Katolička Tiskovna Agencija
Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine

31. ožujak 2020.

Intervju

Vlč. Marko Stanušić

Vlč. Marko Stanušić

Sarajevo, 25. veljača 2020.

Vlč. Marko Stanušić, regens chori sarajevske prvostolnice

Crkva ima, ali premalo, glazbeno obrazovanih i zborovođa upućenih u liturgiju

Nakon posljednjeg rata u Vrhbosanskoj nadbiskupiji redovito se, krajem veljače, organizira Susret animatora liturgijskog pjevanja. Bio nam je to povodom za razgovor s koordinatorom glazbenih događanja u Vrhbosanskoj nadbiskupiji vlč. Markom Stanušićem koji je regens chori sarajevske prvostolnice i voditelj katedralnog mješovitog zbora Josip Stadler.

Vlč. Stanušić rođen je 21. studenog 1961. u Garevcu gdje je i polazio osnovnu školu. Gimnaziju je pohađao u Zadru, a teologiju u Sarajevu te je 1987. zaređen za svećenika Vrhbosanske nadbiskupije. Bio je župni vikar u župi Komušina i katedralnoj župi Srca Isusova. Na Institutu za crkvenu glazbu u Zagrebu diplomirao je 1995. Službu regens chori sarajevske prvostolnice i voditelja katedralnog mješovitog zbora Josip Stadler, te koordinatora glazbenih zbivanja u Vrhbosanskoj nadbiskupiji obnaša od 1996. Sedam godina vršio je službu voditelja internata pri Katoličkom školskom centru Sv. Josip u Sarajevu. Od 2004. predavač je liturgijske glazbe na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Sarajevu. S različitim zborovima snimio je 15 CD-ova, te je priredio i izdao 12 notnih zbirki. Glavni je urednik periodičnog časopisa za crkvenu glazbu Magnificat. Skladao je nekoliko misa, moteta te 30-ak pripjevnih psalama.

Poštovani vlč. Stanušiću, u Vrhbosanskoj nadbiskupiji redovito se organizira Susret animatora liturgijskog pjevanja. Što nam možete reći o njegovoj povijesti, inicijativi, kada je upriličen prvi te koja mu je svrha?

Susreti animatora liturgijskog pjevanja u našoj nadbiskupiji redovito se organiziraju svake godine krajem veljače, a počeli su nakon ovoga zadnjega rata. Na te susrete dođu voditelji (orguljaši i zborovođe-dirigenti), a nekada se pojavi pokoji župnik i kapelan. Na tim susretima obično imamo dva do tri predavanja iz liturgijske glazbe. Do sada su obrađeni svi crkveni dokumenti koji govore o liturgijskoj glazbi, ali i praktične vježbe po pitanju sviranja i vođenju zborova. Ti susreti su na neki način „permanentno obrazovanje“ voditelja liturgijske glazbe po našim župama. Šteta što ih se odazove malen broj (15-20), jer bi odaziv na osnovu broja naših župa (150) mogao biti daleko veći. 

Što zapravo razumijemo pod liturgijskim pjevanjem, odnosno liturgijskom glazbom?

Pod liturgijskim pjevanjem podrazumijeva se ona glazba (popijevka, skladba) koja se pjeva za vrijeme sv. mise. To je glazba koju Crkva smatra prikladnom i vrjednuje je ovim redoslijedom: gregorijanski koral, višeglasna glazba, pučka popijevka i orguljska-instrumentalna glazba. Na prvo mjesto Crkva s razlogom stavlja gregorijanski koral koji je najstarije i najčasnije liturgijsko pjevanje jer je u svojoj biti nastao, rastao i razvijao se zajedno s Crkvom od samog početka. Na drugo mjesto stavlja polifoniju, tj. višeglasno pjevanje. Tu spadaju mise i moteti starih majstora poput Palestrine, Bacha, Mozarta, Schuberta, Brucknera…, ali isto tako i domaćih skladatelja: Dugana, Vidakovića, Klobučara… Na trećem mjestu je pučka popijevka. Pučke popijevke možemo naći u službenoj liturgijskoj pjesmarici Pjevajte Gospodu pjesmu novu, koju je odobrila Biskupska konferencija Hrvatske i Biskupska konferencija Bosne i Hercegovine. Ona sadrži čak 997 liturgijskih popijevki i četiri pučke mise. Na četvrtom mjestu je tzv. orguljska glazba. To su skladbe koje se sviraju ponajviše na početku i na kraju svete mise. Poželjno je da se izaberu oni komadi koji su inspirirani gregorijanskim koralom ili pučkom popijevkom.

U konstituciji Sacrosanctum Concilium Drugog vatikanskog koncila govori se o svetoj glazbi koja je svetija, što se uže poveže s liturgijskim činom. Što ovo zapravo znači?

Da, bit će svetija ako se uže poveže s liturgijskim činom. Treba dobro poznavati narav liturgije. Primjerice, ako pjevamo darovnu popijevku, ona mora u svom tekstu sadržavati darovne elemente. Nije prikladno kao darovnu popijevku pjevati Čuj nas, Majko koja u svom tekstu uopće ne govori na tu temu. Ili, npr. za pričest pjevati Do nebesa, jer joj tekst ne odgovara dotičnom činu... Nadalje, liturgijske popijevke moraju imati dogmatsku, literarnu i glazbeno-umjetničku vrijednost. Ako ta tri kriterija ne zadovoljavaju, nisu prikladne za liturgiju. Kao što je dobro poznato: uvijek se na zadani tekst sklada melodija, nikada obrnuto. I, što se više u jedno stapaju tekst i melodija, to će popijevka biti vrjednija. Važno je spomenuti i tzv. „povijesno čišćenje“. Skladbe koje Crkva preporučuje preživjele su povijesno čišćenje. Neke su nastale prije 1 500 godina, neke prije 1 000, neke prije 500 ili 100 godina. Takve skladbe su opstale, ne mogu zastarjeti. One su zapravo najbolje što je ljudski um, potpomognut odozgor, mogao stvoriti. I zato Crkva s razlogom takvu glazbu, ne samo preporučuje, već i nalaže.

Možemo li reći kako se liturgijskoj glazbi pridaje dovoljno pozornosti, te kakav je njezin položaj bio kroz povijest?

Čujte, pozornosti nikad dosta, pogotovo danas kad nas je preplavila bujica tzv. moderne „tekuće“ glazbe koja biva popularna nekoliko mjeseci, zatim dođe druga, potisne prvu i tako u nedogled. Međutim, kad čovjek upozna i zavoli pravu umjetničku glazbu, tek onda spozna i vidi onu istinsku pravu ljepotu. To vam je kao kad biste usporedili Michelangelove, Raffaelove (…) slike i kipove s crtarijama nekog pučkoškolca… Crkva je oduvijek cijenila umjetnost. Primjerice, za oslikavanje Sikstinske kapele nije pozvala nekog molera, već najboljeg od najboljih: Michelangela. Po pitanju zborovođa nešto je slično: Crkva je pozvala Giovannija Pierluigija da Palestrinu da vodi čuveni zbor Sikstinske kapele. Zauzvrat je od njega dobila veliki broj misa i moteta koji su biseri zborne literature, kojima se danas s ponosom diči. S druge strane, crkveni glazbenici su kroz povijest živjeli od svoga rada: Palestrina, Frescobaldi, Bach, Franck, Bruckner, Dugan… Zborovođe i orguljaši u Njemačkoj su plaćeni za svoj posao. Koliko znam u Austriji i Švicarskoj također. Kod nas se po tom pitanju već duže vremena pjeva neka druga pjesma koja nam je dobro poznata i glasi: „Bog plati!“ 

 

Razgovarala: Josipa Prskalo

Nastavak pročitajte u tiskanom izdanju ili na portalu nedjelja.ba

PREPORUČI
Centar za savjetovanje Vrhbosanske nadbiskupije

VIDEO

FOTO

AUDIO

  • Loading the player...
    31. ožujak 2020.

    Il Papa prega per i senza fissa dimora

Sljedeca
 
Ured za brak i obitelj Vrhbosanske nadbiskupije

Copyright © 1996-2020 KTA BK BiH. Sva prava pridržana.
Sadržaji s ovih stranica se mogu prenositi bez posebne dozvole uz navođenje izvora.

Katolička tiskovna agncija Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine
Kaptol 32, 71000 Sarajevo, Bosna i Hercegovina
tel/fax: + 387 33 666 865
e-mail: