Katolička Tiskovna Agencija
Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine

17. lipanj 2019.

Iz katoličkog tiska

Katolički tjednik br. 15

Katolički tjednik br. 15

Sarajevo, 9. travanj 2019.

Katolički tjednik

Raščistiti sa sarajevskim "6. aprilom"

Koliko je povijest na ovdašnjim prostorima opterećujući čimbenik, svjedoče i činjenice kako se iza mnogih proslava kriju zločinački sadržaji i tragični događaji. Osim nedaća uvjetovanih posljednjim ratom iz 1990-ih, te nadnevaka i imena koji su odatle proizišli, a nečijoj „istini“ ne odgovaraju, ovo podneblje baštini i nesretnu sudbinu komunističke prošlosti s kojom – u načelu zbog nedostatka očitijih znakova bolje budućnosti – još uvijek nismo raščistili. Ilustrativan i pun simbolike jest primjer glavnoga bh. grada – Sarajeva koji svoj dan obilježava 6. aprila (travnja) te tako i nazivlje svoju najznačajniju nagradu koju dodjeljuje zaslužnim pojedincima. Rečeni nadnevak referira se na godinu 1945. kada je na taj dan pao jedan zločinački režim u vidu fašizma i bratskog mu nacizma, a uspostavljen drugi zločinački sustav u liku i nedjelu komunizma. No, u Bosni i Hercegovini mnogi još nisu progledali i shvatili da je komunizam uistinu bio, ne samo bezbožni, nego i nečovječni sustav. Zato i danas postoje ulice koje nose imena komunističkih zločinaca, a u prvom redu Josipa Broza Tita. Ipak, na svu sreću, vrijednost istine se ne umanjuje time što netko zatvara oči da ju ne vidi ili zatiskuje uši da ne čuje o njoj.

Ujedinjena Europa kojoj i BiH deklarativno teži, jasno i glasno, uz nacizam i fašizam, osudila je i komunizam. O tomu govori Rezolucija Vijeća Europe 1481/2006 od 25. siječnja 2006. u kojoj se ističe potreba međunarodne osude zločina totalitarnih komunističkih režima; zatim Praška deklaracija o savjesti Europe i komunizmu od 3. lipnja 2008. koja je urodila Europskim danom sjećanja na žrtve staljinizma i komunizma, a kojega su 23. rujna 2008. izglasovali članovi Europskog parlamenta, i obilježava se svake godine 23. kolovoza; nadalje, Rezolucija Europskog parlamenta o europskoj savjesti i totalitarizmu od 2. travnja 2009. koja to sve na određeni način objedinjuje; te, recimo, Praška deklaracija o zločinima komunizma od 25. veljače 2010. Katolička Crkva osudila je komunizam, kroz negativan stav prema socijalizmu, još u enciklici pape Leona XIII. Rerum novarum od 15. svibnja 1891. A izrijekom je to 1937. učinio Pio XI. enciklikom Divini Redemptoris. Uz to, Katekizam Katoličke Crkve iz 1992. u broju 2425 kaže da je Crkva „odbacila totalitarne i ateističke ideologije povezane, u moderno doba, s 'komunizmom' ili 'socijalizmom'“.

Da bi se stekla jasnija slika zašto sav normalan svijet na istu ravan zločina stavlja komunizam s nacizmom i fašizmom, ne treba ići nigdje daleko. Svjedočanstva su svuda oko nas. Katolici ih na osobit način mogu iščitati u životima svoje dvojice blaženika: zagrebačkog kardinala Alojzija Stepinca i istarskog svećenika Miroslava Bulešića koji su u vremenu nakon II. svjetskog rata stradali od te ideologije. Također, o 663 žrtve koje je u vidu stradanja sjemeništaraca, bogoslova, časne braće, časnih sestara, svećenika i biskupa podnijela Crkva u Hrvata tijekom II. svjetskog rata i poraća, na 1 100 stranica progovorio je 2007. Hrvatski martirologij XX. stoljeća, autora vrhbosanskog svećenika Ante Bakovića. U konkretnim brojkama, prema istraživanju vojnog biskupa u BiH mons. Tome Vukšića, to izgleda ovako: od 161 žrtve svećenika iz BiH u razdoblju između 1941. i 1952. partizani, tj. komunisti su ih ubili 81%, odnosno 130. To je pak dio brojke od najmanje 227 crkvenih osoba iz BiH koje su tragično skončale u rečenom vremenu, a partizansko-komunistička ruka ih je ubila čak 184, odnosno 81,05% (usp. Katolički tjednik br. 14/2006., str. 20. – 21.).

Osim zločina genocida nad Hrvatima koji je počeo u Bleiburgu, a nastavio se preko slovenskih "hudih jama", hrvatskih i bh. šuma i vrleti te skončao u poratnom vremenu različitim egzekucijama, komunistički režim – koji je u Sarajevu zavladao toga famoznog 6. aprila – prouzročio je niz strašnih stvari, nepojmljivih normalnom čovjeku i današnjem civiliziranom pogledu na svijet. Govoreći iz perspektive Katoličke Crkve, valja podsjetiti na: oduzimanje bogoslovija, sjemeništa, samostana, zabranu katoličkoga tiska, karitativnih udruga i laičkih društava, protjerivanje časnih sestara, progon i osudu biskupa, svećenika i zauzetih vjernika laika... U sarajevskoj stvarnosti dovoljno se malo osvrnuti oko sebe i konstatirati da je: u nadbiskupovoj rezidenciji komunistička vlast instalirala špijuna koji je poslije nad tim stanom stekao stanarsko pravo (!); oduzeta zgrada - zajedno s postojećom tiskarom - Katoličkog tjednika te ju je valjalo nakon posljednjega rata otkupljivati i još uvijek voditi pravnu bitku sa stanarom koji je na sličan način „ubilježen“ kao u slučaju nadbiskupskog dvora; oduzeta sestrama Kćeri Božje ljubavi zgrada današnje Muzičke akademije, i nikad vraćena; oduzeto franjevcima Bosne Srebrene zdanje u naselju Kovačići s čime i danas moraju muku mučiti kada žele obnavljati svoje vlastito; ukinuto Hrvatsko kulturno društvo Napredak kojemu je oduzeta upravna zgrada (Napretkova palača) te ono i danas djeluje samo kao korisnik vlastitih prostorija; oduzet Napretkov konvikt Kralj Tomislav i nikad nije vraćen...


Zaključak uvodnika pročitajte u tiskanom izdanju

Piše: Josip Vajdner
Katolički tjednik

PREPORUČI
Centar za savjetovanje Vrhbosanske nadbiskupije

VIDEO

FOTO

AUDIO

  • Loading the player...
    16. lipanj 2019.

    Papa ai bambini di Camerino:Gesù aiuta sempre a rialzarci

Sljedeca
 
Ured za brak i obitelj Vrhbosanske nadbiskupije

Copyright © 1996-2019 KTA BK BiH. Sva prava pridržana.
Sadržaji s ovih stranica se mogu prenositi bez posebne dozvole uz navođenje izvora.

Katolička tiskovna agncija Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine
Kaptol 32, 71000 Sarajevo, Bosna i Hercegovina
tel/fax: + 387 33 666 865
e-mail: