Katolička Tiskovna Agencija
Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine

18. studeni 2018.

Intervju

Dr. Željko Holjevac

Dr. Željko Holjevac

Zagreb, 6. studeni 2018.

Dr. Željko Holjevac, profesor povijesti na FFSZ-u

Rat u rovovima nije riješio ništa jer je i poslije njega trebalo opet sjesti za stol i razgovarati

Na nadnevak 11. studenoga navršit će se 100 godina od svršetka I. svjetskog rata koji je, možemo slobodno reći, izmijenio lice ondašnjega svijeta. Što se s distance od jednog stoljeća danas može reći o tom događaju, pitali smo dr. Željka Holjevca, profesora na Odsjeku za povijest Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu.

Naš sugovornik dr. Holjevac rođen je 15. prosinca 1973. u Brinju. Studirao je povijest na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu gdje je 2006. stekao akademski stupanj doktora znanosti. Od 1998. do 2007. radio je kao asistent u Institutu društvenih znanosti Ivo Pilar u Zagrebu. Od 2007. zaposlen je na Odsjeku za povijest Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu (FFSZ), trenutačno u zvanju redovitoga profesora. Bio je prodekanom za organizaciju i razvoj, a akademske godine 2016./2017. i obnašateljem dužnosti dekana Filozofskoga fakulteta. Bavi se hrvatskom poviješću ranoga novoga vijeka i 19. stoljeća u europskom kontekstu, posebice poviješću hrvatsko-mađarskih odnosa u tome razdoblju. Istraživački je više puta boravio u inozemstvu radeći najviše u arhivima i knjižnicama u Beču i Budimpešti. Predsjednik je Društva za hrvatsku povjesnicu, pročelnik Odjela za povijest Matice hrvatske i član Organizacijskog odbora Međunarodnog kulturno-povijesnog simpozija Mogersdorf. Sudjeluje u radu znanstvenih konferencija i surađuje u znanstvenim časopisima i drugim publikacijama s različitim temama u rasponu od ranoga novoga vijeka do suvremene povijesti. Kao autor ili suautor objavio je nekoliko knjiga i niz znanstvenih radova, uredio nekoliko zbornika radova i uredničkih knjiga, a okušao se i u pisanju udžbenika povijesti za osnovne i srednje škole.

Poštovani dr. Holjevac, 11. studenoga navršava se 100 godina od završetka I. svjetskog rata koji je započeo atentatom na nadvojvodu Franza Ferdinanda i njegovu suprugu Sofiju u bh. prijestolnici. Koliko je taj tužni događaj promijenio lice tadašnje Europe i svijeta te kakvo je njegovo naslijeđe danas?

Prije stotinu godina završio se I. svjetski rat, najveća od svih katastrofa koje su dotad zadesile čovječanstvo. U ratu su sudjelovali, patili i pogibali i brojni Hrvati. Na ratištima diljem svijeta poginulo je više od 10 milijuna ljudi. Broj ranjenih i invalida bio je dvostruko veći, a broj zarobljenih i nestalih procijenjen je na osam milijuna. Europom se širila epidemija španjolske gripe koja je odnijela još mnoge živote. U paklu stravičnih sudara srušio se svjetski poredak kakav je dotad postojao. Nestala su četiri carstva: Austro-Ugarska, Njemačka, Rusija i Osmansko Carstvo. Nastalo je devet novih država od Jadrana do Baltika: Kraljevina SHS, Austrija, Mađarska, Čehoslovačka, Poljska, Litva, Letonija, Estonija i Finska. Stoljetna gospodarska i politička prevlast Europe u svijetu bila je ozbiljno uzdrmana. Iako će snažne europske zemlje još neko vrijeme zadržati znatan utjecaj na svjetska zbivanja, sve se više osjećalo da se moć u svijetu polako prelijeva u SAD – novu velesilu koja je svojom intervencijom izravno odlučila o ishodu I. svjetskog rata i koja je bila predvodnikom slobodnoga svijeta nakon II. svjetskog rata. Svoju planetarnu premoć SAD je potvrdio nakon urušavanja povijesno neuspjela komunističkog eksperimenta koji je od revolucionarnog prevrata u Rusiji 1917. bio svjetonazorska noćna mora za građanski poredak. Amerikanci i danas imaju odlučujući utjecaj na svjetska zbivanja.

Stari su Latini rekli: „Jao, pobijeđenima!“ (Vae victis). Što se zapravo dogodilo s poraženima u I. svjetskom ratu?

Njemačka je proglašena jedinim krivcem za izbijanje rata. Morala je Francuskoj vratiti Alsace i Lorraine, s Belgijom korigirati granicu, Danskoj prepustiti sjeverni Schleswig, a Poljskoj dati zapadnu Prusku, Poznanj i dio Šleske, dok je Danzig (danas Gdanjsk) postao slobodnim gradom pod upravom Lige naroda. Njemačka je morala pristati na razvojačenje Rajnske oblasti i na plaćanje ratne odštete u iznosu od pet milijardi dolara. Nije smjela imati više od 100 000 vojnika pod oružjem niti je smjela graditi podmornice i zrakoplove. Njemačke kolonije izvan Europe podijelile su uglavnom Velika Britanija i Francuska. Austro-Ugarska se raspala, a dvije nove države – Austrija i Mađarska – izgubile su kao pravne slijednice stare monarhije mnoge krajeve. Austrija je uglavnom svedena u etničke granice austrijskih Nijemaca, dok je Mađarska zadržala samo trećinu prijeratne Ugarske, pri čemu je nekoliko milijuna Mađara u Transilvaniji, Vojvodini i drugdje ostalo izvan matične zemlje. Bugarska je izgubila prijeratni pristup Egejskom moru u korist Grčke i morala je pristati na korekciju granice sa Srbijom. Budući da se Osmansko Carstvo raspalo, Grčka je 1920. ušla u Malu Aziju, ali su turski nacionalisti pružili otpor grčkom napredovanju pa su Grci za dvije godine morali napustiti Malu Aziju, a Turska je 1923. proglašena republikom.

Kako se to odrazilo na daljnji tijek svjetskih zbivanja?

Veliki rat, kako se prije II. svjetskog rata obično nazivao međunarodni sukob od 1914. do 1918., razdvojio je dvije epohe – modernu i suvremenu. Smatra se da je tada završilo „dugo“ 19. stoljeće (1790. - 1918.) i započelo „kratko“ 20. stoljeće (1918. - 1990.). Intelektualne tendencije poput agnosticizma, nihilizma, pozitivizma, iracionalizma i egzistencijalizma, nabijene političkim, društvenim i estetskim radikalizmom i kritikom, širile su prostor slobode, ali su rušeći konvencionalna pravila i uzdižući totalnu slobodu i eksperimentiranje kao normu, još prije Velikoga rata stvorile atmosferu relativizma i bijeg od „teatra apsurda“ u ekstremne akcije i reakcije na njih poput npr. antisemitizma i cionizma. Nacionalizam je služio ujedinjavanju naroda odvajajući istodobno jedne narode od drugih. Socijalno-darvinistička predodžba o napretku kao stalnoj borbi za opstanak i utrci za „mjesto pod suncem“ temeljito je obilježila doba prevlasti Europe u svijetu, a teorija o „preživljavanju najsposobnijih“ poslužila kao ideološko opravdanje u epohi u kojoj je svako mirovanje značilo pristajanje na poraz. „Lijepo doba“ (La Belle Époque) građanskoga optimizma završilo je u apokalipsi globalnog i totalnog rata, a taj je rat izmijenio lice Europe i svijeta. Iako je Veliki rat samo duboka razdjelnica na razvojnom putu prema suvremenosti u kojoj danas živimo, krvavi raskid s europskim „starim poretkom“ učinio je budućnost ljudskog roda nepredvidivom i neizvjesnom sa stajališta proživljenih iskustava prethodnih naraštaja. Europa se između dvaju svjetskih ratova kolebala između parlamentarne demokracije i totalitarnih koncepcija poput fašizma i komunizma, a ograničen pokušaj zajedničkog djelovanja u krhkoj Ligi naroda nije mogao sačuvati novi poredak od novih kušnji.

Nakon II. svjetskog rata narodi su krenuli u proces pomirenja koji je rezultirao „stoljećem mira“ u Zapadnoj Europi. Zašto takvo što nije bilo moguće nakon I. svjetskog rata?

Nakon II. svjetskog rata Europa je „željeznom zavjesom“ podijeljena na zapadnu (građansku) i istočnu (komunističku) polovicu. Zapadna Europa je obnovljena uz pomoć Marshallova plana, a politika države blagostanja smanjila je socijalne tenzije unutar tih država. Hladni rat između SAD-a i SSSR-a stvorio je dva suprotstavljena bloka – NATO i Varšavski pakt – ali su obje velesile bile članice Vijeća sigurnosti Ujedinjenih naroda. Istodobno je prijetnja europskom napretku i jedinstvu razornom snagom nuklearnog oružja homogenizirala Zapadnu Europu. Upravo je ondje rođena Europska ekonomska zajednica koja je utrla put prema europskim političkim integracijama, a to je postupno i za istočne europske države, kojima socijalizam nije donio društvo budućnosti, postao model koji je bilo poželjno ubrzano dostići. Na mirovnoj konferenciji u Parizu nakon I. svjetskog rata, prema zamisli i prijedlogu američkog predsjednika Wilsona, osnovana je Liga naroda, ali SAD nije postao članicom međunarodne mirovne organizacije, nego se vratio svojoj tradicionalnoj izolacionističkoj politici uobličenoj u krilatici: „Amerika Amerikancima.“ Revanšistički mirovni ugovori zapadnih sila s Njemačkom i ostalim pobijeđenim državama ili njihovim nasljednicama nisu mogli osigurati trajan mir, a politička i društvena previranja zahvatila su mnoge zemlje. Nadmetanje između demokratskih standarda i totalitarnih kušnji, koje je tako dramatično obilježilo „kratko“ 20. stoljeće, započelo je upravo nakon I. svjetskog rata. Velika Britanija i Francuska izišle su iz tog rata kao pobjednice, ali su u njemu pretrpjele velike materijalne štete i ljudske gubitke pa su bile gospodarski i politički oslabljene. Uspostavom socijalizma u Rusiji udareni su u isto vrijeme temelji svjetonazorskoj podjeli svijeta. SSSR je dugo bio isključen iz Lige naroda baš kao i poražene zemlje. Poražene zemlje s iznimkom Turske vodile su politiku usmjerenu protiv novoga poretka skrojena na mirovnoj konferenciji u Parizu po volji Londona i Pariza, ali njim nisu bile zadovoljne ni neke pobjednice, npr. Italija, čiji su apetiti bili samo djelomično zadovoljeni. 


Nastavak pročitajte u tiskanom izdanju ili na portalu nedjelja.ba

Razgovarala: Josipa Prskalo
Katolički tjednik

PREPORUČI
Centar za savjetovanje Vrhbosanske nadbiskupije

VIDEO

FOTO

AUDIO

  • Loading the player...
    16. studeni 2018.

    Papa Francesco: udienza all' Ordine dei Cavalieri del Santo Sepolcro di Gerusalemme

Sljedeca
 
Ured za brak i obitelj Vrhbosanske nadbiskupije

Copyright © 1996-2018 KTA BK BiH. Sva prava pridržana.
Sadržaji s ovih stranica se mogu prenositi bez posebne dozvole uz navođenje izvora.

Katolička tiskovna agncija Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine
Kaptol 32, 71000 Sarajevo, Bosna i Hercegovina
tel/fax: + 387 33 666 865
e-mail: