Katolička Tiskovna Agencija
Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine

19. rujan 2019.

Intervju

Frano Piplović

Frano Piplović

Sarajevo, 5. kolovoz 2019.

Frano Piplović, publicist i novinar

Nad Briševačkim mučenicima vrši se grijeh propusta

Nametnuta je šutnja o zločinu učinjenom nad malim običnim ljudima, rudarima, poljoprivrednicima obrtnicima, radnicima i kućanicama sela Briševa od kojih su svi digli ruke. Osim njihovih preživjelih potomaka i Katoličke Crkve u Banjolučkoj biskupiji.

Iza Frane Piplovića doista je sadržajan životopis, osobito onaj žurnalistički, spisateljski dio. Dugi je niz godina, naime, radio u Slavonskom Brodu kao novinar i urednik u tjednicima Brodski list i Posavska Hrvatska te na Radiju Brod. Na prvim demokratskim izborima 1990. izabran je za predsjednika Izvršnog vijeća SO-a Slavonski Brod, a po izbijanju rata imenovan je za predsjednika Kriznog stožera. I Piplovićeva politička karijera vrlo je zanimljiva. Nakon što je napustio HDZ BiH, postao je ravnatelj i urednik privatiziranog Radija Brod i ubrzo se angažirao u stranci Demokratskog centra, te nakratko postaje saborski zastupnik. Ubrzo se, međutim, vraća u HDZ i dobiva mjesto konzula savjetnika u banjolučkom Konzulatu Republike Hrvatske. Kroz to vrijeme nikada nije prestao pisati, a kruna njegova spisateljskog rada je knjiga Briševački mučenici koja je i bila povodom za ovaj razgovor.

Knjiga Briševački mučenici, koju ste napisali u suautorstvu s Ivom Atlijom, osim što je vrijedno povijesno svjedočanstvo, tjera i na razmišljanje: Zar čovjek doista takvo što može učiniti drugom čovjeku?!

To se, nažalost, u ovim zemljopisnim i socijalnim prostorima događa u povijesnom kontinuitetu. Ova se spirala zla realizira kada se za nju steknu potrebni uvjeti. Gotovo da takvi uvjeti nikada nisu ni prestali postojati. Sjeme ovakvih zala se čuvalo i gajilo kroz narodnu predaju, kroz tradicijsku kulturu, dok se aktere ovakvih zala nerijetko slavilo kao uzore i heroje. Namirivanje „računa u krvi“ ovdje se smatra sasvim normalnim postupanjem, herojskim i patriotskim činom, a ne zločinom i ljudskom sramotom. Svako drugačije promišljanje povijesti i povijesnih činjenica smatralo se izdajom.

U ovom slučaju bilo bi bolje postaviti pitanje kada i gdje su se stekli takvi uvjeti da jedno ili veća skupina ljudskih bića doživi takvu transformaciju da može učiniti ovakve monstruozne zločine. Stoga glavne krivce za ovo zlodjelo i druga u ovom okružju treba tražiti među naručiteljima i programerima zločina nad briševačkim Hrvatima, kao i među onima koji danas uporno prešućuju ovaj i druge zločine. Neposredni izvođači zločina se nisu daleko makli od mjesta zločina. Oni su i dalje tu. Povremeno se jave kada ih naručitelji angažiraju, kao što je bilo nedavno kada su porazbijane ploče s imenima nedužnih, ubijenih Briševljana.

Knjiga Briševački mučenici nastala je primarno kao naš pokušaj da se temeljem prikupljenih činjenica prekine nametnuta šutnja o zločinu učinjenom nad malim običnim ljudima, rudarima, poljoprivrednicima obrtnicima, radnicima i kućanicama sela Briševa od kojih su svi digli ruke, osim njihovih preživjelih potomaka i Katoličke Crkve u Banjolučkoj biskupiji. Nažalost, u proteklih 27 godina mnogo je onih koji prema ovim nevinim žrtvama Briševa svakodnevno čine grijeh „propusta“. I do današnjeg dana briševačkih mučenika nema ni u jednom katalogu hrvatskih žrtava, kako u Bosni i Hercegovini, tako i u Hrvatskoj, kao da su briševačke žrtve manje hrvatske u odnosu na one druge.

Ne možemo ovdje ne spomenuti svima dobro poznatu činjenicu – kada se komemoriraju hrvatske žrtve Vukovara, Ovčare, Škabrnje, Grabovice, Križančeva Sela i drugih selektivno odabranih mjesta zločina nad Hrvatima u Hrvatskoj i BiH, cijeli je hrvatski politički, medijski, kulturni i vjerski prostor danima sav u znaku toga na najvišoj državnoj razini. I neka je tako. Ali..

Naspram ovih žrtava, briševačke žrtve su nepoželjna činjenica i neugodan svjedok svim ovozemaljskim bogovima što je bjelodano vidljivo iz ponašanja dosadašnjih politika i političara u proteklih 27 godina.

Potresna je reakcija 80-godišnjeg Pere Pepe Dimača koji je svojim mučiteljima kazao: „Draga djeco, ni vama nije lako.“ Žrtva je, ipak, pobijedila, dostojanstveno se izdignula iznad zločinaca.

Ne samo Pepo Dimač, već i ostale žrtve briševačkog masakra svojim ljudskim i kršćanskim držanjem tijekom mučenja i samog mučeništva, posramili su neposredne izvršitelje zločina, kao i one koji su ih poslali na njihovo izvršenje. Posramili su sve one koji su znali za zločin, a o njemu već punih 27 godina šute kao da je riječ o beznačajnim bićima, a ne o nevinim i dragim ljudima koji nikomu nisu zla nanijeli. Ne samo što šute, već aktivno sve čine da sami zločinci ne budu procesuirani, te da istina o ovom zločinu padne u zaborav.

Samim time kako se žrtva odnosila prema zločincu, jednostavno čovjeka tjera na pomisao da se tu odigrala teška ljudska drama sa svim elementima Golgote, uprizorena na Briševu 24./25. srpnja 1992. Po svemu kako je ta drama uprizorena, ima karakter mučeništva jer su nevine mještane Briševa njihovi mučitelji bestijalno mučili i iživljavali se nad njima samo zato što su druge vjere i druge nacije. Žrtve su umirale u teškim patnjama, tako da se za one koji su stradali od metka – u odnosu na one koji su mrcvareni, rezani noževima i ubijani toljagama i tupim predmetima – može reći da su bili na svoj način „sretnici“.

Zapravo, riječi pokojnoga Pepe su se na određeni način pokazale i proročkim: Mićo Praštalo, optužen za stravični zločin u Briševu, ubio se u studenome prošle godine. Zakašnjela savjest, ili...

U studenome prošle godine mediji su gromoglasno izvijestili da se ubio Mićo Praštalo, osoba koju je Sud za ratne zločine BiH osumnjičio za sudjelovanje u ratnom zločinu nad briševačkim Hrvatima. Je li riječ o samoubojstvu potaknutom teretom savjesti ili je riječ o likvidaciji nepoćudnog svjedoka koji puno zna, teško je u ovome trenutku kazati. Nakon što su službena tijela javnosti obznanila da je pronađen mrtav u svojem automobilu s prostrijelnom ranom na glavi, više se nitko nije službeno oglašavao o tijeku istrage i što je istraga pokazala, ako je uopće do nje i došlo.

Nakon ove vijesti iz Lušći Palanke doznali smo sudbinu jednog od briševačkih monstruma. Što je s ostalima?

Tko su ostali, gdje su i koliko ih je, o tomu još uvijek nemamo službene podatke. Prema iskazima svjedoka, u napad na malo i nenaoružano selo Briševo krenula je armada od 4 000 dobro naoružanih pripadnika vojnih i paravojnih formacija, 6. krajiške i 5. kozaračke brigade, u omjeru 1:10. Deset do zuba naoružanih i razularenih vojnika srpskih vojnih i paravojnih formacija krenulo je iz sedam pravaca u napad na nenaoružanog i golorukog civila sela Briševa, gdje su većinu činili djeca, starci i žene.

Osim onih koji su procesuirani pred bivšim Međunarodnim kaznenim sudom u Haagu za zločine na području Prijedora, što uključuje i zločin na Briševu, (riječ je o 18 osuđenika, 12 osuđenih pred pravosuđem BiH za zločine na istom području, te petorice koji su preminuli tijekom trajanja sudskog procesa), o ostalim osumnjičenim zločincima malo se zna. U javnom prostoru kruži popis više od 400 osumnjičenih osoba i za zločin na Briševu, koji nije potvrđen niti od jedne ustanove za to nadležne. Koliko mi je poznato, taj popis je rezultat rada pripadnika mnogih humanitarnih udruga, medijskih djelatnika, Crvenog križa, policije, vojnih i sigurnosno-obavještajnih agencija, kako zemalja u okružju, tako i međunarodne zajednice.

Posebna zanimljivost ovog neslužbenog popisa zločinaca osumnjičenih za masakr nad briševačkim Hrvatima je što se na njemu pored 463 osumnjičene osobe srpske nacionalnosti nalazi 15 osoba hrvatske, te tri osobe bošnjačke nacionalnosti. Briševljani su posebno zainteresirani za procesuiranje dvojice odgovornih zapovjednika VRS-a prilikom napada na Briševo, a to su: Branko Basara i Nedeljko Aničić, obojica nedostupna pravosuđu Bosne i Hercegovine. Obojica se skrivaju negdje na teritoriju Srbije.


Nastavak pročitajte u tiskanom izdanju

Razgovarao: Josip Vričko
Katolički tjednik

PREPORUČI
Centar za savjetovanje Vrhbosanske nadbiskupije

VIDEO

FOTO

AUDIO

  • Loading the player...
    15. rujan 2019.

    Francesco all’Angelus: con Dio nessun peccato ha l’ultima parola

Prethodna Sljedeca
 
Ured za brak i obitelj Vrhbosanske nadbiskupije

Copyright © 1996-2019 KTA BK BiH. Sva prava pridržana.
Sadržaji s ovih stranica se mogu prenositi bez posebne dozvole uz navođenje izvora.

Katolička tiskovna agncija Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine
Kaptol 32, 71000 Sarajevo, Bosna i Hercegovina
tel/fax: + 387 33 666 865
e-mail: