Katolička Tiskovna Agencija
Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine

11. prosinac 2019.

Vijesti

Baja, 16. studeni 2019.

PROPOVIJED BISKUPA VUKŠIĆA NA DVADESETOM DANU HRVATA U MAĐARSKOJ

Kršćanska vjera i pripadnost Hrvatskomu narodu djelima se dokazuje i u njima živi

Državni dan mađarskih Hrvata održan je u subotu, 16. studenoga 2019. u podunavskome gradu Baji, pod pokroviteljstvom predsjednice Republike Hrvatske Kolinde Grabar-Kitarović i mađarskog predsjednika Jánosa Ádera. Program proslave započeo je u poslijepodnevnim satima Svetom misom u franjevačkoj crkvi sv. Antuna Padovanskog koju je predvodio mons. Tomo Vukšić, vojni biskup u Bosni i Hercegovini. Nakon Svete mise upriličena je svečana akademija u Kazališnoj dvorani, zatim kulturni program pod nazivom "Ljudi nizine" - zajednički program društava Bačko-kiškunske županije, a u večernjim satima prijam u klubu Malom. Dan Hrvata u Mađarskoj organiziraju Hrvatska državna samouprava i Savez Hrvata u Mađarskoj. Propovijed biskupa Vukšića donosimo u cijelosti:

Draga braćo i sestre u Isusu Kristu! Dragi Hrvati iz Mađarske!

Radujem se zajedno s vama, srdačno vas pozdravljam i prenosim pozdrave braće i sestara iz svih zavičaja vaših predaka. Naime, kao što znadete, vi Hrvati u Mađarskoj ste raznovrsniji i složeniji od svih hrvatskih manjina, koje su tijekom burne povijesti našega naroda otrgnute od hrvatskoga matičnog prostora, jer ste dospjeli na ove panonske prostore u raznim migracijskim procesima i u različitim vremenskim razdobljima s gotovo čitavoga područja gdje žive Hrvati, od Dalmacije, Hercegovine, Bosne, Slavonije, Hrvatskog zagorja, Like, Pokuplja i dr. To je razlog, što Hrvati u Mađarskoj rabe sva narječja i gotovo sve dijalekte, kojima se govori u matičnim krajevima (usp. http://www.horvatok.hu).

Zahvalan sam Božjoj providnosti što me, po pozivu voditelja „Hrvatske državne samouprave“ i „Saveza Hrvata u Mađarskoj“, dovela ovdje da, zajedno s vama, svetom Misom zahvalimo Bogu za sve blagoslove, radosti i uspjehe, kojima obasiplje pripadnike hrvatskoga naroda. Posebice što blagoslivlja vas potomke onih, koji su u davnim ili bližim vremenima, zbog progona ili drugih opasnosti i teških razloga, bili prisiljeni iseliti se iz svojih povijesnih krajeva, sela i gradova i tražiti životni prostor u stranoj zemlji, čiji jezik, kulturu i običaje je tek trebalo učiti.

Zahvaljujemo dragomu Bogu osobito za milost, što su brojne generacije Hrvata, počevši od davnih dolazaka pa do vas, koji ste se okupili u ovoj lijepoj crkvi, sačuvale katoličku vjeru i svoj hrvatski narodni identitet, ime i jezik. I uspjeli ste u tomu usprkos ne malim iskušenjima, na koja ste nailazili u raznim pojavnim oblicima nekadašnjih režima, politika i ideologija. Pri tomu, da biste opstali i očuvali se, pokazali ste mnogo pojedinačne i kolektivne upornosti, strpljenja, umješnosti, uvjeravanja, hrabrosti, međusobne solidarnosti i ljubavi, koje je hranila, podržavala i održala vaša jaka katolička vjera i narodna svijest, a takva ustrajnost zaista je poseban Božji blagoslov!

I.

U raznim zemljama, u koje su došli, brojni Hrvati su se očuvali, ponajviše zato što su se u duhovnom smislu ponašali slično kao pripadnici izabranoga naroda u sužanjstvu u Babilonu. Tamo su se Izraelci sjećali i pamtili, ali i planirali. Nisu dopustili, da im nostalgija sprječava budućnost. Tamo su ljubomorno čuvali svoj narodni i vjerski identitet. Činili su to zato, da se ne zaboravi vjera u jedinoga Boga, podrijetlo i ime, koji su bili vrh radosti njihove! Da se sačuva ponos, loza i identitet naroda. To stanje njihova duha, način razmišljanja i djelovanja opisuje psalam, u kojemu se čita: „Na obali rijeka babilonskih sjeđasmo i plakasmo spominjući se Siona; o vrbe naokolo harfe svoje bijasmo povješali. … Nek’ se osuši desnica moja, Jeruzaleme, ako tebe zaboravim! Nek’ mi se jezik za nepce prilijepi, ako spomen tvoj smetnem ja ikada, ako ne stavim Jeruzalem vrh svake radosti svoje!“ (Ps 147,1-2;5-6).
Tako su slično, sigurni smo, molile i generacije iseljenih hrvatskih katolika u Mađarskoj. A mi danas, puni zahvalnosti za njihov primjer svjedočanstva, vjernosti i ustrajnosti, molimo za njih. Zbog toga vam, draga hrvatska braćo i sestre, najiskrenije čestitam i zahvaljujem. Odnosno, budući da su vaši preci bili takvi, i jer su sačuvali ime i vjeru, pripadnost hrvatskom narodu i Katoličkoj Crkvi, i jer to isto osjećate i činite također vi, njihovi potomci, samo zato danas postoje Hrvati u Mađarskoj i samo zato mogu postojati vaša društva i druge organizacije. Takvo ponašanje vaših predaka u prošlosti i vi takvi u naše vrijeme je stvarna pretpostavka, oslonac i uporište svega što vi jeste i što pokazujete. Također, ono je temelj i razlog ovoga vašeg dvadesetog okupljanja i ove svete Mise. Hvala vam i čestitam sa željom, da ova lijepa tradicija održavanja Dana Hrvata u ovoj lijepoj zemlji i ubuduće sretno traje!

Hvala i predstavnicima vlasti mađarske Države, koja svojim zakonima dopušta, a konkretnim ponašanjem i materijalnom pomoći podržava svoje narodne manjine, koje doprinose njezinu napretku i kulturnom bogatstvu. Dokaz toga je i činjenica, da je pokrovitelj ovoga današnjeg događaja čak predsjednik Mađarske. On je to zajedno i u suradnji s predsjednicom Republike Hrvatske, što je opet pokazatelj dobrih odnosa mađarskoga i hrvatskoga naroda i dviju država. Dao Bog, da se ova lijepa suradnja nastavi i da tako bude uvijek! Taj blagoslov molimo za mađarski i hrvatski narod, za njihove države i za sve njihove buduće predsjednike. I neka tako bude posvuda, među svim narodima i državama, radi očuvanja mira među narodima i izgradnje sretne budućnosti svih ljudi.

II.

Drago mi je što sam danas zajedno s vama na obilježavanju dvadesetoga Dana Hrvata u Mađarskoj upravo ovdje u Baji, gdje je nekada od tri priznate „nacije“ u ovomu gradu, kako se čita u starim zapisima, jedna bila „natio dalmatica“ i gdje je gradski sudac morao položiti zakletvu u bajskoj franjevačkoj crkvi na hrvatskome jeziku.

Današnje vaše okupljanje zato je pravi trenutak za molitvu i za sve pokojne hrvatske svećenike, pripadnike različitih redovničkih zajednica i biskupija, koji su među vama djelovali, svjedočili, posredovali vam Božji blagoslov i milosrđe te dali velik doprinos na vjerskom, narodnom, kulturnom, književnom, prosvjetnom i školskom području. A, kao biskupu iz hrvatskoga naroda u Bosni i Hercegovini, osobito mi je draga činjenica što su, sve do osnutka zasebne provincije u Mađarskoj, odlučnu ulogu imali i stekli velike zasluge franjevci provincije Bosne Srebrene, koji su i ovdje u Baji nekada imali svoj samostan. Neka svima njima dragi Bog, čije su milosrđe i dobrotu propovijedali i svjedočili, bude milosrdan i vječna nagrada! I svima nama neka njihov primjer svjedočenja kršćanske nade bude nadahnuće, kako bismo uvijek, a osobito u teškim vremenima i iskušenjima, mogli činiti dobro i tako biti svjedoci uskrslog Isusa Krista. On je u svojoj vječnoj slavi naša nada (usp. 1 Tim 1,1), koja nikada ne postiđuje. U tu slavu mi kršćani vjerujemo, prema njoj putujemo i njoj se ponizno nadamo. Jer, kao što je apostol Pavao pisao ranoj zajednici kršćana u Rimu: „Opravdani dakle vjerom, u miru smo s Bogom po Gospodinu našem Isusu Kristu. Po njemu imamo u vjeri i pristup u ovu milost, u kojoj stojimo i dičimo se nadom slave Božje. I ne samo to! Mi se dičimo i u nevoljama jer znamo: nevolja rađa postojanošću, postojanost prokušanošću, prokušanost nadom. Nada pak ne postiđuje. Ta ljubav je Božja razlivena u srcima našim po Duhu Svetom, koji nam je dan!“ (Rim 5,1-5).

III.

U današnjem odlomku iz Evanđelja Isus poučava „kako valja svagda moliti i nikada ne sustati“ (Lk 18,1). I dok, slaveći ovu svetu Misu, izvršavamo tu Isusovu zapovijed, molimo također, da u nama raste krepost poniznosti, jer znademo, da ima mjesta za Boga samo u onome, tko nije pun sebe. Činimo to u ovomu Božjem hramu posvema svjesni da, kao što je netko primijetio, odlazak u crkvu sam po sebi ne čini čovjeka vjernikom, isto kao što stajanjem u garaži auto ne postiže svoju svrhu. Naspram tomu, potrebno je u vjeri moliti i iz vjere raditi. Stoga molimo Gospodina Boga za dar takve vjere. Pri tomu, moramo se pomiriti s time, da je onaj tko moli i radi, i na takav način traži i gradi svoju sreću, često poput kopača zlata, koji treba iskopati mnogo pijeska iz kojega se poslije strpljivo ispere tek nekoliko komada pravoga zlata.

Prava kršćanska molitva je samo ona, koja proizlazi iz djelatne vjere, odnosno ona koju prate predani rad i dobra djela molitelja. To nas uči Sveto Pismo, u kojemu se čita: „Što koristi, braćo moja, ako tko rekne da ima vjeru, a djela nema? Može li ga vjera spasiti? Ako su koji brat ili sestra goli i bez hrane svagdanje, pa im tkogod od vas rekne: 'Hajdete u miru, grijte se i sitite', a ne dadnete im što je potrebno za tijelo, koja korist? Tako i vjera: ako nema djela, mrtva je u sebi… Čovjek se opravdava djelima, a ne samom vjerom. Jer kao što je tijelo bez duha mrtvo, tako je i vjera bez djela mrtva” (Jak 2,14-17.24.26).

I na kraju, svjesni da se naša kršćanska vjera, a jednako i pripadnost hrvatskomu narodu, samo djelima dokazuje i u njima živi, mi iz vaših starih krajeva zahvaljujemo vam za sve što predano činite za katoličko i hrvatsko ime u Mađarskoj i za povezanost hrvatskim katolicima na drugim stranama. I molimo neka vam svima dragi Bog, po zagovoru svih hrvatskih svetaca, udijeli sretne dane, radosne obitelji, mir i svaku drugu sreću u budućnosti. Po Kristu Gospodinu našemu. Amen. (kta)

PREPORUČI
Centar za savjetovanje Vrhbosanske nadbiskupije

VIDEO

FOTO

AUDIO

  • Loading the player...
    10. prosinac 2019.

    Papa Francesco, omelia Messa a Casa Santa Marta

Sljedeca
 
Ured za brak i obitelj Vrhbosanske nadbiskupije

Copyright © 1996-2019 KTA BK BiH. Sva prava pridržana.
Sadržaji s ovih stranica se mogu prenositi bez posebne dozvole uz navođenje izvora.

Katolička tiskovna agncija Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine
Kaptol 32, 71000 Sarajevo, Bosna i Hercegovina
tel/fax: + 387 33 666 865
e-mail: