Katolička Tiskovna Agencija
Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine

18. prosinac 2018.

Izdvajamo

Sarajevo, 13. studeni 2018.

Misa zadušnica i ispraćaj pokojnog vrhbosanskog svećenika Filipa Brajinovića

Svetom misom zadušnicom, koju je u bogoslovnoj crkvi sv. Ćirila i Metoda u Sarajevu 13. studenog 2018. u zajedništvu s vojnim biskupom u BiH mons. Tomom Vukšićem predvodio nadbiskup metropolit vrhbosanski kardinal Vinko Puljić, od pokojnog svećenika Vrhbosanske nadbiskupije vlč. Filipa Brajinovića oprostilo se pedesetak kolega svećenika, veći broj časnih sestara i drugih vjernika.

Na početku Misnog slavlja izraze sućuti uputio je vlč. Fabijan Stanušić, ravnatelj Svećeničkog doma Vrhbosanske nadbiskupije u kojem je pokojni Filip proveo posljednje dane svoga života. Kazao je da je pokojni Filip u Svećenički dom došao krajem kolovoza te da je bio „tih, blag, ali i zadovoljan svećenik“. „Ako netko umre na početku tjedna, kada slavimo dva mučenika, jučer jednog, a sutra drugog, a sam prolazi kroz mučeništvo bolesti, nema drugog zaključka nego – po Božjoj, pa ga i molimo da ga primi kod sebe“, riječi su ravnatelja Stanušića.

Zahvalivši ravnatelju Stanušiću na upućenim riječima, kardinal Puljić je pozdravio biskupa Vukšića, braću misnike svih službi, bogoslove, redovnice kao i sve vjernike koji su sudjelovali na Misi prikazanoj za dušu svećenika Filipa.

U prigodnoj propovijedi kardinal Puljić je kazao da nam uvijek izgleda da smrt prerano dolazi, iako smo svjesni trajnosti našeg života. Dodao je da je svećenika Filipa možda Gospodin i prerano uzeo, ali da je njegova smrt ujedno propovijed svima koji pored njegovih zemaljskih ostataka prikazuju ovu Misu za njegovu dušu. „Da ne zaboravimo: ovaj život ima kraj. Jednog dana će naša životna svijeća se ugasiti. Neće život prestati. Kako u prefaciji molimo: 'Tvojim se vjernima, Gospodine, život mijenja, a ne oduzima!', upravo misleći na smrt mi zapravo mislimo na promjenu koja će dogoditi kad iz prolaznog zakoračimo u vječnost“, kazao je kardinal Puljić podsjetivši da nam je Isus zajamčio da tko njega blaguje neće umrijeti. Pojasnio je da se pripremati za vječnost znači rasti u ljubavi kako bi se suobličili očitovanoj Božjoj ljubavi: Isusu Kristu. „Rasti u ljubavi, to znači da čovjek u sebi mora pročišćavati sve ono što nije u skladu s Božjom jer je Isus sam došao da vrši volju Očevu i nama je zapravo to glavni zadatak. Ali ono što je Božje ne ide zajedno s grješnim: sa zloćom, s mržnjom, sa sebičnošću, s ohološću...“, riječi su kardinala Puljića koji je nazočnima naglasio važnost procesa trajnog čišćenja od grijeha na ovoj zemlji jer se time oslobađamo svega što nas koči da prepoznamo i izvršimo volju Božju. Život i službu pokojnog Filipa kardinal Puljić nazočnim svećenicima stavio je za primjer kazavši da je iza sebe ostavio „jedan svijetli trag svećeničkog ostvarenja“, te mu kao Nadbiskup zahvalio za sve što je za života učinio i služio u Vrhbosanskoj nadbiskupiji, ali i molio za oprost.

Na kraju Svete kardinal Puljić predmolio je opijelo za pokojnog svećenika Filipa od kojeg se oprostio vlč. Stanušić, koji je zahvalio svima koji su se brinuli za vlč. Filipa. Zahvalu je uputio i u ime župe Garevac u kojoj je vlč. Filip bio župnik petnaest godina.

Prije nego što je generalni vikar Vrhbosanske nadbiskupije mons. Luka Tunjić u kratkim crtama prikazao životni tijek svećenika Filipa i dao svoj osvrt koji donosimo u nastavku, oproštajnu riječ je uputio profesor na Katoličkom bogoslovnom fakultetu Univerziteta u Sarajevu dr. sc. mons. Niko Ikić koji je vlč. Filipa poznavao više od 45 godina.

Vlč. Filip je rođen 27. lipnja 1950. godine u Gornjoj Dubici od oca Bariše i Antonije rođ. Jeleč, župa Gornja Dubica. Osnovnu školu je završio u rodnom mjestu i Odžaku, sjemenište i srednju školu u Križevcima a bogosloviju i filozofsko-teološki studij u Sarajevu. Za đakona je zaređen 25. travnja 1976. godine u Sarajevu a za svećenika Vrhbosanske nadbiskupije 29. lipnja 1977. godine također u Sarajevu.

Duhovnim pomoćnikom u župi Radunice imenovan je 9. listopada 1978. godine ali dekret nije realiziran pa je nakon četiri dana imenovan duhovnim pomoćnikom u župi Oštra Luka – Bok. U ovoj župi ostaje nepunih pet godina. Ekonomom Vrhbosanske nadbiskupije imenovan je 1. listopada 1983. godine. Sljedeće godine razriješen je službe ekonoma i 29. rujna 1984. godine imenovan je upraviteljem novoosnovane župe sv. Marka u Ilijašu. Iz župe Ilijaš 29. srpnja 1991. godine prelazi u, također, novoosnovanu župu Srca Marijina u Posavskoj Mahali gdje ga zatiče rat i progonstvo od 1992. oo 1995. godine. Tijekom 1994. godine imenovan je voditeljem podružnice Caritasa za Bosansku Posavinu. Službe župnika u Posavskoj Mahali razriješen je 22. studenog 1996. godine ali ostaje na službi Caritasa te je 24. rujna 1997. godine imenovan i zamjenikom ravnatelja Caritasa Vrhbosanske nadbiskupije. Župnikom u Garevcu imenovan je 16. kolovoza 2003. godine. Iste godine razriješen je i službe zamjenika ravnatelja Caritasa. U župi Garevac ostaje nepunih petnaest godina kada je 26. lipnja 2018. godine, zbog zdravstvenih razloga, razriješen službe župnika i upućen u svećeničku mirovinu. Zadnje mjesece svojega života provodi u Svećeničkom domu Vrhbosanske nadbiskupije. Umro je u ranim jutarnjim satima 12. studenog 2018. godine u svećeničkom domu u 69. godini života i 42. godini svećeništva.

Kao što smo mogli vidjeti bio je kapelan, župnik, ekonom i djelatnik Caritasa. U župama Ilijaš i Posavska Mahala bio je prvi župnik. Siguran sam da to nije bilo slučajno jer su za nove župe potrebni tihi, radini, savjesni, samozatajni i odgovorni svećenici. Kao djelatnik Caritasa pokazao je svoju širinu, suosjećajnost i dobrotu. Uz ove ljudske i svećeničke vrline ostat će upamćen kao osoba blaga i krotka srca koje je bilo slično Srcu našeg božanskog Učitelja.

Zdravstvene poteškoće s bubrezima imao je dugo vremena. Kad su mu bubrezi zatajili bio je prisiljen ići na dijalizu. No, ništa nije umanjilo ni uništilo njegov zdravi humor i optimizam. Čak i kad je najviše trpio znao je uz osmijeh dobaciti koju šalu i reći da je dobro. Posjedovao je istinski šarm kojim je razoružavao i rješavao i najteže situacije. Njegov šarm bila je plemenitost i poniznost kojima je osvajao za Boga. Zbog toga je bio prihvaćen i voljen od svojih vjernika i kolega svećenika. I kad je trebalo izreći neslaganje i prigovor, znao je naći pravu riječ koja neće naštetiti ni uvrijediti.

U svećeničkom domu se dobro snašao, dobro osjećao i vidno popravio. Ponadali smo se da će ga Gospodar života poživjeti još koju godinu. Ali naša očekivanja i naše nade su samo ljudske želje koje prati Onaj koji, u svom božanskom promislu, sve vidi i sve zna te odluči kako je za nas najbolje. Uvjeren sam da ga je u tom duhu i u toj vjeri Otac nebeski prokušana, stavio na tezulju, našao spremna i pozvao u svoje zajedništvo. Svoje iskrene osmijehe i lijepi humor sada će dijeliti s nebrojenim četama anđela koji su glasnici i svjedoci ljubavi Božje. U tom uvjerenju, zahvalni za njegov život i svjedočenje, neka se i on anđeoski raduje i uživa u blizini Božjoj.

Pokoj vječni daruj mu Gospodine, i svjetlost vječna neka mu svijetli. Počivao u miru Božjem. Amen. (kta)

foto

PREPORUČI
Centar za savjetovanje Vrhbosanske nadbiskupije

VIDEO

FOTO

AUDIO

  • Loading the player...
    17. prosinac 2018.

    Messa di Natale per i Dipendenti del Dicastero per la Comunicazione

Sljedeca
 
Ured za brak i obitelj Vrhbosanske nadbiskupije

Copyright © 1996-2018 KTA BK BiH. Sva prava pridržana.
Sadržaji s ovih stranica se mogu prenositi bez posebne dozvole uz navođenje izvora.

Katolička tiskovna agncija Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine
Kaptol 32, 71000 Sarajevo, Bosna i Hercegovina
tel/fax: + 387 33 666 865
e-mail: