Katolička Tiskovna Agencija
Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine

23. listopad 2019.

Intervju

Sarajevo, 26. lipanj 2019.

Prof. dr. Marinella Perroni, teologinja

Uloga žene u Crkvi simptom je apsolutne nužnosti da Crkva provede epohalnu tranziciju

Papa Franjo je nedavno prvi put imenovao četiri žene u Opće tajništvo Biskupske sinode. Mnogi su taj potez ocijenili povijesnim kada je riječ o položaju i ulozi žene u upravljačkim strukturama Crkve. To je bio povod za razgovor s dr. Marinellom Perroni, teologinjom, profesoricom, osnivačicom i prvom predsjednicom Koordinacije katoličkih teologinja, koja djeluje u Italiji.

Profesorica Perroni rođena je u Rimu 1947. U glavnom gradu Italije je i doktorirala teologiju na Papinskom sveučilištu Svetoga Anzelma gdje danas i radi kao profesorica Novoga zavjeta na filozofsko-teološkom fakultetu. Jedna je od osnivačica Koordinacije katoličkih teologinja te njezina prva predsjednica od 2003. do 2014. Objavila je veliki broj znanstvenih članaka od kojih mnogi promiču prava i položaj žena. U razgovoru za Katolički tjednik podijelila je svoje mišljenje o pravima i ulozi žene u društvu i Crkvi, o reformama koje je započeo papa Franjo, o važnosti i utjecaju feminizma, o budućnosti žena u Crkvi...

Poštovana profesorice Perroni, uvijek aktualne teme su uloga i prava žena u Crkvi, ali i društvu. Prema Vašem mišljenju, koji su najveći izazovi za žene u ovome trenutku u obama spomenutim područjima?

To je istina, to je bezvremenska tema i upravo je to ono što nas mora navesti na razmišljanje. Dugoročni povijesni procesi zahtijevaju produljeno vrijeme, nema sumnje. I ne možemo misliti da se epohalna transformacija započeta feminizmom može dogoditi za nekoliko desetljeća. Suočavamo se s obratom sličnim onomu što se u području fizičkih znanosti nazivalo „kopernikanskim obratom“. Feminizam - u stvarnosti bi bilo bolje reći različite vrste feminizma - izraz je prave revolucije u području humanističkih znanosti. Duboko se mijenjaju antropologija, sociologija, psihologija te u konačnici sve ostale znanosti na kojima se temelje različite sfere ljudskoga života kao politika, ekonomija, medicina... Moramo prihvatiti da je potrebno mnogo vremena upravo zato što se ne radi o prolaznom načinu. Istina je, međutim, da se već vrlo često kroz stoljeća čuje glas žena, pokušaji prevladavanja patrijarhalnog režima. Ali onda su obnova i normalizacija uvijek pobijedile. I tako je povijest žena imala bremenitu prošlost. Upravo je to danas izazov ne ostati po strani, ne dopustiti korak unatrag na putu jednakih prava, ravnopravnosti spolova te poštovanja subjektiviteta žena sa svime što on podrazumijeva.

Koje su primarne uloge koje bi žene trebale preuzeti, kako u Crkvi, tako i društvu?

Jedan veliki suvremeni teolog kada sam mu postavila pitanje o đakonatu žena, odgovorio mi je: ne postoji đakonat žena, đakonat je jedan, ali postoje muškarci i žene koji ga ostvaruju. Otkrila sam identičan takav pristup ovih dana na Svjetskom nogometnom prvenstvu za žene. Netko je s pravom ponovio da ne postoji ženski nogomet, nego samo nogomet koji igraju muške i ženske nacionalne momčadi. Možda bismo o tome trebali više razmišljati!

Opće mišljenje je da su žene, ali i laici općenito, slabo zastupljene na vodećim pozicijama u Crkvi. Kako uključiti više žena u život Crkve i koji bi trebao biti njihov doprinos?

Naravno da je problematika glede punog sudjelovanja žena u životu Crkve iznutra upisana u jednu širu problematiku, a to je laikat. Binarna razlika između klera i laika trebala bi se radikalno preispitati, i to će se konačno dogoditi kada Katolička Crkva bude imala viziju sustavna promišljanja svoje cjelokupne ministerijalne strukture. Razumijem da se takva reforma ne može promicati previše frontalno. Kao što Instrumentum laboris za sljedeću Sinodu o Amazoniji pokazuje, problemi dolaze do izražaja u životu lokalnih Crkava i moraju se rješavati unutar njega. Što se tiče naših Crkava u Europi, vjerujem da mnoge žene pridonose životu crkvenih zajednica na mnogo načina i u mnogim područjima, od teološkog do pastoralnog. Svatko tko vjeruje da je to samo nužna zamjena za nedostatak klera koji je postao endemičan, radikalno griješi. Riječ je o reformi koja od Drugog vatikanskog koncila nadalje dobiva sve veću pozornost. Uz dužno poštovanje prema onima koji su učinili sve da blokiraju odluke Sabora, priča se nastavlja.

Nedavno je papa Franjo imenovao prve četiri žene u Opće tajništvo Biskupske sinode. Je li ovo pokazatelj da se situacija mijenja s obzirom na ulogu žena u upravljačkim strukturama Crkve? Koliko su važna ova imenovanja?

Definitivno. To je politika malih koraka, čvrstih i odlučnih, kojima Franjo nastoji ažurirati odluke koje je Sabor naznačio kao glavni put za Crkvu da može odgovoriti na izazov vremena. U stvarnosti ne znam koliko danas žena zauzima odlučujuće položaje u Crkvi. Svakako je to mali broj, tako da još nije pitanje o pozicijama odlučivanja.

S papom Franjom započele su i brojne reforme. Očekuje se uskoro i završetak reforme Vatikanske kurije. Mogu li se ove promjene odraziti i na položaj žene, ali i laika u Crkvi?

Iskreno, ne znam, iako se nadam. Srce problema leži u onomu što Franjo stalno vidi kao dramu Crkve našega vremena, a to je klerikalizam: kako de-klerikalizirati radikalno, snažno i uvjetno klerikalno ustrojstvo? Kao i obično, Papa poziva na unutarnju preobrazbu pojedinaca: hoće li biti u mogućnosti napraviti pretvorbu struktura? Budućnost će nam kazati.


Nastavak pročitajte u tiskanom izdanju

Razgovarao: Dražen Kustura
Katolički tjednik

PREPORUČI
Centar za savjetovanje Vrhbosanske nadbiskupije

VIDEO

FOTO

AUDIO

  • Loading the player...
    15. listopad 2019.

    Il Papa a Casa Santa Marta: Gesù non tollera l’ipocrisia

Prethodna
 
Ured za brak i obitelj Vrhbosanske nadbiskupije

Copyright © 1996-2019 KTA BK BiH. Sva prava pridržana.
Sadržaji s ovih stranica se mogu prenositi bez posebne dozvole uz navođenje izvora.

Katolička tiskovna agncija Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine
Kaptol 32, 71000 Sarajevo, Bosna i Hercegovina
tel/fax: + 387 33 666 865
e-mail: