Katolička Tiskovna Agencija
Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine

17. rujan 2019.

Iz katoličkog tiska

Katolički tjednik br. 34

Katolički tjednik br. 34

Sarajevo, 20. kolovoz 2019.

Katolički tjednik

Sarajevo koje to jest i koje to nije

Oni koji ne znaju za bolje, skloni su glorificirati postojeće i sebe proglašavati naprednima, premda im činjenice ne idu u prilog. Također, i oni koji ne idu ukorak s vremenom, imaju napast uvijek iznova žaliti za onim minulim, obnavljajući sukob generacija na matrici „kako se nekoć dobro živjelo“. Analizirati pak današnjost, znači s oba oka gledati stvarnost: uvažavajući iskustvo proteklih razdoblja i shvaćajući da postoje novi trendovi. U svemu najveće bogatstvo ne predstavljaju zakoni ni odredbe, nego ono što možemo nazvati duhom nekog mjesta. On nadvladava trenutne politike i materijalne okolnosti; njega ne mogu sputati statistike o nečijoj (malo)brojnosti niti ga ugušiti kojekakvi sudovi. Duh preživljava, i u konačnici trijumfira, zahvaljujući onima koji ga nose u sebi, neovisno što nekada izgledalo da su šutljivi. I teško da se išta može uistinu vrjednovati bez uvažavanja toga duha. Na njegovoj potki valja tkati promišljanje i o događajima u glavnom bosanskohercegovačkom gradu koji se još uvijek diči nazivom: Europski Jeruzalem.
 
Prije posljednjega rata Sarajevo se od svih drugih gradova u bivšoj državi izdvajalo svojom „dušom“. Na osobit način bila je snažna kulturna scena, čije su gotovo sve umjetničke grane donosile iznimne plodove. Tako su u ovom miljeu stasala velika glazbena, glumačka, slikarska..., i koja već ne, imena. No, pored njih ovaj su grad činili brojni znani i neznani pojedinci – muškoga i ženskoga spola – čiji je cjelokupni pogled na svijet s naglašenim smislom za humor tvorio ono što se znalo pod pojmom: raja. Ona je imala svoju nutarnju strukturu i nepisane zakonitosti koje su se do u tančine branile, jer onaj koji jednom „ispadne“ iz raje, biva kao takav obilježen za cijeli život. Iako su uvijek postojali različiti konfesionalni i nacionalni identiteti, javni prostor grada bio je isključivo i predominantno vezan uz raju.
 
Zbog toga nije čudno što su mnoge „stare“ Sarajlije s nevjericom i nelagodom doživjele da je ove godine 11. kolovoza na prostoru ispred Vječne vatre – dakle u središtu grada – Grad Sarajevo, u suradnji s Islamskom zajednicom u BiH, organizirao bajramsku svečanost U dergjahu mog srca. Na stranu to što je civilna vlast ušla u organiziranje vjerske manifestacije, u oči upada što je zbog toga okupiran javni prostor na kojem se nitko ne bi trebao osjetiti građaninom drugoga reda – a u ovom slučaju to jest! To je upravo suprotno od onoga što je gradonačelnik izjavio: „Vjerske blagdane u Sarajevu smo uvijek obilježavali zajedno. Vjerujem u naše jedinstvo, u jedinstvo naših naroda, u potrebu da poštujemo i cijenimo ono što je naše.“ Na tom tragu, onda bi legitiman zahtjev bio, recimo, organiziranje pravoslavnoga i katoličkog božićnoga koncerta na istome mjestu – jer bi bilo odraz „jedinstva“ i „uvažavanja“. No, gdje smo onda došli ako tako budemo tretirali ovaj grad...? Religijske svečanosti su njegova dobra i neizostavna sastavnica, ali kao što ne bi bilo normalno upriličiti rok-koncert u crkvi ili džamiji, tako nije u redu ni javni prostor (ne govorimo o dvoranama ili stadionima) u srcu grada zauzimati za vjersku manifestaciju...
 
(…)
 
Cijeli tekst pročitajte u tiskanom izdanju.
 
Piše: Josip Vajdner
Katolički tjednik
PREPORUČI
Centar za savjetovanje Vrhbosanske nadbiskupije

VIDEO

FOTO

AUDIO

  • Loading the player...
    13. rujan 2019.

    Papa Francesco agli agostiniani: testimoniate la carità calda della Chiesa

Prethodna Sljedeca
 
Ured za brak i obitelj Vrhbosanske nadbiskupije

Copyright © 1996-2019 KTA BK BiH. Sva prava pridržana.
Sadržaji s ovih stranica se mogu prenositi bez posebne dozvole uz navođenje izvora.

Katolička tiskovna agncija Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine
Kaptol 32, 71000 Sarajevo, Bosna i Hercegovina
tel/fax: + 387 33 666 865
e-mail: