Katolička Tiskovna Agencija
Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine

20. listopad 2019.

Pod povećalom

Prof. Leonard Valenta

Prof. Leonard Valenta

Sarajevo, 14. rujan 2019.

Prikaz profesora Valente o vodiču katedrale u Sarajevu

U okviru program obilježavanja svečane proslave 130. obljetnice katedrale Srca Isusova u Sarajevu, 13. rujna 2019. u dvorani Pavla VI. u zgradi Vrhbosanskog bogoslovnog sjemeništa predstavljen je vodiča pod naslovom „Katedrala u Sarajevu“. Prvi predstavljač vodiča bio je profesor u Katoličkom školskom centru „Sv. Josip“ u Sarajevu Leonard Valenta. Rođen je 1976. godine u Heilbronnu (Njemačka). Osnovno i srednje školovanje završio je u Zavidovićima, a studij povijesti završio je na Filozofskom fakultetu Univerziteta u Sarajevu. Spisateljskom se radom bavi već dugi niz godina kroz reportažne zapise, članke iz povijesti BiH, s posebnim naglaskom na bosansku medievalistiku. Svoje formalno obrazovanje nastavio je na Univerzitetu u Beogradu, gdje sprema doktorsku tezu iz metodike, na odsjeku pedagogije. Prikaz profesora Valente donosimo u cijelosti:

Katedrala u Sarajevu

Pred nama je večeras vodič Sarajevske katedrale, koji nas na više od 200 stranica, ja bih rekao, ne vodi nego nas duboko uvodi u temu vrhbosanske prvostolnice. I to kroz više pristupa: prije svega povijesni, potom duhovni, materijalni, umjetnički, s posebnim osvrtom na materijalne obnove katedrale, a onda osuvremenjuje kroz teme nazočnosti papa u sarajevskoj katedrali. Ovaj vodič je, kako je to priređivač i naveo u uvodnom slovu, želja Stolnog kaptola vrhbosanskog da se o 130. obljetnici posvete sarajevske katedrale izda jedno ovakvo djelo, koje će zasigurno ponuditi pregršt vrijednih informacija o vrhbosanskoj prvostolnici. Treba odmah na početku reći da ovaj vodič predstavlja svojevrsnu modifikaciju, preradu ranije izdanog vodiča Katedrala u Sarajevu, iz 1989. godine, koji je izdat o 100.obljetnici posvete katedrale i tada upravo završene materijalne obnove. Dobri tekstovi, narodski rečeno, nikada ne „obajate“, ali kako je od tada pa do danas mnogo Miljacke proteklo, sasvim je jasno da se 30 godina kasnije novi vodič trebao i morao osuvremeniti novim informacijama, što je u ovom slučaju i učinjeno. Strukturalno gledajući, vodič je podijeljen na 11 glava, i sve su na neki način prožete poviješću, bilo da se radi o konkretnim povijesnim informacijama ili pak o glavnim protagonistima gradnje katedrale koji su danas povijesne osobe, posjetima Petrovih nasljednika vrhbosanskoj prvostolnici itd. Cijela knjiga tako zaokružuje jedan povijesni okvir, koji započinje već prvim poglavljem o staroj srednjovjekovnoj katedrali u Vrhbosni. Osim povijesnog i arheološkog prikaza katedrale sv. Petra predstavljenog iz pera arheologa Đure Baslera, ova prva glava vodiča ne daje samo prikaz jednog diskontinuiranog ili još preciznije dislociranog sjedišta katoličke crkve podno Trebevića, nego i o kršćanskoj napose katoličkoj duhovnoj, institucionalnoj tj hijerarhijskoj pa ako hoćete i materijalnoj nazočnosti.

Posljednja rečenica u ovom poglavlju o srednjovjekovnoj katedrali sv. Petra u Vrhbosni završava riječima: Tako je završila svoju povijest ova građevina, a ideja za podizanje nove rođena je tek nekoliko stoljeća kasnije, naime 1882.godine. Tomu su krive prilike u kojima su se našle Bosna i Vrhbosna u sljedećem vremenu.”.Na ovakav način autor ranijeg teksta a i priređivač prave sponu između srednjovjekovlja i 19.stoljeća, kako bi premostili dugu povijesnu nit što je i razumljivo obzirom da se radi o vodiču a ne povijesnom članku. A pod tom povijesnom niti trebamo razumijevati i dislokaciju sjedišta bosanske biskupje u Slavoniju, u Đakovo, vjerojatno pod snažnim pritiskom političkih, u prvom redu ugarskog utjecaja na Bosansku banovinu, ali i vjerskih prilika, tj. sve jačeg utjecaja krstjana Crkve bosanske na kormilo mlade bosanske države. Uspomena na taj događaj dislokacije sjedišta bosanske biskupije ostat će kao što znamo doskora i u naslovu đakovačke biskupije.

Uslijedit će i osmansko osvajanje Bosne i još teži položaj kršćana, napose katolika u Bosni. Poput ugarka tinjat će tek nekoliko franjevačkih samostana i gospinih svetišta, te poneko proštenište I drevne crkvice. Pravna država koju su zagovarali osmanski kanuni, ahdname, miletski sustavi bili su nepoznati na samom terenu, a kakav je bio položaj katolika zorno kazuje poslovica iz tog vremena “Bog visoko a sultan daleko”.

Situacija se drastično mijenja tijekom 19.stoljeća, kada je Osmansko Carstvo duboko već u dekadenciji. “Bolesnik s Bosfora”, kako ga nazivaju, niže neuspjehe na bojnim poljima i primorano je vršiti ustupke pred velikim europskim silama. Napose, na kongresu velikih sila u Berlinu, ljeto 1878. člankom 25 odluka kongresa, AUM je dobila međunarodni mandat vojnog zaposjedanja osmanskih pokrajina Bosne i Hercegovine, kako bi u njima zavela red. Iako i dalje pod suverenitetom sultana, Bosna od tada dobija novog gospodara, prvo kao Reichsland a onda kao Corpus separatum AUM. Nijedna vlast na ovim prostorima nije tako duboko zasjekla u društveno, političko, kulturno, gospodarsko pa i vjersko biće bosanskohercegovačkog čovjeka, kako što je to učinila Austrougarska. Nastanak građanskog društva, osnivanje prvih političkih stranaka, uvođenje parlamentarnog života, modernizacija i opći napredak gospodarstva, izgradnja putnih i željezničkih komunikacija, podizanje prvih velikih gospodarskih postrojenja, prava revolucija u arhitekturi, i konačno uređenje pravnog statusa Crkava i vjerskih zajednica, samo su neke od determinanti daljnjeg pulsa bosanskohercegovačkog društva. Moglo bi se reći da je Žuto-crna monarhija za svojih 40 godina vladavine Bosnom učinila više nego Osmanska carevina za 400! Uspostavljanjem Mitropolije Dabrobosanske, Rijaseta IVZ i uspostavom redovite katoličke crkvene hijerarhije, austrougarska vlast je istina na centralistički način uz nezaobilaznu potvrdu cara na izabrane ordinarije, uredila status crkava i vjerskih zajednica u BiH. Uspostavom Stolnog kaptola vrhbosanskog, povijesno gledajući može se reći da se biskupska stolica vratila u Bosnu. Jasno je da je sljedeći korak bio iznimno važan, a on je podizanje prvostolne crkve.

Čini se da bi se cijela knjiga mogla napisati o podizanju sarajevske katedrale, od vizije, preko ledine do sarajevske ljepotice koja krasi bosanskohercegovačku prijastolnicu. O svim prilikama ili bolje rečeno neprilikama, teško da se može naći mjesta u jednom vodiču, ali priređivač je uspio koncizno i jezgrovito predočiti taj period, taman po mjeri jednog vodiča.

U svemu navedenom treba tražiti i odgovor na najčešće pitanje koje meni bar postave gosti, turisti iz Europe i svijeta bilo da je riječ o privatnim i službenim posjetima katedrali: Kako ili zašto je katedrala ovako mala? Moj odgovor, kad im predstavim svu povijesnu kontekstualizaciju jeste: možda je danas mala ali zamislite kako je onda, netom po odlasku osmanske vlasti ona bila velika u očima Sarajlija, a posebice velika u srcima sarajevskih katolika! I uvijek neka je pred očima ona fotografija ndb.Stadlera u ćamcu na Savi kod Broda. Koji je još nadbiskup u Europi u svoju biskupiju došao gotovo na ledinu?! VELIKA JE KATEDRALA!

Povijesni segment, kako već rekoh, nastavlja se i u ostalim poglavljima. Pod glavom Gradnja katedrale (1884.-1889.), možemo kronološki i sistematski pratiti sve stadije izgradnje. Onaj koji je imao priliku u Arhivu BiH u fondu zajedničkog ministarstva, Zemaljske vlade, prelistati nacrte, dopise, račune, troškovnik, prateću dokumentaciju, ugovor o kupovini zemljišta za izgradnju katedrale i prepiske između aktera izgradnje katedrale, naprosto ostaje zadivljen o kojoj se preciznosti poslova i komunikacije radi. Taj germanski perfekcionizam u prepiskama jednog Hrvata i Mađara, jasno ukazuje na mentalitet ondašnje monarhije.

Iznimno se radujem da je uz nadbiskupa Stadlera u vodiču posvećena cijela jedna glava arhitekti katedrale Josipu Vancašu, tom nerođenom Sarajliji ali Sarajliji u srcu. Čovjeku koji je najveći dio svoga radnog vijeka i stvaranja posvetio i ostavio upravo u bosanskohercegovačkoj prijestolnici. Možda se ne zna da je upravo izgradnja sarajevske katedrale dovela 1883.godine Vancaša u Sarajevo. Uz katedralu, danas se možemo samo diviti njegovim arhitektonskim ostvarenjima u Sarajevu, kako onim sakralnim tako i onim stambenim i objektima javne namjene. Bojim se da bih oduzeo vremena samo u nabrajanju svih objekata. Ali ponekad I brojke sve govore: preko 100 stambenih objekata, 70 crkava, 12 škola, 10 palača itd. Koliko je samo Sarajevo doživio kao svoj grad i istinski ga volio, svjedoči i njegovo brižno praćenje svakog graditeljskog zahvata u gradu. Često je viđen u šetnji gradom, razgledajući ulice, građevine, smišljajući, domišljajući i sanjajući. Jednom riječju vizonar idealnog grada. Protagonist bosanskog sloga u arhitekturi, kojeg je proučavao na bosanskom tradicionalnom graditeljstvu, čak i onda kada je nakon tolikog davanja sebe u Bosnu i Sarajevo, dolaskom prve jugoslavenske države u politički montiranim optužbama, napustio Sarajevo, i u Zagrebu nastavio neumorno predavati i propagirati skladni bosanski stil u arhitekturi.

Osim ovih poglavlja koji izravno dotiču povijesni kontekst, moram ovdje akcentirati i sjajno realizirani dio u poglavljima obnova katedrale 1932, u drugoj polovici osamdesetih godina godina prošloga stoljeća i posljednje obnove 2010.-2011. godine. Uz dobar tekst, ali i veoma kvalitetan slikovni materijal eksterijera i ponutrice katedrale, te umjetničkog blaga kojeg ona čuva, rekao bih da je to zapravo srce i duša ovoga vodiča. Detaljni podaci o dimenzijama katedrale, provenijenciji umjetničkih djela slika, kipova i ostalih umjetnina, podižu ovaj vodič u rang najkvalitetnijih ove vrste.

Napose, još jedna knjiga pretočila je slikom i riječju na papir ono što mnogi od nas čuvamo u našim srcima: pastirski pohod svetog Ivana Pavla II. Sarajevu 1997. i pape Franje 2015. godine.

Ovaj vodič, tako u potpunosti zadovoljava sve kriterije jedne knjige koja bi na jednom mjestu trebala dati informacije. A rekao bih da ovaj vodič sadrži i više od informacije o samoj katedrali.

Prijedlozi i sugestije. O knjizi na njezinoj promociji kažu uvijek sve najbolje. Ali zbog povijesne objektivnosti toplo preporučam da sljedeće hrvatsko izdanje ima korektora, najbolje povjesničara ili još bolje povjesničara umjetnosti, kako bi se izbjegle materijalne pogreške koje su se potkrale (poput godine smrti Josipa Vancaša i sl.) Ni veliki Basler nije nepogrešiv. Isti bi dobro došli zbog novina i u arheološkim istraživanjima u posljednjih tridesetak godina ili više, posebice kada je riječ o medievalnoj crkvenoj arheologiji. Tu prije svega treba spomenuti nedavna arheološka otkrića na lokalitetu Bijele tabije, koja bi mogla upućivati na lokalitet Vrhbosne, potom tlocrt crkvenog objekta impozantnih dimenzija u kraljevskom Gracu povrh Dupovaca kod Hadžića, I drugi nalazi koji bi upotpunili crkvenu arheologiju srednjovjekovne Vrhbosne i lokaliteta katedrale.

Na koncu, duboko sam uvjeren da ova knjiga nepravedno nosi naziv vodiča. Po fizičkim dimenzijama, da, ali po svojoj strukturi, opsežnosti, bogatom tekstu koji nudi pregršt informacija ne samo o katedrali, koji je čitljiv, publicistički a opet sadrži esejističke znanstvene postavke, s fotografijama visokog kvaliteta, ova bi knjiga u najmanju ruku trebala se ubrojiti u književnu vrstu monografije. Onaj koji istražuje sakralne objekte u našem gradu i zemlji, ne može zaobići ovu knjigu. Onaj koji se bavi arhitekturom Sarajeva, s konca 19. stoljeća, mora konzultirati ovu knjigu. Onaj koji se bavi materijalnom baštinom bosanskohercegovačkih religija ne može preskočiti ovu knjigu. Onaj koji izučava povijest Sarajeva mora koristiti ovu knjigu.

PREPORUČI
Centar za savjetovanje Vrhbosanske nadbiskupije

VIDEO

FOTO

AUDIO

  • Loading the player...
    15. listopad 2019.

    Il Papa a Casa Santa Marta: Gesù non tollera l’ipocrisia

Prethodna Sljedeca
 
Ured za brak i obitelj Vrhbosanske nadbiskupije

Copyright © 1996-2019 KTA BK BiH. Sva prava pridržana.
Sadržaji s ovih stranica se mogu prenositi bez posebne dozvole uz navođenje izvora.

Katolička tiskovna agncija Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine
Kaptol 32, 71000 Sarajevo, Bosna i Hercegovina
tel/fax: + 387 33 666 865
e-mail: