između njih dvojice? 

Upućujem na prethodni odgovor i dodajem da nas je sam Benedikt XVI. pozvao na savladavanje „hermeneutike diskontinuiteta“, govoreći o „hermeneutičkoj reformi“, o nekoj vrsti obnove u kontinuitetu Crkve s jednom temom, pozivajući se na Drugi vatikanski sabor. Neizbježno je da će postojati razlike u pristupima, navikama, načinima rada i drugomu kod ljudi različitih podijetla, kulture, iskustava i obveza čak i unutar iste Crkve. Ali ono što je jasno, a što je doista važno kada je riječ o papinskim učenjima, jest upravo taj naučiteljski kontinuitet, koji čak i s obzirom na razlike zbog „praktične primjene“, što bismo mogli reći, ostaje s vremenom, doista, svakim danom sve više raste, u vjernosti tradiciji, Božjoj riječi i svim prethodnim Učiteljstvima.


Razgovarao: Dražen Kustura

Nastavak pročitajte u tiskanom izdanju ili na portalu nedjelja.ba

 

PREPORUČI
Centar za savjetovanje Vrhbosanske nadbiskupije

VIDEO

FOTO

AUDIO

  • Loading the player...
    5. kolovoz 2020.

    Udienza Appello Papa Libano

Sljedeca
 
Ured za brak i obitelj Vrhbosanske nadbiskupije

Copyright © 1996-2020 KTA BK BiH. Sva prava pridržana.
Sadržaji s ovih stranica se mogu prenositi bez posebne dozvole uz navođenje izvora.

Katolička tiskovna agncija Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine
Kaptol 32, 71000 Sarajevo, Bosna i Hercegovina
tel/fax: + 387 33 666 865
e-mail: