Katolička Tiskovna Agencija
Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine

14. prosinac 2019.

Iz katoličkog tiska

Katolički tjednik br. 43

Katolički tjednik br. 43

Sarajevo, 28. listopad 2019.

Katolički tjednik

Logika brisanja i restartiranja

„Živjeti u Sarajevu znači živjeti na različitim nivoima. Ovo ispreplitanje prošlosti i sadašnjosti gradu daje hiperrealističnu teksturu, kao da hodate kroz oživljenu razglednicu. Posjetiti Sarajevo znači svjedočiti najvećim tugama i trijumfima civilizacije.“ Reif Larsen, reportaža o Sarajevu, New York Times.

Ne treba biti puno mudar kako bi se sa sigurnošću moglo konstatirati da čovječanstvo u budućnosti ima samo dva izbora: iznova se sukobljavati ili iznova dogovarati. O tomu na osobit način svjedoče aktualne migracije pučanstva započete u prvim godinama drugog desetljeća trećega tisućljeća. Štoviše, one su možda završna faza procesa „denacionalizacije“ ekonomski razvijenih država Zapada. Pri tome, iskustvo Sjedinjenih Američkih Država je melting pot – lonac za taljenje nacionalnih identiteta, kako bi se dobio jedan novi kulturološki identitet, sazdan od mnoštva različitosti. Međutim, Europa, ili kako ju pobliže opisuju, „Stari kontinent“, obilježena dugotrajnim borbama stvaranja i profiliranja nacije kao roditeljice identiteta pojedinca, to ne može primijeniti. Stoga samo „slijepcima“ nije očito kako dio svakoga identiteta mora biti prihvaćanje postojanja drugačijih, njihove prošlosti, iskustva i kulturnih odrednica. U takvim složenim društvima ponajgore što se može dogoditi jest logika „brisanja i restartiranja“ na način da sve što podsjeća na tuđe treba izbrisati i ponašati se kao da s nama počinje svijet.

Ilustrativan i svjež primjer toga u Bosni i Hercegovini jest javna rasprava o Nacrtu odluke o utvrđivanju nadnevka obilježavanja Dana osnivanja Sarajeva, na koju je početkom listopada 2019. – demokratski i potrebno – pozvalo Gradsko vijeće. Uz ostalo u nacrtu se kaže „da je općepoznato da se osnivanje Sarajeva iz korijena riječi 'Saraj' i njegova urbanizacija u današnje konture grada nedvojbeno vezuje za ime velikog vojskovođe, političara, sandžakbega Bosanskog sandžaka i vakifa Isa-bega Ishakovića i njegovu Vakufnamu iz 1462.“. A s obzirom da je taj – kako su ga u svome naručenom elaboratu dostavljenom Gradu 19. 3. 2019. nazvali autori profesori Aldin Husić, Behija Zlatar i Enes Pelidija – „utemeljiteljski akt Sarajeva nastao u 'mjesecu džumadelulu 866.' po hidžretskom, što odgovara 1. 2. - 2. 3. 1462. po Gregorijanskom kalendaru“, onda se predlaže da Dan Grada Sarajeva bude 1. veljače.

Dakle, prema predlagačima Nacrta, prije osmanlijske okupacije Bosne i rušenja Bosanskoga Kraljevstva, na prostoru današnjega Sarajeva nije postojalo ništa – biblijski rečeno: „zemlja bijaše pusta i prazna“ i „tama se prostirala nad bezdanom“ (usp Post 1,2). Međutim, s obzirom da gradski oci pozivaju na uvažavanje povijesnih i društvenih činjenica, valja podsjetiti kako je neosporno da se na području današnjega glavnog bh. grada nalazila Vrhbosna (Vrhbosanje), a u „Brdu kod Vrhbosne“ i katedrala Sv. Petra (1238./'39.) s pripadajućim joj kaptolom kao sjedištem biskupa Povše koji se zbog pogibli od patarena sklonio u Đakovo (usp. Franjo Marić, Vrhbosanska nadbiskupija početkom trećeg tisućljeća, Sarajevo - Zagreb, 2004., str. 23). Ako bi se uzelo kako su to, u odnosu na graditeljsku cjelinu navedenu u Isa-begovoj Vakufnami, bile obične šupe, onda se isto može kazati i za, danas vidljivu, osmanlijsku arhitekturu Sarajeva kada ju se usporedi s onom austrougarskom (ostavljajući iz poštovanja sakralna zdanja po strani). Dakle, ovaj je grad izniknuo na jednim korijenima, stasavao i bivao nadograđivan na nekim drugim i trećim, te danas živi nekom svojom arhitektonskom logikom bez ikakva urbanističkog plana. Ne uvažavati to – znači ponovno rušiti i krasti od zajedničkoga bogatstva.

Jer je razvidno da se uistinu u Sarajevu i općenito Bosni i Hercegovini različite civilizacije dodiruju i sukobljavaju – ovisno o kojim je razdobljima i ljudima riječ. No, uho, u prvom redu, bosanskoga, a onda i hercegovačkog čovjeka još odrastajući, naviknulo se na imena koja „drugačije zvuče“, odjeću koja odiše nekim „stranim“ tkanjem, i pjesmu koja ima miris „čudne“ kajde. Ono čemu se zapadni čovjek tek treba učiti, ovdašnji ljudi nose u svojim genima. Toga možda tek donekle postanu svjesni kada u susretu sa šarolikošću kultura i etnija na Zapadu uvide koliko su apsurdna opravdanja odlazaka u potrazi „za boljim životom“: da ovdje ne žele živjeti s „anam onima“. Poglavito što mogu posvjedočiti kako su ih tamo dočekali ljudi različitih, ne samo nacionalnosti, nego rasa, jezika, kultura i čega već ne... pred kojima su izazovi: getoizacije i stvaranja paralelnoga svijeta koji svako malo dođe u sukob s domicilnom kulturom, ili asimilacije i gubljenja vlastitoga jezika i identiteta.


Zaključak uvodnika pročitajte u tiskanom izdanju

Piše: Josip Vajdner
Katolički tjednik

PREPORUČI
Centar za savjetovanje Vrhbosanske nadbiskupije

VIDEO

FOTO

AUDIO

  • Loading the player...
    10. prosinac 2019.

    Papa Francesco, omelia Messa a Casa Santa Marta

Prethodna Sljedeca
 
Ured za brak i obitelj Vrhbosanske nadbiskupije

Copyright © 1996-2019 KTA BK BiH. Sva prava pridržana.
Sadržaji s ovih stranica se mogu prenositi bez posebne dozvole uz navođenje izvora.

Katolička tiskovna agncija Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine
Kaptol 32, 71000 Sarajevo, Bosna i Hercegovina
tel/fax: + 387 33 666 865
e-mail: