Katolička Tiskovna Agencija
Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine

18. studeni 2018.

Iz katoličkog tiska

Katolički tjednik br. 45

Katolički tjednik br. 45

Sarajevo, 6. studeni 2018.

Katolički tjednik

Evanđelje mira i godina 1918.

Promatrajući svakodnevicu i događaje iz prošlosti, uvijek je zanimljivo primijetiti kako se čovjek za dobre stvari mora i te kako potruditi, a da loše nerijetko dođu same od sebe. Da bi, primjerice, sašio džemper, potreban je trud vještih ruku, a da bi ga se upropastilo, dovoljna je nepažnja i jedan slučajan pokret tijela. Na istoj razini konstatiramo kako je nešto puno lakše i nadasve brže srušiti nego sagraditi i urediti. U konačnici definiramo da se zlo među ljudima širi nekom svojom nutarnjom inercijom, dok se dobro mukom probija od srca do srca i rijetko zahvati šire mase. Odatle je jasno kako stabljiku dobra čovjek mora uvijek iznova njegovati i obrađivati da bi donosila plodove u stvarnosti. Tomu nas podsjećaju događaji iz prošlosti, ali i sadašnjosti, kao znakovi vremena.

Jedno od tih velikih znamenja zbilo se – simbolički uzeto – 11. studenoga 1918. u željezničkom vagonu, negdje u šumskim prostranstvima komune Compiègne, na sjeveru Francuske. Tada je, naime, potpisano konačno primirje ili, bolje rečeno, kapitulacija Njemačke čime je završen Veliki rat koji će poslije strahota 1939. – 1945. biti opisan kao Prvi svjetski rat. Milijuni mrtvih, osakaćenih i ojađenih te besmisao sukoba svjetskih razmjera, kojega je nenadmašno opisao hrvatski klasik Miroslav Krleža u zbirci pripovjedaka Hrvatski bog Mars, bili su opomena čovječanstvu iz koje je valjalo izvući pouku. Svu bijedu kao rezultat rata dočarao je i papa Benedikt XV. u svojoj enciklici Pacem, Dei munus pulcherrimumMir, najljepši Božji dar od 23. svibnja 1920. napisavši: „Jer ako pogledamo oko sebe gdje je bijes rata harao, vidimo ogromne regije potpuno opustošene, neobrađene i napuštene; mnogima se život svodi na nedostatak hrane, odjeće i krova nad glavom; bezbroj je udovica i siročadi ostalo bez svega, i nevjerojatan je broj nemoćnih bića, osobito djece i mladih ljudi koji na svojim tijelima nose razaranja ovog strašnog rata.“

Međutim, umjesto temelja za trajni mir, u „mirovnim ugovorima“ koji su pobjednici potpisali sa svakom pojedinom poraženom zemljom, postavljeni su fundamenti za novi sukob. Tako je Mirovna konferencija koja je održana od 18. siječnja 1919. do 21. siječnja 1920. u Parizu (u dvorcu Versailles – odatle i naziv Versailleski ugovori), bila zapravo predratni dokument „ratificiran“ 1939. Prepoznajući to, papa Benedikt XV. kojega su obje strane – i Antanta i Osovina – optuživale da podržava „one druge“, upozorio je na osvetnički karakter ugovora te uputio na nužnost iskorjenjenja mržnje kao pokretača sukoba. „Ali ova radost Našeg očinskog srca pomućena je mnogim gorkim tjeskobama jer ako je u većini mjesta mir u neku ruku uspostavljen, a dogovori potpisani, ostaju klice starih neprijateljstava; i vi dobro znate, časna braćo, da ne može postojati stabilan mir ili trajni ugovori, iako su sačinjeni nakon dugotrajnih i teških pregovora te pravovaljano potpisani, osim ako ne postoji povratak uzajamne ljubavi kako bi smirio mržnju i odagnao neprijateljstvo“, napisao je Papa u spomenutoj enciklici, a sve se žalosnom stvarnošću obistinilo ni dva desetljeća poslije.


Zaključak uvodnika pročitajte u tiskanom izdanju

Piše: Josip Vajdner
Katolički tjednik

PREPORUČI
Centar za savjetovanje Vrhbosanske nadbiskupije

VIDEO

FOTO

AUDIO

  • Loading the player...
    16. studeni 2018.

    Papa Francesco: udienza all' Ordine dei Cavalieri del Santo Sepolcro di Gerusalemme

Sljedeca
 
Ured za brak i obitelj Vrhbosanske nadbiskupije

Copyright © 1996-2018 KTA BK BiH. Sva prava pridržana.
Sadržaji s ovih stranica se mogu prenositi bez posebne dozvole uz navođenje izvora.

Katolička tiskovna agncija Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine
Kaptol 32, 71000 Sarajevo, Bosna i Hercegovina
tel/fax: + 387 33 666 865
e-mail: