Katolička Tiskovna Agencija
Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine

4. srpanj 2020.

Iz katoličkog tiska

Katolički tjednik br. 50

Katolički tjednik br. 50

Sarajevo, 16. prosinac 2019.

Katolički tjednik

Bosanskohercegovačke spojene posude

Da je Bosna i Hercegovina prostor s kojim se – kako reče Meša Selimović – „historija“ tako pošalila, odavno je jasno. No, da se i sadašnjost, kreirana u zapadnim središtima moći, s njome tako sprda, mnogi to tek prepoznaju. Dok u tom društveno-političkom javašluku postoje oni koji se izvanredno snalaze i bogate, dotle običnoga čovjeka pritišće nevidljiva ruka letargije i tješi neka čudna nada da će se stvari same od sebe riješiti. Sve upućuje kako svijest ovdašnjega društva nezaustavljivo postaje nalik onoj latinoameričkoj, gdje su ljudi uslijed nagomilanih problema izgubili iz vida da stanje može biti bolje; da pojedinac može išta utjecati na promjene; da se uopće isplati angažirati na tom nepreglednom polju „vjetrenjača“. Tegobno iskustvo posljednjega rata kao Damoklov mač visi nad glavama stanovnika koji se izgleda vode mišlju kako „uvijek može biti gore“. Zbog toga se još uvijek događa da stavovi o nekom događaju, osobi ili fenomenu bivaju formirani na podlozi podjele na „naše“, „vaše“ i „njihove“. Pri tomu se protuargumenti nerijetko ne tiču merituma stvari, nego negativne konfrontacije – „Kako je kod drugih?“ I premda je očito da se na ovako malom prostoru sve odvija prema zakonu spojenih posuda, razvidno je da narodi toga u životno-praktičnom smislu nisu svjesni. A indikatora je odviše.

Prvi među njima, uvjetovan – u svakom smislu kazano – izvanjskim čimbenicima jest migrantska kriza koja sve više pritišće i onako spondilotičnu kralježnicu ove države: sve što nigdje ne može – može u Bosnu, i može u Bosni. Iako nitko sa sigurnošću nije u stanju kazati točan broj tih osoba „u pokretu“, službeni podatci govore o registriranih više od 10 000. Oni tumaraju bosanskim vrletima, a sve više i urbanim sredinama, u potrazi za načinom kako se dokopati Zapada. Tko su, odakle dolaze i kakav životopis sa sobom nose, to samo dragi Bog zna. Štoviše, kruže glasine kako neke od država iz kojih potječu migranti, puštaju čak i iz zatvora – samo da ih se riješe – one koji se tamo više neće vratiti. Informacije kako se međusobno sukobljavaju, da u kampovima gdje su smješteni postoje „vođe“ te slučajevi orobljivanja i bh. građana, sigurnosnu situaciju čine nestabilnijom.

No, više od svega toga zabrinjava činjenica kako na razini države ne postoji zajednički odgovor ovim izazovima. Premda bi normalno bilo da svaka zemlja brani svoje granice i svoje društveno uređenje, to u BiH izostaje. Pod krinkom nekoga sve-srpskoga patriotizma, čelnici entiteta koji se zove Republika Srpska odbijaju svaku pomisao da granica na rijeci Drini – odakle i dolaze migranti – bude čvršća kako bi se spriječilo ilegalne prelaske. Stoga je kategorički odbačena mogućnost angažiranja vojske te je ostavljeno da se s ovim teretom bore slabe policijske snage. Svakomu tko imalo razmišlja glavom jasno je kako iza toga stoji profit, a ne neko rodoljublje tipa: „Nikakve nas granice neće razdvajati!“ A uz sve ove „entitetske“, tu su i one „kantonalne“ bešćutnosti i nerazumijevanja pa se prepoznaje da su Bihać i tamošnje pogranično područje ostavljeni snalaziti se sami – dok, prema najavama, Sarajevo ne iskusi migrantski komšiluk dolaskom tih osoba u vojarnu u naselje Blažuj.

Ipak na ovdašnje će društvo dugoročnije vjerojatno i više utjecati neki drugi dolasci: povratak nesretnika koji su se borili u sastavima terorističke organizacije Islamska država. Ovi militanti s kojima se vraćaju i njihove obitelji, žene i djeca, predstavljaju izazov, ne samo za državu, nego i za religiju. Premda bošnjački mediji svaki spomen na ove činjenice nastoje relativizirati, istina je da je Bosna i Hercegovina, s udjelom od oko 300 IDIL-ovaca, gledano po „glavi stanovnika“ pri vrhu liste europskih zemalja. A kada se analiziraju komentari na portalima i društvenim mrežama te uzme u obzir da svatko od njih ima svoju rodbinu i prijatelje, jednostavno je zaključiti kako postoji nemali broj simpatizera i podupiratelja ideje koja je oružani oblik dobila u tzv. Kalifatu. Stoga se po inerciji stvari nameće zaključak da je povratak militanata s bliskoistočnih bojišta tema s kojom će se morati suočiti sve strukture u ovoj zemlji: javno obznanjujući imena i podatke s kojima raspolažu. No, još i više nego same sigurnosne agencije i institucije, bit će nužno da se s idejom radikalizma razračuna cjelokupno civilizirano društvo, ali i islam kao religija na koju se militanti pozivaju. 


Zaključak uvodnika pročitajte u tiskanom izdanju

Piše: Josip Vajdner
Katolički tjednik

PREPORUČI
Centar za savjetovanje Vrhbosanske nadbiskupije

VIDEO

FOTO

AUDIO

  • Loading the player...
    24. lipanj 2020.

    Papa Francesco udienza generale

Prethodna
 
Ured za brak i obitelj Vrhbosanske nadbiskupije

Copyright © 1996-2020 KTA BK BiH. Sva prava pridržana.
Sadržaji s ovih stranica se mogu prenositi bez posebne dozvole uz navođenje izvora.

Katolička tiskovna agncija Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine
Kaptol 32, 71000 Sarajevo, Bosna i Hercegovina
tel/fax: + 387 33 666 865
e-mail: