Katolička Tiskovna Agencija
Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine

14. listopad 2019.

Izdvajamo

Čardak pokraj Modriče, 11. rujan 2019.

Sahranjen vrhbosanski svećenik vlč. Pero Iljkić

Svećenik Vrhbosanske nadbiskupije, župnik u župi Presvetog Srca Isusova u Doboju vlč. Pero Iljkić, koji je 7. rujna 2019. preminuo u Klinici za anesteziju i reanimaciju Sveučilišnog kliničkog centra u Sarajevu u 56. godini života i 30. svećeništva, sahranjen je u utorak, 10. rujna 2019. na mjesnom groblju u svojoj rodnoj župi Čardak pokraj Modriče u Bosanskoj Posavini. Smrtni ostaci svećenika Pere ispraćeni su iz sjemenišne crkve sv. Ćirila i Metoda u Sarajevu gdje je Misu zadušnicu predvodio nadbiskup metropolit vrhbosanski kardinal Vinko Puljić u zajedništvu s vojnim biskupom u BiH mons. Tomom Vukšićem i uz koncelebraciju provincijala Franjevačke provincije Bosne Srebrene i oko 40 svećenika te sudjelovanje brojnih časnih sestara, bogoslova i drugih vjernika.
 
Nakon ispraćaja iz zdanja Vrhbosanskog bogoslovnog sjemeništa, u kojem je pokojni Pero završio svoj filozofsko-teološki studij te obavljao službu ekonoma, Svetu misu zadušnicu u župnoj crkvi Žalosne Gospe u Čardaku predvodio je kardinal Puljić uz koncelebraciju generalnog vikara Vrhbosanske nadbiskupije mons. Slađana Ćosića, doborskog dekana preč. Jakova Filipovića, svećenika koji su zajedno ređeni s pokojnim Perom te još oko 70 drugih dijecezanskih i redovničkih svećenika s teritorija Vrhbosanske nadbiskupije te Banjolučke i drugih biskupija. Pokraj tijela pokojnog svećenika Pere stajala je njegova majka Serafina, dvojica braća, tri sestre, nećaci i druga rodbina. Na Svetoj misi sudjelovale su i brojne časne sestre, a posebno sestre Služavke Malog Isusa s kojima je župnik Pero vrlo lijepo surađivao u Doboju kao i u svom rodnom Čardaku, a tijekom rata i u Sarajevu. Veliki broj okupljenih vjernika, među kojima su bili i župljani župa Doboj, Lukavac i Novi Grad u Sarajevu gdje je pokojni svećenik obavljao župničke službe, bio je jasan pokazatelj koliko je vlč. Pero bio voljen i poštovan. O njegovu ekumenskom i dijaloškom duhu te otvorenosti prema drugima i drugačijima vidljivo je govorila nazočnost desetak pravoslavnih sveštenika iz Doboja, Modriče, Mionice drugih mjesta (protojereji-stavrofori Pero, Duško, Dragiša i Đoko te jereji Goran i Maksim) kao i grupa muslimana Bošnjaka iz Lukavca. Predstavnici entitetskih vlasti te načelnici općina Doboj i Modriča sa suradnicima došli su ispratiti župnika Peru na vječni počinak odajući i na taj način poštovanje prema svećeniku Peri koji je bio otvoren za suradnju u želji da pomogne ljudima. Budući da je pokojni svećenik Pero bio dugogodišnji predsjednik podružnice HKD Napredak u Doboju, na Misu zadušnicu i sahranu došli su i članovi ovog kulturnog društva.
 
Prije početka Svete mise čardački župnik vlč. Pavo Kopić uputio je izraze iskrene kršćanske sućuti ponajprije majci Serafini te braći i sestrama i rodbini. „Želim izraziti sućut i Vama, uzoriti kardinale Vinko i naš pastiru, i vama, braćo svećenici. Svaki prerani odlazak iz ovoga života velika je bol za obitelj, a isto tako i za nas svećenike“, kazao je župnik Kopić podsjećajući na iznenadnu smrt pokojnog svećenika Pere.          

Kardinal Puljić u prigodnoj propovijedi istaknuo je da je prikazivanje Svete mise za nečiju dušu najvrjedniji čin koji mogu učiniti za preminuloga dodajući da je i pokojni svećenik Pero to činio godinama s drugima i za druge. Pošto je napomenuo da čin smrti nikoga ne ostavlja ravnodušnim, bez obzira radilo se o nekom bliskom ili ne, nego potiče na razmišljanje o prolaznosti ovozemaljskog životu, kazao je da vjernicima posebno u tim trenucima pomaže riječ Božja koja uči „da nas je Isusu otkupio svojom mukom, smrću i uskrsnućem“. „Kao kršćani, mi smo Njegovi; Isusu je stalo do nas. Na poseban način stalo mu je do onih koje je On izabrao, posvetio i poslao u ovaj svijet da ga uprisutnjuju“, istaknuo je kardinal Puljić dodavši da je svećenik „produžena Isusova ruka“ koja uprisutnjuje praštanje i djelo spasenja.

Nakon što je potaknuo nazočne da, dok hode ovozemaljskim prolaznim životom, razmišljaju o istinskim vrijednostima – ljubavi prema Bogu i čovjeku –  zahvalio se pokojnom svećeniku Peri koji je redovito molio Časoslov – molitvu Crkve. „Ti si itekako znao da je to sveta tvoja dužnost. Nekad si vjerojatno bio i umoran bio, ali si molio jer si znao da je to sveta dužnost“, kazao je kardinal Puljić zahvaljujući svećeniku Peri za istinsku ljubav prema Crkvi vrhbosanskoj koju je pokazivao služeći drugima, spašavajući brojne osobe tijekom rata, pomažući ljudima u ratu, u poplavama i drugim nezgodama. Zahvalio mu je što je istu ljubav pokazao i prema svom rodnom Čardaku o kojem je uvijek govorio s posebnim osjećajem te se zauzimao oko obnove župe u kojoj je rođen. Istaknuo je da je pokojni svećenik Pero pomagao i druge župe, a posebno one u kojima je djelovao te da je volio ljude. „Mnogi se, itekako, zahvalno sjećaju tvoje pomoći koje si pružao kad je bilo teško, kad su bili crni dani u vremenu rata, poraća, poplava...“, riječi su kardinala Puljića koji mu se još jednom, kao njegov ordinarij, zahvalio na svećeničkom služenju. Pozvao je sve nazočne da, moleći se za dušu pokojnog subrata Pere, i sami mole za njegovo oproštenje kao i da oproste sami za sva ljudska nerazumijevanja.

Završavajući propovijed kardinal Puljić primijetio je da tuga za preminulima nekada djelomično može biti i odraz ljudske sebičnosti „jer te osobe više nema tu za nas“ te potaknuo nazočne da ne zaborave zahvaljivati Bogu za dar života te osobe. „Hvala Ti, Bože, da si nam ga dao; hvala Ti, Bože, da smo zajedno živjeli; hvala Ti, Bože, da smo zajedno mogli služiti Tebi. Daj da se ovo prazno mjesto, koje je nastalo smrću našeg Pere, čim prije ispuni novim duhovnim zvanjima, da novi svećenik nikne koji će nastaviti tamo gdje je vlč. Pero stao“, kazao je kardinal Puljić te propovijed zaključio riječima: „Nama treba, dakle, onih koji će nastaviti kad mi posustamo, kada umremo; da bude onih koji se neće bojati žrtve unatoč svih svojih slabosti nego će imati povjerenja u Tebe, Isuse, koji si rekao 'Ja sam put, istina i život!', koji si uskrsnuće mrtvih i život vječnih. Našem dragom subratu Peri udijeli život vječni, a daj da Te i mi, jednog dana, kada uskrsnemo, svi zajedno u nebu zagrlimo“. 

Na kraju Mise zadušnice generalni vikar Ćosić ukratko je podsjetio ne životni i svećenički put pokojnoga Pere koji je rođen 1. listopada 1963. u Gradačcu od roditelja pokojnog Jakova Iljkića i Serafine rođ. Omazić te kršten u župi Žalosne Gospe u Čardaku. Nakon odgoja i svršenog studija u Dječačkom sjemeništu u Dubrovniku i u Vrhbosanskom bogoslovnom sjemeništu u Sarajevu, zaređen je za svećenika Vrhbosanske nadbiskupije u sarajevskoj katedrali, 29. lipnja 1989. te uzeo mladomisničko geslo: „Bože, budi mi Put, Istina i Život“. Vršio je sljedeće svećeničke službe: župnog vikara u župi sv. Josipa u Zenici i u župi sv. Josipa na Marijinom Dvoru u Sarajevu zatim službu župnika župe sv. Luke Evanđeliste u osnivanju u Novom Gradu u Sarajevu i privremenog dušobrižnika župe Uznesenja Blažene Djevice Marije u sarajevskom naselju Stup, službu ekonoma Vrhbosanskog bogoslovnog sjemeništa u Sarajevu (1996.-1998.), službu župnika župe sv. Ante Padovanskog u Lukavcu i dekana Tuzlanskog dekanata (1998.-2010.) te od 2010. godine do svoje smrti službu župnika župe Presvetog Srca Isusova u Doboju gdje je skrbio i za duhovne potrebe zatvorenika u Kazneno popravnom zatvoru. Bio je i član Svećeničkog vijeća Vrhbosanske nadbiskupije, predsjednik ogranaka HKD Napredak u Lukavcu i Doboju te predstavnik Vrhbosanske nadbiskupije u Odboru za međureligijsku suradnju u Doboju.

U ime generacije svećenika zaređene 1989. godine, od pokojnog Pere oprostio se vlč. Luka Kesedžić koji pastoralno djeluje u Austriji. Plačnim glasom izrazio je sućut majci, braći sestrama, rodbini i cijeloj Vrhbosanskoj nadbiskupiji napominjući da je pokojnog Peru poznavao više od 40 godina. Prisjetio se sjemenišnih dana kada je, zajedno s kolegom Perom vlakom putovao od Modriče do Ploča pa dalje autobusom do Dubrovnika, a usput bi im se pridružili i druge kolege koji su također boravili u dubrovačkom sjemeništu. „Pero je vrlo brzo dobio nadimak Kvisko jer nam je bio drag i simpatičan i jer je volio društvo i gajio povezanost s kolegama. Volio je svoje zvanje, ljude, društvo, sport“, kazao je vlč. Luka te podsjetio da je pokojni Pero kao bogoslov često vozio mali kamion „tamić“ te dovozio darove vjernika sa župa od kojih se hranila bogoslovna zajednica u Sarajevu. „Pero je uvijek bio radin i dobar organizator, pouzdan i odgovoran u onome što mu je bilo povjereno“, rekao je vlč. Luka te istaknuo da je pokojni svećenik Pero tijekom rata u opkoljenom Sarajevu vrlo dobro organizirao život nove župne zajednice pomažući ljudima, dijeleći karitativnu pomoć kroz lijepu suradnju s Caritasom i svojim suradnicima. Dodao je da je i u tom teškom vremenu brinuo za župljane, časne sestre, bolesnike u bolnicama i medicinske djelatnike, bolesnike u kućama i druge potrebite u otvorenosti prema drugima i drugačijima. Podsjetio je i na zgodu kada je pokojni župnik Pero prošao neozlijeđen. Naime, dok je manjim kamionom vozio stvari iz uništene župe Stup, kamion je pogođen granatom, a vlč. Peri ostao je neokrznut. Dodao je da su se kolege svećenici kasnije šalili govoreći da vlč. Peru čuvaju anđeli kad mu ni granata nije ništa mogla. Istaknuo je da je svećenik Pero svoju ljubav prema Crkvi i ljudima crpio iz ljubavi prema Isus podsjećajući da je svakoga dana redovito molio Božanski časoslov potičući na to i svoje kolege svećenike.                     

Od pokojnog svećenika Pere dirljivim se riječima u ime rodbine oprostila nećakinja Marija Marijanović rođ. Iljkić ističući da je njezin stric uvijek bio velikodušan i otvoren prema svima za pomoć i mudar savjet. Na kraju je zaželjela pokojnom stricu svećeniku „sretno putovanje do raja“ i trajnu radost s anđelima u nebu. 

Orguljaš u župi Doboj gospodin Dragan oprostio se od svoga župnika u ime župne zajednice. „Dragi naš župniče Pero! Okupili smo se ovdje da Te ispratimo na Tvoj vječni počinak i da Ti posljednji put zahvalimo za svu Tvoju dobrotu i ljubav koju si nam pružio... I kad je bilo najteže, bodrio si nas... Biti najveći kad je nateže, mogu samo veliki. Tvoje srce i duša bili su dostupni svim ljudima dobre volje bez obzira na vjeru, naciju i boju kože i svi su u Tebi imali prijatelja koji je spreman priskočiti kad god je to potrebno“, kazao je orguljaš Dragan ističući ljubav svih župljana prema pokojnom župniku Peri.     

Nakon Svete mise zadušnice kolege svećenici iznijeli su lijes iz župne crkve, a sprovodne obrede na mjesnom groblju u Čardaku također je vodio kardinal Puljić. Na kraju se dirljivim riječima od pokojnog svećenika Pere oprostio gradonačelnik Doboja gospodin Boris Jerinić ističući vrlo lijepu suradnju s pokojnim dobojskim župnikom Perom. Nakon što su otpjevali liturgijsku popijevku „Kraljice neba, raduj se“, prisutni su se oprostili od pokojnog svećenika Pere bacanjem latica cvijeća i grumena zemlje na grobni humak.   

U dvorištu rodne kuće pokojnog svećenika Pere okupili su se na prigodnom domjenku, kardinal Puljić, svećenici, časne sestre i brojni vjernici te se prisjećali svojih susreta s ovim dragim misnikom. Unatoč tuzi, rodbina i prijatelji pobrinuli su se da nitko ne ode gladan ili žedan iz župe Čardak koja se, iako potpuno uništena u nedavnom ratu, ipak dobrim dijelom obnovila. (kta)

foto

PREPORUČI
Centar za savjetovanje Vrhbosanske nadbiskupije

VIDEO

FOTO

AUDIO

  • Loading the player...
    13. listopad 2019.

    Papa Francesco: tutti abbiamo bisogno di guarigione

Sljedeca
 
Ured za brak i obitelj Vrhbosanske nadbiskupije

Copyright © 1996-2019 KTA BK BiH. Sva prava pridržana.
Sadržaji s ovih stranica se mogu prenositi bez posebne dozvole uz navođenje izvora.

Katolička tiskovna agncija Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine
Kaptol 32, 71000 Sarajevo, Bosna i Hercegovina
tel/fax: + 387 33 666 865
e-mail: