Katolička Tiskovna Agencija
Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine

29. ožujak 2020.

Intervju

Mr. sc. vlč. Božo Odobašić

Mr. sc. vlč. Božo Odobašić

Sarajevo, 27. siječanj 2020.

Mr. sc. vlč. Božo Odobašić, bibličar, umirovljeni profesor

Slavljenje Božje riječi mora biti u službi naviještanja Božjeg spasenja

U Vatikanu je 30. rujna 2019. objavljeno apostolsko pismo pape Franje u obliku motu proprija Aperuit illis kojim je ustanovio Nedjelju Božje riječi, a koja se ima slaviti na Treću nedjelju kroz godinu. Bilo je to povodom za razgovor s dugogodišnjim, sada umirovljenim, profesorom na sarajevskom Katoličkom bogoslovnom fakultetu vlč. Božom Odobašićem.

Profesor Odobašić rođen je 8. srpnja 1942. u Novom Selu (Bos. Brod), u obitelji s devetero djece, te je ondje završio i osnovnu školu. Gimnaziju je završio u Međubiskupijskom sjemeništu na Šalati u Zagrebu, a studij teologije u Đakovu gdje je 1968. zaređen za svećenika. Dvije je godine bio kapelan u župi Radunice, a potom četiri godine osobni tajnik nadbiskupa Smiljana Franje Čekade te tri godine bilježnik nadbiskupijske kancelarije. U isto vrijeme bio je dušobrižnik u župi Pale i u crkvi Kraljice Sv. Krunice. Godine 1974. poslan je na poslijediplomski studij u Rim gdje je na Angelicumu magistrirao biblijsku teologiju. Dodatno je studirao Biblicum i na Biblijskom institutu. U školi Tajnog papinskog arhiva u Vatikanu diplomirao je arhivistiku... Pozvan je u Sarajevo nakon smrti dr. Rudolfa Römera da preuzme predavanja biblijskih znanosti Staroga zavjeta. Pripremao je doktorat u Zagrebu na KBF-u, ali je zbog obveza, slabijeg zdravlja i predratnih i ratnih prilika odustao od ove akademske titule. Predavao je 35 godina do umirovljenja, 2015., propedeutske predmete i posebne uvode i egzegezu knjiga Staroga zavjeta.

Poštovani vlč. Odobašiću, 30. rujna 2019. u Vatikanu je objavljeno apostolsko pismo pape Franje u obliku motu proprija Aperuit illis kojim je ustanovio Nedjelju Božje riječi, a koja se ima slaviti na Treću nedjelju kroz godinu. Što se time želi poručiti?

Crkva je od Boga primila „jedan sveti poklad Riječi Božje“ sačuvan u svetoj Predaji i Svetom pismu. Drugi vatikanski sabor izložio je nauk o božanskoj objavi u dogmatskoj konstituciji Dei Verbum (DV). Taj dar Crkva kroz stoljeća „vjerno čuva i bez zablude naučava istinu“ koju je Bog objavio i po daru Duha Svetoga po ljudskim autorima dao zapisati u Svetom pismu radi našega spasenja (DV 11). Sv. Pavao je svom učeniku Timoteju dao divnu pouku za odgoj vjernika u vjeri kada mu ističe: „Svako Pismo Bogom nadahnuto korisno za poučavanje, karanje, ispravljanje i odgajanje u pravednosti da čovjek Božji bude savršen, za svako dobro djelo opremljen“ (2 Tim 3,16-17). Crkva u tom svjetlu objave oduvijek ukazuje na put svetosti koji nam je u punini objavljen u Isusu Kristu koji je „posrednik i punina sve objave“ (DV 2). Iako čovjek svojim svjetlom razuma može spoznati da Bog postoji (usp. Rim 1,20). Bog se naime objavljuje svim ljudima, prije svega „gestis et verbis“ – „činima i riječima“ (DV 2). Stvaranje je prvi čini Božje objave, a potom Božjim zahvatima i riječima u povijesti čovječanstva. U Svetom pismu ti Božji zahvati i riječi u povijesti zapisani su preko izabranih ljudi po nadahnuću Duha Svetoga. No iako nadahnuti Duhom svetim, pisci su kao pravi auktori zapisali „samo ono i sve ono što je Bog htio“, a potrebno je za naše spasenje. Stoga je u Bibliji u punom smislu došao do izražaja i ljudski čimbenik u vjernom prenošenju objave, a sve zapisano „valja držati izjavljenim od Duha Svetoga“. U biblijskom tekstu se jasno zapaža povijesnost izvješća, autorstvo (ponekad skriveno) i njegova inteligencija, književni govor i, iznad svega, nakana prenijeti božansku poruku. Bog po nadahnuću Duha Svetog i ljudski pisac zajedno su pravi auktori zapisana teksta (DV 11). Crkva nas uporno, na čelu s crkvenim učiteljstvom, želi uvesti u razumijevanje i prihvaćanje objavljenih istina vjere. Bog je tako u svojoj dobroti i mudrosti objavio Sebe i otajstvo svoje volje kojim ljudi po Kristu kao punini sve objave po istom Duhu imaju pristup k Ocu te postaju zajedničari božanskog života. Tako po zapisanoj Riječi Božjoj Bog sam trajno zapodijeva razgovor s ljudima kako bi ostvarili prisni odnos i zajedništvo s Bogom i njegovim Sinom u Duhu Svetom. Razumjeti biblijski tekst, otkriti božansku poruku, prihvatiti istinu „poslušnom vjerom“ i živjeti po njoj nije uvijek ni lako ni svima omogućeno. Stoga Crkva koja „služi Riječi“ trajno promiče čitanje i naviještanje Božje riječi, napose u liturgiji i slavljima sakramenata te kroz institucije i druge različite oblike pristupa Božjoj riječi i svojim vjernicima i svijetu nepromjenljivo promiče riječ samoga Boga.

S motu proprijem Aperuit illis papa Franjo očito je prepoznao želju Crkve nakon Drugog vatikanskog sabora da se svi vjernici pobliže upoznaju s Biblijom i središtem cijele objave Isusom Kristom koji je Riječ Tijelom postala i nastanila se među nama (Iv 1,14). Cijelo Sveto pismo, kao Božji razgovor s ljudima, vodi tom središtu, Isusu, koji se dariva u Riječi i u euharistiji iz koje izvire Crkva (Ivan Pavao II. Ecclesia de Eucharistia) i postaje hrana duši i čisto vrelo duhovnoga života za sve vjernike.

Sa službenim ustanovljenjem Nedjelje posvećene Božjoj riječi, papa Franjo želi svim vjernicima u Crkvi omogućiti uvijek iznova doživljavati neiscrpno blago Božje riječi i neposredni susret s uskrslim Kristom koji je životna snaga Crkve i zalog spasenja svih ljudi. ISUS je RIJEČ BOŽJA koja se utjelovljenjem u ljudskom tijelu uprisutnila među nama: I Riječ tijelom postade i nastani se među nama (Iv 1,14). On nam je objavio PUT našega spasenja. U Njemu imamo zajedništvo s Ocem i Duhom Svetim. Njemu vjerujemo i kada sve ne razumijemo. On trajno utvrđuje po Duhu Svetom vjeru Crkve i našu osobnu vjeru.

Što je zapravo Božja riječ i čime se Crkva vodila kada ju je definirala u odnosu na neke druge pobožne spise tijekom povijesti?

Općenito se kaže da je Riječ Božja sve što se nalazi u Svetom pismu Staroga i Novog zavjeta koji tvore jedinstvenu cjelinu objave. Sve zapisano u Svetom pismu pisano je po nadahnuću Duha Svetoga. To znači Bog je izabrao prikladne ljude u različitim vremenima da zapišu objavljenu poruku, istinu, radi nas i našega spasenja. To je, dakle, Božji govor ljudima na ljudski razumljivi način kojeg je Bog otpočeo u svojoj dobroti i mudrosti. Biblija je u tom smislu sva dijaloška. Bog je zapodjenuo razgovor s ljudima u svojoj dobroti i mudrosti. Stoga kad govorimo o Bibliji, moramo biti svjesni njezina božanskog podrijetla. Nju štiti Duh Sveti i daje joj božanski autoritet. Sveto pismo ima za auktora i Boga i čovjeka. Iza ljudskog izričaja stoji jamac Duh Sveti koji jamči njezinu istinitost. A sve se obistinjuje u utjelovljenoj živoj Riječi Božjoj, Isusu Kristu koji je središte cijele objave zapisane u Svetom pismu. Ljudski auktor po koji put nije ni bio dovoljno svjestan dosega istine koju je po nadahnuću zapisao. Biblija se bez nadahnuća Duha Svetoga jednostavno ne može razumjeti (Benedikt XVI.). „Nadahnuće pretpostavlja objavu i u službi je vjernog prenošenja objave u biblijskim spisima“ (Papinska Biblijska komisija Nadahnuće i istina Svetoga pisama, 7). Duh Sveti koji je živ i djelotvoran na ljudskog pisca je djelovao svjetlom Duha istine dok je pisao i čuvao ga od zablude kako bi istinu vjere izložio i širio. „Vjera dolazi od slušanja, a slušanje je usredotočeno na Kristovu riječ“ (usp. Rim 10,17). To je poziv vjernicima da pažljivo slušaju riječ Gospodnju u bogoslužnim činima, slavljima sakramenta i javnim pobožnostima koja se slave u Crkvi. Šarm ljudskog književnog izričaja, jezik, književne vrste, midraš, metafora, prispodoba, izreke, zagonetke, uporaba simbola, znakoviti govor brojeva itd. daje božanskoj Riječi privlačnu draž čitanja, slušanja i duhovnog značenja i religiozne poruke.

U prepoznavanju božanske poruke i navještaja istine vjere u kanon svetih knjiga već u Starom zavjetu Sinagoga, a u Novom zavjetu i Crkva vodila se kriterijem objavljene istine vjere. Prihvaćene su u popis svetih knjiga samo one u kojima je nedvojbeno prepoznat sadržaj istina vjere i morala.

I u židovstvu u zadnjim stoljećima, kao i u kršćanstvu prvih stoljeća, bilo je mnogo pobožnih spisa, knjiga, koje nazivamo apokrifi (kršćanski pobožni spisi), ali su uvijek bili sumnjiva autorstva i uglavnom legendarnog sadržaja. Apokrifi pokazuju povijesni razvoj shvaćanja pojedinih dijelova objave, ali nisu nikad bili u cjelini prihvaćeni. O nekima se dugo raspravljalo. Kanon svetih knjiga službeno je definiran i prihvaćen na Tridentskom saboru 1546. Priznate su svetim knjigama sve koje se nalaze u latinskom prijevodu Vulgate.

Naziv dokumenta Aperuit illis dolazi od teksta Lukina evanđelja (24,45): „Tada im otvori pamet da razumiju Pisma.“ Koliko su vjernici danas vezani uz Božju riječ, njezino čitanje i razmišljanje o istoj?

Naziv ovog dokumenta je izvrsno izabran prema Sv. Luki koji pripovijeda događaj o razočaranim učenicima nakon Isusove smrti. Razilaze se, i na putu prema Emausu uskrsli Isus neopazice im se pridružuje i objavljuje kada ih poučava o proroštvima o Mesiji. Trebalo je da to Isus sve pretrpi i treći dan uskrsne. I tada im „otvori pamet da razumiju Pisma“. To je bit dara Duha Svetoga koji po riječima Sv. pisma živo djeluje u onima koji slušaju zapisanu Riječ, vjeruju i vrše ju. To je Gospodnji dar koji sam uvodi u otajstvo objave, istina vjere i tvori zajedništvo s Bogom i Sinom njegovim u Duhu Svetome. S pravom se citira Sv. Jeronim koji je zapisao „ne poznavati Pisma znači ne poznavati Krista“ (AI 1).

Stoga je veliki dar Crkvi ustanovljenje Nedjelje Božje riječi. Liturgija je živi susret s Gospodinom. Već je Drugi vatikanski sabor obogatio liturgiju čitanjem skoro cjelovite Biblije, i Staroga i Novoga zavjeta kroz različite liturgijske cikluse crkvene godine. Sada su, kazao bih, širom otvorena vrata riznici Božjega dara svim vjernicima koje se službeno poziva da čitaju, razmišljaju i studiraju Sveto pismo. A svemu trebaju prethoditi molitva i poniznost pred otajstvom Božje riječi. Božju riječ prihvaćamo „poslušnom vjerom“ (Rim 1,26). To znači da Riječ Božju prihvaćamo i srcem i umom i voljom, čak i onda kada nam nije sve jasno. Uvjereni smo da nam Bog govori, napose Isus koji jest utjelovljena Riječ Božja. Danas vjernici sve više uzimaju Sveto pismo i čitaju, razmatraju i kroz crkvene institucije stručno studiraju. Novi duhovni pokreti razvijaju svoje ciljeve živeći s Biblijom.

Može se reći kako je kod nas uvelike oživio interes za Bibliju. Za to su zaslužni mnogi bibličari (Bonaventura Duda, Adalbert Rebić, Ante Kresina, Jerko Fućak, Mato Zovkić, Ljudevit Rupčić i dr.) koji su pokrenuli tiskanje Biblije motom Biblija u svaku kuću, kasnije Biblija za mlade, Osobna Biblija. Biblijski institut KBF-a u Zagrebu i Hrvatsko biblijsko društvo pokretali su nekoliko programa za promicanje Riječi Božje, čak su i u suradnji s Hrvatskom biskupskom konferencijom promicali nekoliko programa, posebno tiskanje homiletskih komentara, liturgijskih listića biblijskih čitanja u liturgiji itd. Časopisi Živo Vrelo, Biblija danas i Služba riječi u tome se ističu. Danas postoje i mnogi osobni i župni portali s komentarima, liturgijskim promicanjem Riječi Božje.


Nastavak pročitajte u tiskanom izdanju ili na portalu nedjelja.ba

PREPORUČI
Centar za savjetovanje Vrhbosanske nadbiskupije

VIDEO

FOTO

AUDIO

  • Loading the player...
    29. ožujak 2020.

    Il Papa a Santa Marta: chiediamo la grazia di piangere con chi piange

Sljedeca
 
Ured za brak i obitelj Vrhbosanske nadbiskupije

Copyright © 1996-2020 KTA BK BiH. Sva prava pridržana.
Sadržaji s ovih stranica se mogu prenositi bez posebne dozvole uz navođenje izvora.

Katolička tiskovna agncija Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine
Kaptol 32, 71000 Sarajevo, Bosna i Hercegovina
tel/fax: + 387 33 666 865
e-mail: