Katolička Tiskovna Agencija
Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine

18. prosinac 2018.

Vijesti

Vatikan, 19. studeni 2018.

PAPA SLAVIO MISU U POVODU SVJETSKOG DANA SIROMAŠNIH

Vjera raste u takvom ozračju kojem se prilagođavamo tako da smo zajedno s onima koji se ne uzdižu, nego se očituju potrebiti i traže pomoć

Nepravda je korijen siromaštva, čujmo vapaj posljednjih – potaknuo je papa Franjo na Misi u Bazilici svetoga Petra u Vatikanu, koju je slavio prigodom Drugog svjetskog dana siromašnih, koji se obilježio 18. studenog 2018., a čija je tema: „Siromah vapi i Gospodin ga čuje“.

Osvrnuvši se na evanđelje koje govori o Isusovu umnažanju kruhova i hodanju po moru, Papa je istaknuo kako je Isus ostavio mnoštvo upravo u trenutku uspjeha, kada su mu klicali jer ih je nahranio. Učenike koji su htjeli uživati u slavi prisilio je da odu i otpustio mnoštvo (Mt 14,22-23). Narod ga je tražio, ali Isus je otišao u goru kako bi molio. Zatim je usred noći sišao i pridružio se učenicima hodajući po uzburkanom moru.

Isus u svemu ide protiv struje – rekao je Sveti Otac i objasnio – najprije se odriče uspjeha, a zatim spokoja. Uči nas odricati se uspjeha koji nadima srce i spokoja koji uspavljuje dušu. Sve to čini da bi nas usmjerio Bogu, molitvi i potrebitima. Bog i bližnji istinsko su blago života. Potrebno je uzići Bogu i spustiti se braći. To je put na koji ukazuje Isus. On nas odvaja od besposlenog životarenja u malim svakodnevnim zadovoljstvima.

Isusovi učenici nisu stvoreni za predvidljiv i spokojan normalan život – rekao je papa Franjo i nastavio – Kao i njihov Gospodin žive na putu, neopterećeni, spremni ostaviti slavu koja se pojavljuje u nekom trenutku, pažljivi da se ne navezuju na dobra koja prolaze. Kršćanin zna da je njegova domovina negdje drugdje, zna da je već sada, kao što apostol Pavao podsjeća u poslanici Efežanima, "sugrađanin svetaca i Božje obitelji" (Ef 2,19). On je putnik, uvijek u pokretu.

Ne živimo kako bismo sabirali, naša slava je u tome da ostavljamo ono što prolazi kako bismo zadržali ono što ostaje – rekao je Papa i potaknuo – Molimo Boga kako bismo sličili Crkvi kako je opisuju Djela apostolska: uvijek u pokretu, spremna ostaviti sve i vjerna u služenju (Dj 28,11-14). Neka nas Gospodin oslobodi od besposličarenja, od mirnog mora naših sigurnih luka. Neka nas oslobodi od samodostatnosti koja opterećuje život i od traženja uspjeha. Neka nas nauči napuštati stvari kako bismo svoj život usmjerili prema Njegovom životu, to jest prema Bogu i bližnjemu.

Usred noći Isus je hodeći po moru otišao učenicima koji su bili uronjeni u tamu (Mt 14,25) – rekao je Sveti Otac i protumačio – Naime, radilo se o jezeru, no more je u ono vrijeme sa svojom tamnom dubinom podsjećalo na sile zla. Isus, drugim riječima, ide u susret svojima gazeći njihove zloduhe. To nije znak proslave moći, nego da samo Isus pobjeđuje naše velike neprijatelje: đavla, grijeh, smrt i strah.

Brod našeg života često je bacan valovima i tresu ga vjetrovi, a kad je voda mirna ubrzo se uzburka – rekao je papa Franjo i primijetio – Onda se ljutimo na životne oluje koje izgledaju kao naši jedini problemi. No, problem nije oluja u nekom trenutku, nego kako ploviti u životu. Tajna je dobre plovidbe pozvati Isusa na brod. Kormilo života moramo dati Njemu kako bi On upravljao njime. Samo On daje život u smrti i nadu u boli. Samo On oproštenjem ozdravlja srce i povjerenjem oslobađa od straha.

Pozovimo danas Isusa na brod svojega života – rekao je Papa i dodao – Kao učenici doživjet ćemo da se s Njim na brodu vjetrovi smiruju (Mt 14,32) i nikada se ne događa brodolom. Samo s Isusom možemo se ohrabriti. Silno nam trebaju ljudi koji znaju tješiti, ali ne praznim riječima, nego riječima života. U ime Isusovo treba darivati istinsku utjehu. Ne obnavlja službeno i očekivano hrabrenje, već Isusova prisutnost.

Isus je usred oluje pružio ruku (Mt 14,31) – rekao je Sveti Otac i nastavio - Uhvatio je Petra koji se uplašio, sumnjao i tonuo, vičući: "Gospodine, spasi me!" (Mt 14,30). Možemo se uživjeti u Petrovu situaciju. I mi smo ljudi slabe vjere i tu smo kako bismo isprosili spasenje. Siromašni smo istinskim životom i treba nam Gospodinova ispružena ruka koja će nas izvući iz zla. To je početak vjere: odreći se oholog uvjerenja da je s nama sve u redu, da smo sposobni i neovisni, te priznati da nam je potrebno spasenje.

Vjera raste u takvom ozračju kojem se prilagođavamo tako da smo zajedno s onima koji se ne uzdižu, nego se očituju potrebiti i traže pomoć – rekao je papa Franjo i napomenuo – Zato je za sve nas važno živjeti vjeru u odnosu s potrebitima. To nije sociološka mogućnost, nego teološka potreba. Priznati se prosjacima spasenja, braćom i sestrama sviju, osobito siromašnih kojima Gospodin daje prednost. Tako upijamo duh evanđelja: duh siromaštva i ljubavi, a to je slava i znak Kristove Crkve (Gaudium et spes 88).

Isus je čuo Petrov vapaj – rekao je Papa i potaknuo – Molimo za milost slušanja vapaja onih koji žive na uzburkanim vodama. Vapaj je siromašnih ugušeni vapaj djece koja se nisu mogla roditi, djece koja trpe glad i djece koja su navikla na zvukove bombi, umjesto na žamor opuštene igre. To je vapaj odbačenih i napuštenih staraca. To je vapaj onih koji se suočavaju s olujama života nemajući uza se prijatelje. To je vapaj onih koji moraju bježati ostavljajući kuće i zemlju bez sigurnosti da će se negdje skrasiti.

To je vapaj cijelih naroda koji su lišeni golemih prirodnih bogatstava koja im pripadaju – rekao je Sveti Otac i dodao – To je vapaj mnogih Lazara koji plaču dok neki rasipnici slave s onim što po pravdi pripada svima. Nepravda je izopačeni korijen siromaštva. Vapaj siromašnih postaje svaki dan sve jači, ali svakim ga se danom manje sluša, nadvladava ga buka bogataša kojih je sve manje, ali su sve bogatiji.

Pred ljudskim dostojanstvom koje se često gazi, mnogi ostaju skrštenih ruku, nemoćni pred mračnim silama zla – rekao je papa Franjo i upozorio – No, kršćanin ne može stajati skrštenih ruku, ravnodušan, ili raširenih ruku mireći se s činjenicama. Vjernik pruža ruku kao što Isus čini njemu. Bog čuje vapaj siromašnih, a mi? Imamo li oči kako bismo vidjeli, uši kako bismo čuli, ispružene ruke kako bismo pomogli? „Sam Krist, u siromasima glasno traži ljubav svojih učenika“. Traži nas da ga prepoznamo u onima koji su gladni i žedni, stranci i lišeni dostojanstva, u bolesnima i zatvorenicima (Mt 25,35-36).

Gospodin pruža ruku – rekao je Papa i naglasio – To je besplatan i neobvezatan dar. Tako treba činiti. Nismo pozvani činiti dobro samo onima koji nama čine dobro. Uzvraćati je normalno, no Isus traži da idemo dalje od toga (Mt 5,46); da dajemo onima koji ne mogu vratiti, to jest da ljubimo besplatno (Lk 6,32-36).

Pogledajmo svoje dane. Među mnogim stvarima činimo li nešto besplatno nekome tko nam ne može uzvratiti? To je naša ispružena ruka i naše istinsko blago na nebu. Gospodine pruži nam ruku i uhvati nas! Pomozi nam ljubiti kao što ti ljubiš. Nauči nas ostaviti ono što prolazi, hrabriti one s kojima živimo i besplatno darivati one koji su potrebiti – zaključio je Sveti Otac. (kta/rv)

PREPORUČI
Centar za savjetovanje Vrhbosanske nadbiskupije

VIDEO

FOTO

AUDIO

  • Loading the player...
    17. prosinac 2018.

    Messa di Natale per i Dipendenti del Dicastero per la Comunicazione

Sljedeca
 
Ured za brak i obitelj Vrhbosanske nadbiskupije

Copyright © 1996-2018 KTA BK BiH. Sva prava pridržana.
Sadržaji s ovih stranica se mogu prenositi bez posebne dozvole uz navođenje izvora.

Katolička tiskovna agncija Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine
Kaptol 32, 71000 Sarajevo, Bosna i Hercegovina
tel/fax: + 387 33 666 865
e-mail: