Katolička Tiskovna Agencija
Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine

9. srpanj 2020.

Intervju

Don Marinko Ivanković

Don Marinko Ivanković

Žepče, 4. veljača 2020.

Don Marinko Ivanković, ispovjednik u KŠC-u Don Bosco u Žepču

Redovnički život ima temelj u evanđelju, a evanđelje nikad neće izgubiti smisao

Svake godine 2. veljače, na blagdan Prikazanja Gospodinova – Svijećnicu, obilježava se i Dan posvećenog života. To je bio i povod razgovora sa salezijancem don Marinkom Ivankovićem koji trenutno vrši službu ispovjednika pri Katoličkom školskom centru Don Bosco u Žepču.

Don Marinko Ivanković rođen je 20. lipnja 1942. u Sovićima, župa Goranci kod Mostara, u vjerničkoj obitelji koja je živjela od skromne očeve plaće i prihoda od vrlo malog obiteljskog imanja. Prve zavjete položio je u Rijeci 1960. Za svećenika je zaređen u Zagrebu 1969. Studirao je povijest i pedagogiju na Filozofskom fakultetu u Zadru (1972. – 1975.) te u to vrijeme bio upravitelj župa Murvice i Briševa kod Zadra. Najveći dio redovničkog i svećeničkog života proveo je kao odgojitelj salezijanskih kandidata i profesor u Salezijanskoj klasičnoj gimnaziji u Križevcima (1970. – 1972.) i Rijeci (1975. – 2006.). Obnašao je službu tajnika Hrvatske salezijanske provincije u razdoblju od 2006. do 2013. nakon čega je poslan na službu ispovjednika u KŠC Don Bosco u Žepču.
 
Poštovani, blagdan Prikazanja Gospodinova ujedno je i Dan posvećenog života. Koliko je, prema Vašem mišljenju, važno obilježavanje ovoga dana?
 
Dan posvećenog života na blagdan Prikazanja Gospodinova ima svoj duboki smisao i oni koji su ga osmislili imali su za to opravdane razloge. Dan posvećenog života je izabran zato što je to vrijednost na koju se želi upozoriti vjernike i sve ljude dobre volje. Posvećeni život ima veliku vrijednost, ne samo za redovnike, nego i za sve vjernike i za današnji svijet. U proteklim stoljećima redovnici su dali velik doprinos znanosti, kulturi, odgoju, umjetnosti itd., ali to nije bitno za redovnički život. Za svaku redovničku zajednicu bitno je evanđelje koje svaka zajednica nastoji živjeti na svoj način u skladu sa svojom karizmom. Dobro je da se Dan posvećenog života obilježava zajednički, da pojedine redovničke zajednice nisu protivnici ni konkurenti, nego svjedoci evanđeoskih savjeta na sebi svojstven način.
 
Kroz kakve faze prolazi redovništvo danas? Što reći onima koji kažu da je ono izgubilo svoj smisao?
 
Ne može se reći da je sadašnje vrijeme pogodno za redovnički život. Suvremeni način života doveo je u krizu sve duhovne i naravne vrjednote. To znači da je doveo u krizu konkretne živote velika broja ljudi. Redovnički život ima temelj u evanđelju, a vjerujem da evanđelje nikad neće izgubiti smisao. Može izgubiti smisao način na koji se žive evanđeoski savjeti. Smisao ne ovisi samo o temelju, nego i o tome kako se na temelju gradi. Autentični redovnički život ima svoje snažno opravdanje da i u ovakvim vremenima živi bogatstvo vlastita života i unosi svjetlo u tamu svijeta u kojoj se mnogi gube.
 
U pismu prigodom proglašenja Godine posvećenog života (30. studenog 2014. – 2. veljače 2016.), papa Franjo potaknuo je redovnike i redovnice na obnovu Crkve, odnosno da „probude svijet“, da „iziđu iz sebe“ i „budu Crkva koja izlazi“. Kako to tumačite?
 
Redovnik je kršćanin koji se odlučio radikalnije živjeti evanđelje. Nije neki nad-kršćanin, već vjernik u kršćanskoj zajednici, u Crkvi. A Crkva je sveopći sakrament spasenja. U svijetu u kojem mnoštvo ljudi živi u tami i izgubljenosti, nijedan kršćanin ne bi smio biti nezainteresiran i ravnodušan, a još manje redovnik koji se opredijelio za dosljednije življenje evanđelja. Gdje god postoje odbačeni, nemoćni, obespravljeni, izgubljeni ljudi o kojima nitko ne vodi brigu, znak je da tu nema pravih kršćana. Redovnici bi trebali predvoditi i ostale članove Crkve u brizi za vremenite i vječne potrebe suvremenih ljudi. Dakako nije redovnik, nije vjernik koji spašava – Krist je Spasitelj, ali redovito Kristovo spasenje dolazi preko Crkve, preko njezinih članova gdje bi trebali prednjačiti redovnici.
 
U skladu s rečenim, kakva redovnika traži današnje vrijeme?
 
Možda bi bilo prikladnije postaviti pitanje: Kakvu redovničku zajednicu traži današnje vrijeme? Redovnici zajedno žive, zajedno rade i zajedno mole. O ozračju u redovničkoj zajednici uvelike ovisi kakvi su redovnici i redovnice. Zdrava tradicija koja se prenosi i živi u svakidašnjem konkretnom životu i radu koja onda svakog člana podržava u entuzijazmu i požrtvovnosti u onom što mu je povjereno. Radostan redovnik prožet ljubavlju prema Kristu i svakoj osobi koju susreće bogatstvo je za sredinu u kojoj živi. Svatko tko ulazi u redovničku zajednicu, vjerujem da takav želi biti samo koliko pojedine zajednice imaju takvu zdravu tradiciju i duhovnu snagu da pomognu u dozrijevanju takvih osoba. Tradicija nažalost može ostarjeti i zastarjeti, može imati svoje bolesti i tumore pa se to uvelike osjeti na članovima zajednice. 
 

Nastavak pročitajte u tiskanom izdanju ili na portalu nedjelja.ba
PREPORUČI
Centar za savjetovanje Vrhbosanske nadbiskupije

VIDEO

FOTO

AUDIO

  • Loading the player...
    5. srpanj 2020.

    Il Papa loda la risoluzione del cessate-il-fuoco

Sljedeca
 
Ured za brak i obitelj Vrhbosanske nadbiskupije

Copyright © 1996-2020 KTA BK BiH. Sva prava pridržana.
Sadržaji s ovih stranica se mogu prenositi bez posebne dozvole uz navođenje izvora.

Katolička tiskovna agncija Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine
Kaptol 32, 71000 Sarajevo, Bosna i Hercegovina
tel/fax: + 387 33 666 865
e-mail: