Katolička Tiskovna Agencija
Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine

6. travanj 2020.

Iz katoličkog tiska

Katolički tjednik br. 2

Katolički tjednik br. 2

Sarajevo, 13. siječanj 2020.

Katolički tjednik

Vjera i kolaž nemira

Analizirajući medijsku sliku današnjice, netko je već poodavno, približno ovako definirao: „Kad gledam domaće vijesti, pomislim: 'Treba ići odavde'; a kad pogledam strane, kažem si: 'Pa kamo da idem kad su svugdje nemiri i strah?'“ Upravo nešto slično što je prorok Jeremija izrazio riječima: „Pođem li u polje, evo mačem pobijenih! Vratim li se u grad, evo od gladi iznemoglih! Čak i proroci i svećenici lutaju po zemlji i ništa ne znaju“ (14,18). Odviše je, dakle, toga što ljude plaši i previše je naglasaka stavljeno na negativne pojave i društvena stremljenja. Kako bi se mali čovjek sa svim time izborio, nužno je da pronađe motiv i nutarnju snagu. Prirodni ambijent gdje će to otkrivati jest: vjera – slijedom čega nalazimo kako je obnova vjere ono što je životno potrebno, na osobit način, zapadnom pojedincu i zajednicama.

Osim žalosne konstante stradavanja kršćana na Božić od ruke bezumnika u Africi i na Bliskom istoku, svekoliku je javnost početkom 2020. zabrinuo događaj ubojstva iranskog generala Qasema Soleimanija 3. siječnja u Bagdadu. Iza toga čina, kako je obznanjeno, stoje Sjedinjene Američke Države iz čijih je krugova stiglo objašnjenje kako su to učinili „da bi sačuvali mir, a ne da bi započeli rat“. Oni koji nakon famoznoga 9/11 prate pokrete najveće svjetske sile, sjetit će se da su godine 2002. donijeli novu Strategiju nacionalne sigurnosti Sjedinjenih Država. U njoj se, uz ostalo, predviđa mogućnost preventivnoga djelovanja, tj. preventivnoga rata koji je, u biti, reakcija ne na stvarnu, nego i na moguću prijetnju. Zbog toga su istaknuli kako je ubojstvo generalaSoleimanija, prilikom čega je stradao i Abu Mahdi al-Muhandis, zamjenik zapovjednika iračke paravojne formacije Hashd Shaabi, zapravo „obrambeni čin“. Premda mnogi strahuju da bi ovo moglo izazvati sukob širih razmjera s prijetnjom nuklearnoga rata, iz iste se Strategije razaznaje da SAD ne čini nijedan korak ako prethodno nisu višestruko procijenili opasnosti koje bi mu mogle doći od suprotne strane. I upravo se taj „rukopis“ iščitava u njihovim novovjekim invazijama na Bliskom istoku...

Vjerojatno ne bez američke podrške, Skupština Crne Gore usvojila je 27. prosinca 2019. Zakon o slobodi vjeroispovijesti ili uvjerenja i pravnom položaju vjerskih zajednica, kojega je dan poslije potpisao crnogorski predsjednik Milo Đukanović. Između ostaloga, ovim se zakonom uređuju imovinsko-pravni odnosi Crkve i države. A poznato je kako svugdje na svijetu, uz imovinsko-pravna pitanja (pa i među braćom) dolaze i nemali problemi. S obzirom da je u ovom slučaju definirano kako će državnom imovinom biti prepoznati svi objekti i zemljišta koje koriste vjerske zajednice na teritoriju Crne Gore, „a za koje se utvrdi da su izgrađeni, odnosno pribavljeni iz javnih prihoda države ili su bili u državnom vlasništvu do 1. prosinca 1918. te na odgovarajući način prešli u ruke neke vjerske zajednice“, žestoke su prosvjede uputili Srpska Pravoslavna Crkva i prosrpska oporba. Istaknuli su da je riječ o „otimanju srpskih svetinja“... Iskustvo pak uči koliko je nemira posijano među ljude čim bi se na Balkanu spominjale „svetinje“. Na tragu istine da se i „guštera boji onaj koga su zmije ujedale“, odatle se, blago rečeno, nelagoda iz crnogorskog biotopa prelijeva na „zemlje u okruženju“.

No, ima i Bosna i Hercegovina svojih izazova. Uz već postojeće strahove da je u migrantskoj krizi prepuštena sama sebi i da ne zna što bi s povratnicima koji su se borili u redovima terorističke Islamske države, tu su i stara, a uvijek friška politička previranja u državi koja to – zbog svoga nakaradnog uređenja – nije. U te su igre, na sebi svojstven način, Hrvati uveli i Crkvu te na pojedinim stranama optužili kardinala Vinka Puljića za „izdaju“ jer je, eto, na Božićni prijam pozvao i nelegitimnog Željka Komšića, zbog čega legitimni hrvatski političari uglavnom nisu htjeli doći. Prema toj logici ispade kako su kardinal i crkveno vodstvo krivi za Izborni zakon po kojemu je dotični bošnjačkim glasovima zasjeo na mjesto predviđeno Hrvatu. Na tom je tragu razumljivo da je malo tko prozvao „legitimne“ zašto su pristali biti dio koalicije na razini države u kojoj je i stranka „nelegitimnoga“. A ukazivanje na to koriste oni koji se naslađuju te onda kažu da je „zbog Komšića kardinal očitao lekciju Čoviću i njegovim huškačima“. 


Piše: Josip Vajdner

Nastavak pročitajte u tiskanom izdanju ili na portalu nedjelja.ba

PREPORUČI
Centar za savjetovanje Vrhbosanske nadbiskupije

VIDEO

FOTO

AUDIO

  • Loading the player...
    30. ožujak 2020.

    Preghiamo oggi per tanta gente che non riesce a reagire: rimane spaventata per questa pandemia. Il S

Prethodna
 
Ured za brak i obitelj Vrhbosanske nadbiskupije

Copyright © 1996-2020 KTA BK BiH. Sva prava pridržana.
Sadržaji s ovih stranica se mogu prenositi bez posebne dozvole uz navođenje izvora.

Katolička tiskovna agncija Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine
Kaptol 32, 71000 Sarajevo, Bosna i Hercegovina
tel/fax: + 387 33 666 865
e-mail: