Katolička Tiskovna Agencija
Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine

19. studeni 2019.

Predstavljamo

Gornje Podrinje, 7. studeni 2019.

Svi Sveti i Dušni dan u Gornjem Podrinju

Svetkovina Svih Svetih i Dušni dan, 1. i 2. studenog 2019., uz koje se, neovisno o svim drugim danima u godini, na osobit način sjećamo svojih pokojnika i pohodimo mjesta njihova počivanja, u Gornjem su Podrinju, u tamošnjim dvjema katoličkim župama, ovo dani koji na poseban način oživljavaju život Crkve, napisao je u svom izvješću profesor Antonio Toni Šarac tijekom pohoda mjestima uz rijeku Drinu ili nedaleko od nje na istoku Bosne i Hercegovine: Rogatici, Goraždu, Foči, Čajniču i Višegradu.  

Nakon što je prije točno devet godina, 1. studenoga 2010. župnik nevesinjski i kancelar hercegovačkih biskupija don Ante Luburić prvi put pohodio i od tada službeno preuzeo dušobrižništvo nad katolicima s područja Foče i Čajniča, redovita se Misna slavlja služe svakoga mjeseca u Oratoriju Srca Isusova uza župnu kuću u Foči, kao i u crkvi sv. Benedikta u Čajniču. Ova su područja, od obnove redovite hijerarhije u BiH, dijelom najprije Trebinjsko-mrkanske, a potom Mostarsko-duvanjske biskupije, odnosno od 1899. župe Nevesinje, desetljećima bila pod pastoralnom brigom goraždanskih, odnosno višegradskih župnika, i to isključivo zbog blizine ovih mjesta župnome sjedištu u Goraždu.

No, sjećanje na prvi susret sa svojim župnikom na prvoj sv. Misi nakon dva desetljeća u Foči, 1. studenoga 2010., svake godine – uz ove dane – budi radosno sjećanje kod ovdašnjih župljana. Znajući koliko ti dani, uz sve druge blagdane i svetkovine, znače katolicima ovih krajeva, župnik nastoji – bez obzira na sve druge potrebe u župi nevesinjskoj, za koje se jednako pobrine, služiti Misna slavlja i u Foči i u Čajniču. Tako je ove godine na svetkovinu Svih Svetih, pred desetak okupljenih vjernika, slavljena sv. Misa u čajničkoj crkvi, nakon koje je na katoličkome groblju Kasarne izmoljeno opijelo za sve pokojne. Istodobno, sutradan je, na Dušni dan, na fočanskome katoličkom groblju također moljeno opijelo te je u kapelici Srca Isusova slavljena sv. Misa na kojoj se, kao i redovito, okupilo tridesetak domaćih katolika, dok su pojedini, uz ove dane, nastojali pohoditi grobove svojih pokojnika u drugim krajevima BiH i Hrvatske.

Međutim, kako je prije devet godina počela obnova života katoličkih zajednica u Foči i Čajniču, tako se, u dogovoru s novoimenovanim župnikom župe Goražde don Josipom Tadićem, ujedno i kancelarom Vojnoga ordinarijata u BiH, zadužena za područje Goražda, Rogatice, ali i Višegrada, nastojalo pohoditi i te gornjodrinske krajeve i tamošnje katolike. Upravo u vrijeme dok je nevesinjski župnik don Ante slavio Misu u fočanskoj kapelici, u Rogatici je - u crkvi Marije Pomoćnice kršćana - s tamošnjim vjernicima, kojima se ovog puta, puna radosti, pridružila i još jedna župljanka, Misno slavlje predvodio goraždanski župnik don Josip, koji je potom i na katoličkome groblju Pod Hridom molio opijelo za sve ondje ukopane katolike.

Oba su se potom gornjodrinska župnika uputila u Goražde, na katoličko groblje Obarak, lijepo uređeno koji dan prije kao i ono u Rogatici, gdje je na Dušni dan u podne, ispred središnjega starog križa, uz mnoge starije i novije grobove goraždanskih katolika slavljena sv. Misa. Petnaestak vjernika radosno je sudjelovalo u sv. Misi i molitvi odrješenja za sve pokojne, a njihova je radost bila još veća nakon što je, na svršetku sv. Mise, župnik najavio da će – upravo toga dana – pohoditi katolike u Višegradu i ondje, nakon tri desetljeća, slaviti sv. Misu.

Premda je priprava za pohod Višegradu obavljana i nekoliko dana prije, imajući u vidu da, osim na dva pokopa, katolički svećenik nije pohađao tamošnje katolike niti je trideset godina ondje slavio sv. Misu, župnici don Josip i don Ante nisu bili sigurni što će ih u tom najistočnijem dijelu goraždanske župe dočekati. No, na preporuku igumana pravoslavnoga manastira u Žitomisliću kod Mostara arhimandrita Danila Pavlovića, don Ante Luburić o ovome je pohodu već prije kontaktirao pravoslavnoga paroha višegradskog o. Aleksandra Topalovića koji je, postupajući i ljudski i kršćanski, o najavljenu slavlju sv. Mise obavijestio one katolike Višegrada koje je poznavao. Istodobno je, zahvaljujući ranijemu poznanstvu, direktorica Srednjoškolskoga centra u tom gradu prof. Divna Vasić, smatrajući to – kako je sama naglasila – svojom dužnošću i civilizacijskim činom, mnoge katolike Višegrada obavijestila o pohodu katoličkoga svećenika i slavlju sv. Mise na katoličkome groblju. Prof. Vasić, važno je istaknuti, već godinama, zajedno s višegradskim gimnazijalcima, redovito pohodi i održava urednim nadgrobne spomenike Ivana i Ane Matkovšik, tetka i tetke našega nobelovca Ive Andrića na katoličkome groblju Crnča u Višegradu.

Vozeći se, uz rijeku Drinu, kroz tridesetak tunela samo iz smjera Goražda, a ne tako davno do njega se stizalo uskotračnom prugom Sarajevo – Višegrad, remek-djelom austrougarskoga građevinarstva u našim krajevima, stigli smo do Višegrada, nekada sjedišta istoimene katoličke župe. Ulaskom u sam grad i zaustavljanjem uz znameniti Most Mehmed-paše Sokolovića iz 16. stoljeća, pogled upućujemo na brijeg Bikavac, mjesto na kojem je 1903. izgrađena katolička crkvica Blažene Djevice Marije Pomoćnice kršćana, koju je te godine, uz odobrenje nadbiskupa vrhbosanskoga Josipa Stadlera, blagoslovio vojni svećenik iz Pljevalja vlč. Andreas Vagas, a naknadno posvetio prepošt kanonik Stolnoga kaptola vrhbosanskog Stjepan pl. Hadrović, koji je, kao i tadašnji kanonik, kasniji ljubljanski biskup dr. Antun Jeglič, apostolskom ljubavlju često obilazio ove krajeve. Crkva koja je stradala na Veliki petak, u travnju 1943., poslije Drugoga svjetskog rata je uklonjena, a na njezinu mjestu izgrađeni su turistički objekti obližnjega hotela Višegrad.

Nešto prije 14 sati, za kada je najavljena sv. Misa, dolaskom pred samo groblje, odnosno dva groblja – pravoslavno i katoličko, s dva zasebna ulaza, dočekala nas je prof. Vasić, a s njom i novinari i snimatelji nekoliko medijskih kuća. Izgleda da je ne samo za nas, nego i za mnoge druge, činjenica da se u Višegradu nakon trideset godina slavi sv. Misa – bio osobit događaj. Svakako posebnu pozornost svakoga posjetitelja ovoga groblja osvaja gotovo četiri metra visok drveni križ s tijelom Kristovim, u podnožju kojega i danas stoji natpis u kamenu Pokoj vječni daruj im, Gospodine!, a ispod njega svjetiljka i klecalo. Križ je 1930. godine obnovljen (kada je podignut, ne znamo), tako da – ono što je sigurno – gotovo 90 godina odolijeva nepravdi vremena, ratovima i raznim političkim režimima. Stojeći uz križ, svećenike je dočekao župljanin Josip, a potom, malo-pomalo, pristizali su, mnogi s nevjericom, i drugi vjernici. Uoči početka Misnoga slavlja, s vjernicima razgovaramo o katolicima u gradu, ali i samome katoličkom groblju. Naime, na katoličko groblje Crnča u Višegradu, koje je, zaslugom nekadašnjega župnika vlč. Ivana Mrše, do posljednjega rata bilo lijepo uređeno i ograđeno, nakon 1996. godine počelo se, bez znanja i odobrenja crkvenih vlasti, širiti susjedno pravoslavno groblje. Odnosno, na katoličkome se groblju počelo s uklanjanjem starijih katoličkih i ujedno gradnjom novih nadgrobnih spomenika u koja su se pokapali nakon rata izbjegli pravoslavni Srbi s područja sarajevske regije. Istodobno je ograda između jednoga i drugoga groblja uklonjena, a uz sve to, mnogi stariji nadgrobni spomenici, posebno željezni križevi, u velikoj su mjeri već uništeni. Unatoč tome, i danas su ondje, kao svjedoci katoličke prisutnosti i ukorijenjenosti u višegradski kraj, uza živuće katolike te impozantan križ koji dominira nad grobljem, brojni nadgrobni spomenici pokojnih katolika iz obitelji Primorac, Mak, Katić, Krilić, Lončarić, Marukić, Ivačić, Flambach, Matkovcsik, Perković, Wardiza, Ljoljić i dr.

Nakon župnikova pozdravljanja vjernika i iskazivanja radosti što se nalazi s njima, počelo je Misno slavlje koje je pred dvadesetak okupljenih slavio župnik nevesinjski i fočanski don Ante Luburić, a koncelebrirao župnik goraždanski i višegradski don Josip Tadić. Govoreći o samome danu koji nas je, nakon toliko vremena, okupio na katoličkome groblju, don Ante je ohrabrio okupljene vjernike govorom o jednakoj situaciji na njemu povjerenu području Foče i Čajniča prije devet godina kada je, s jednakom nevjericom, tamošnja katolička zajednica – nakon dugo godina dočekala svećenika i gdje je do danas uistinu, uz mnogo uložena napora i ljubavi, procvao život Katoličke Crkve.

Poslije sv. Mise, kada je svaki od prisutnih vjernika dobio molitvenik i krunicu za sebe, ali i za one domaće katolike koji toga dana nisu uspjeli doći na groblje, župnik je pozvao sve na bratski susret i druženje u obližnji hotel Višegrad. Tu nas je radosna srca dočekao pravoslavni paroh o. Aleksandar. Kroz razgovor se doznaje i za druge katolike, sastavljamo popis, a župnik već tada planira novi pohod svojoj vjerničkoj zajednici ovdje, na krajnjem jugoistoku Bosne i Vrhbosanske nadbiskupije. 

Svi Sveti i Dušni dan, nakon dugo vremena, u svim su gradovima Gornjega Podrinja – Rogatici, Goraždu, Foči, Čajniču i Višegradu okupili katolike na Misnim slavljima, a u Višegradu je katolička zajednica dočekala dugo željeni početak obnove života Crkve u svome gradu, što je dalo novu nadu za cijeli gornjodrinski kraj, stoji u izvješću profesora Šarca.


foto

 

PREPORUČI
Centar za savjetovanje Vrhbosanske nadbiskupije

VIDEO

FOTO

AUDIO

  • Loading the player...
    14. studeni 2019.

    Papa Francesco-Udienza ai docenti e studenti della LUMSA

Prethodna Sljedeca
 
Ured za brak i obitelj Vrhbosanske nadbiskupije

Copyright © 1996-2019 KTA BK BiH. Sva prava pridržana.
Sadržaji s ovih stranica se mogu prenositi bez posebne dozvole uz navođenje izvora.

Katolička tiskovna agncija Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine
Kaptol 32, 71000 Sarajevo, Bosna i Hercegovina
tel/fax: + 387 33 666 865
e-mail: