Katolička Tiskovna Agencija
Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine

25. travanj 2019.

Iz katoličkog tiska

Katolički tjednik br. 3

Katolički tjednik br. 3

Sarajevo, 15. siječanj 2019.

Katolički tjednik

Što znači imati „glavu“

„U molitvi možemo vidjeti jedni druge onako kako nas Bog Otac vidi, te se priznati braćom i sestrama.“ Papa Franjo, poruka na Twitteru 25. siječnja 2018.

Kada želi ukazati na važnost postojanja onoga tko donosi odluke i čija se riječ uvažava, narod obično kaže: „Mora se znati 'ko kosi, a 'ko vodu nosi!“ Slično, kada se opisuje nekoga tko ne zna organizirati ni vlastiti život, onda se veli: „Vrti se k'o muha bez glave!“ Osim toga, koja je uloga predvodnika u jednoj zajednici naslućuje se i u Isusovoj tužnoj konstataciji učenicima: „Svi ćete se vi još ove noći sablazniti o mene. Ta pisano je: 'Udarit će pastira i stado će se razbjeći'“ (Mt 26,31). Ova se činjenica nebrojeno mnogo puta kroz povijest pokazala istinitom, a vješto su ju koristili i protivnici Crkve. Dovoljno se samo sjetiti Bl. Alojzija Stepinca kojega su komunističke vlasti na različite načine pokušavale slomiti kako bi mogle obezvrijediti i ulogu katoličanstva u društvu. No, na drugoj strani, postojanje predvodnika nosi opasnost upropaštavanja zajednice ako on nije dorastao toj službi ili ako su njegove odluke uvijek iznova loše. Povijest „svetaca i grješnika“ kao nasljednika Sv. Petra na apostolskoj stolici upravo o tomu govori. Međutim, svjedoči i o stalnosti Katoličke Crkve i njezina učenja u pogledu vjere i morala, te ustrojstva koje jest proizvodilo otpade od nje, ali ju nije moglo ni najmanje pokolebati. Događanja krajem 2018. i početkom 2019. vezana uz pravoslavlje u Ukrajini, uz ostalo, govore i na ovu temu.

Dok se kršćanska javnost priprema na Molitvenu osminu za jedinstvo kršćana od 18. do 25. siječnja, u nešto više od 42 milijuna stanovnika velikoj Ukrajini događaju se povijesne odluke koje mogu imati dalekosežne posljedice za tamošnje, ali i svjetsko pravoslavlje. Naime, 15. prosinca 2018. na „Vijeću za ujedinjenje“ osnovana je Ukrajinska Pravoslavna Crkva i za njezina poglavara izabran 39-godišnji episkop Epifanius, krsnoga imena Serhii Petrovič Dumenko. To samo po sebi ne bi imalo odviše važnosti da samostalnost toj Crkvi nije priznao počasni poglavar svjetskoga pravoslavlja, carigradski, odnosno ekumenski patrijarh Bartolomej I. potpisavši5. siječnja 2019. Tomos, tj. „dekret“ o autokefalnosti. On se još 11. listopada 2018. izjasnio da je spreman na takav čin te usmjerio daljnja događanja.

Očita nakana ekumenskog patrijarha bila je ujediniti na tri strane razdvojenu Pravoslavnu Crkvu u Ukrajini. Do sada su u ovoj zemlji postojale: Ukrajinska Pravoslavna Crkva Moskovske patrijaršije (povezana s Ruskom Pravoslavnom Crkvom) te dvije Crkve koje su sebe nazivale autokefalnim, ali ih pravoslavlje kao takve nije priznalo – Ukrajinska Pravoslavna Crkva Kijevske patrijaršije i Ukrajinska autokefalna Pravoslavna Crkva. Na taj način Ukrajina je, nakon više od 27 godina svoje državne neovisnosti, u novije doba dobila i religijsku neovisnost od Moskve s obzirom da je Bartolomej I. ukinuo pravo ruskog patrijarha – dodijeljeno mu 1686. – da posvećuje kijevskog mitropolita te je vratio u zajednicu pravoslavnih: dosadašnjeg poglavara Kijevske patrijaršije Filareta Denisenka i arhiepiskopa Makarija Maletiča koji je predvodio Ukrajinsku autokefalnu Pravoslavnu Crkvu, a bili su udareni anatemom ili tretirani kao sektaši.

Reakcije na ove „povijesne događaje“ bile su različite. Primjerice, nadbiskup Svjatoslav Ševčuk, vrhovni poglavar Ukrajinske Grkokatoličke Crkve, pozdravio je ujedinjenje pravoslavlja u njegovoj zemlji istaknuvši kako „budućnost naše Crkve, našeg naroda i slobodne, neovisne ukrajinske države u Europi danas ovisi o tome kako njegujemo jedinstvo i prevladavamo ono što nas razdvaja“. Na drugoj strani, recimo, Srpska Pravoslavna Crkva „sa žaljenjem konstatira da je Carigradska patrijaršija donijela kanonski neutemeljenu odluku da rehabilitira i za episkopa prizna dvojicu vođa raskolničkih grupacija u Ukrajini“ te „ne priznaje navedene ličnosti i njihove sljedbenike za pravoslavne episkope i klirike i, sljedstveno, ne prihvaća liturgijsko i kanonsko opštenje sa njima i njihovim pristalicama“ (zasjedanje Svetog arhierejskog sabora SPC-a 6. i 7. studenoga 2018.). Štoviše, Bartolomeju se zamjera što sve čini prvotno s političarima „među kojima prevladavaju raskolnici i unijati“ – kako se izrazio episkop bački Irinej – a ne sa sestrinskom Pravoslavnom Crkvom.


Zaključak uvodnika pročitajte u tiskanom izdanju

Piše: Josip Vajdner
Katolički tjednik

PREPORUČI
Centar za savjetovanje Vrhbosanske nadbiskupije

VIDEO

FOTO

AUDIO

  • Loading the player...
    21. travanj 2019.

    Il Papa nella domenica di Pasqua auspica ponti non muri nel mondo

Sljedeca
 
Ured za brak i obitelj Vrhbosanske nadbiskupije

Copyright © 1996-2019 KTA BK BiH. Sva prava pridržana.
Sadržaji s ovih stranica se mogu prenositi bez posebne dozvole uz navođenje izvora.

Katolička tiskovna agncija Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine
Kaptol 32, 71000 Sarajevo, Bosna i Hercegovina
tel/fax: + 387 33 666 865
e-mail: