Katolička Tiskovna Agencija
Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine

24. listopad 2018.

Predstavljamo

Bugojno - Kupres - Rama, 11. listopad 2018.

Na trasi Bugojno - Kupres - Rama održan Planinarski križni put mladih

Proteklog vikenda 6. i 7. listopada 2018. održan je 11. po redu Planinarski križni put mladih (PKP) kojeg organizira udruga mladih Studentski katolički centar Split (Skac_St). PKP je održan na trasi Bugojno - Kupres - Rama, a sudjelovalo je 280 mladih iz Splita i okolice, ali i cijele Hrvatske te domaćini iz BiH.

Rano ujutro u subotu 6. listopada grupa hodočasnika u organizaciji SKAC_ST-a, a pod duhovnim vodstvom fra Ante Bešlića i fra Ante Vučkovića počela je svoj put. Autobusi iz Splita krenuli su prema Bugojnu gdje su se sastali s ostalim mladim hodočasnicima iz Zagreba, Kupresa, Rame, a i onim domaćima iz Bugojna. Okupljalište hodočasnika bila je crkva sv. Ante Padovanskog u Bogojnu koje je poznata kao jedna od najvećih crkava u Bosni i Hercegovini. Župa Bugojno trenutno broji manje od 5.000 župljana, a prije Domovinskog rata u Bugojnu je živjelo 16.000 Hrvata koji su kroz nadolazeće godine ratnih zbivanja protjerani iz svojih domova i većinom se nisu vratili.

Nakon uvodnih riječi organizatora (Studentski katolički centar Split (Skac_St)) i fra Hrvoja Radića, župnika Župe sv. Ante Padovanskog Bugojno te kratke okrepe hodočasnici su se uputili prema Veseloj Straži. Na tom povijesnom mjestu mladima je od strane Grada Bugojna i domaćina, gosp. Huseina Smajića organiziran doručak. Čuli su uistinu nevjerojatnu priču gosp. Smajića, bugojanskog poduzetnika koji je sasvim slučajno otkrio ostatke crkve što je izgubljena na njegovoj zemlji čekala gotovo punih šest stoljeća da je netko pronađe. U zemlji gdje su se donedavno vjerski objekti nemilice rušili, pojavio se čovjek koji želi obnavljati. Smajić je odlučio pokloniti tu zemlju Nadbiskupiji, a da stvari budu još neobičnije financijski pomaže izgradnju nove crkve 100-injak metara niže od iskopina stare. Njegova ideja stigla je do Vatikana i pape Franje, a posjetio ga je i kardinal Vinko Puljić, nadbiskup metropolit vrhbosanski.

Mladi su vidjeli i novu crkvu u izgradnji, a također i ostatke srednjovjekovne crkve o kojoj su do tada postojali samo pisani tragovi, a prema nekim procjenama datira iz 13. stoljeća. Najpoznatiji zapis o njoj kaže da je 1406. godine u toj crkvi održan kapitul bosanske franjevačke vikarije „od sve Bosne“ te da ju je pohodio sam bosanski kralj Stjepan Ostoja! Nakon uvodne molitve na mjestu ove crkve koju je u svom bijegu pred Turcima, vjeruje se, pohodila i zadnja bosanska kraljica, blažena Katarina Kosača-Kotromanić (nakon pada Bosne 1463. godine) mladi su nastavili "njenim putem" preko planine Kalin prema Kupreškoj visoravni.

Na tom putu o svom ratnom putu i danima povijesne Bitke za Kupres 1992.g. pričali su zapovjednik Kupreške bojne Ivo Turalija - Krsto i Mario Bagarić. To je jedna od prvih velikih bitaka u ratu u Bosni i Hercegovini na najvažnijem strateškom području tog rata cjelokupne Bosne i Hercegovine te velikog dijela Hrvatske. Gospodin Ivo Turalija ispričao je uistinu fascinantnu priču o izvlačenju četvorice ranjenika (među kojima je bio i general Željko Glasnović) tim planinskim putem, nakon propalog pokušaja da ih se izvuče na prikolici traktora kroz neprijateljske linije.

Nakon toga mladi su nastavili prema Kukavičkom jezeru. To glacijalno jezero jedno je od omiljenih izletišta ljudi kupreškog kraja i šire. Tijekom pauze za ručak i odmor Mario Bagarić ispričao je zanimljive značajke kupreške visoravni – one klimatske, gospodarske, zemljopisne, a ponajviše povijesne. Ispričao je tako i o obližnjem lalitetu Ogledala- Kukavice. Na tom se mjestu naime nalazi masovna grobnica preko sedamdeset nedužnih Kuprešaka pobijenih u zločinu 1943. godine u komunističkoj odmazdi nakon velikih bitki za Kupres u 2. svjetskom ratu. Tek prije 5 godina te su žrtve ekshumirane i dostojno pokopane, nakon više od sedamdeset godina šutnje! Naime, nakon što su u listopadu 1943. komunističke postrojbe ušle u nebranjeni grad Kupres, izdvojile su preko sedamdeset nedužnih ljudi – mahom hrvatskih civila, te ih nemilosrdno poubijale u šumi na Ogledalima iznad sela Kukavice, gdje su postojale prirodne jame – jezerine, a potom ih pobacali u jednu od takvih jama. Da zlo bude potpuno, preostali hrvatski živalj tijekom listopada 1943. protjeran je s cijele Kupreške visoravni, a oko mjesec i pol dana kasnije (11. prosinca 1943.), izvršavajući zapovijed komunističkog stožera, hrvatska sela i grad Kupres spaljeni su do temelja! Kupres je tada zavijen u crno, a olovne godine koje su slijedile bile su vjerojatno najteže u povijesti ovog kraja i ovih ponosnih ljudi - kojima su također ovim hodočašćem odali počast i pokušali donijeti svjetlo vjere i nade!

Nastavljajući svoj put, pred sam ulaz u grad Kupres mladi su imali postaju križnog puta (kao i na svim značajnim lokalitetima prije toga) u mjestu Otinovci podno crkve sv. Ivana Krstitelja. Ona je jedinstven primjer da su na istom mjestu podignute četiri crkve iz različitih perioda. Ostaci ranijih crkvi iz 5. stoljeća (Ranokršćanska bazilika), 15. stoljeća (Crkva sv. Trojstva) i 19. stoljeća (Crkva sv. Ivana Krstitelja), proglašeni su za nacionalni spomenik BiH. Srednjovjekovna zavjetna crkva sv. Trojstva (tada su se Otinovci zvali Vrila), podignuta je na temeljima bazilike (tada se to nije znalo), a crkvu je podigla bosanska kraljica Katarina Kosača-Kotromanić. Tadašnji papa Nikola V. dao je potpuni oprost svim hodočasnicima koji hodočaste u nju. Tradicija traje do danas, kada 18. lipnja počinje šestodnevni spomen na papu Nikolu V., njegovo pismo i kraljicu Katarinu.

Pred smiraj dana mladi su prošli zadnju dionicu i došli su u sam centar Kupresa. Crkva Svete Obitelji vidi se sa čitavog okolnog područja, dominira nad visoravni te je spremno 'dočekala' hodočasnike koji su u njoj slavili Svetu misu i klanjanje. Kupreška crkva jedna je od najvećih u BiH, a napravljena je nakon što je stara tijekom u potpunosti srušena. U velebnu novu crkvu mladi su ušli i zajedno s mnogobrojnim domaćim župljanima razmatrali 7. postaju križnog puta – zadnju prvoga dana PKP-a. Zajedno su slavili Svetu misu koju je predvodio fra Ante Bešlić, a koncelebrirali su kupreški župnik don Tomislav Mlakić, fra Ante Vučković, bugojanski župnik fra Hrvoje Radić te kupreški župni kapelan vlč. Marko Slišković. Domaćini Kuprešaci toplo su ugostili mlade hodočasnike i u crkvi i na večeri u ŠRC Čajuša, podno samog skijališta, gdje su se okrijepili obilnom večerom, lovačkim gulašom, pitama i kolačima.

Nakon noćenja u osnovnoj i srednjoj školi u Kupresu mladi su u nedjelju, 7. listopada nastavili put preko Kupreškog polja. Rano ujutro na jednoj od najvećih europskih farmi goveda organiziran im je doručak koji je donirao vlasnik, gosp. Slaven Papić Perčinović. Odatle su krenuli kroz predivne šume i proplanke prema Rami. Na tom putu drugog dana stalno ih je pratila kiša ali nisu posustali. I drugog dana prošli su makadamskim putem gledajući s obje strane crvene table koje upozoravaju na minska polja zaostala iz zadnjeg rata kada su tu bile crte razgraničenja dviju, a ponekad i triju vojska. Kroz ta minski sumnjiva područja prolazilo se u molitvi, a zasigurno je mnogima prošlo kroz glavu kako rat/mržnja/grijeh lako zasiju svoje zlo sjeme koje je kasnije stostruko teže iščupati/zaliječiti/oprostiti.

Mladi su zastali i na Zahumu, u općini Prozor-Rama, kod spomen-kuće Dive Grabovčeve. Kako legenda kaže, rođena je upravo tu u vremenu turske vladavine na tim prostorima. Jednom prilikom kada je sa svojim prijateljicama bila na mjesnom bunaru, pored njih nailazi turski mladić Tahirbeg s Kupresa i odmah je zapazio lijepu djevojku. Tahirbeg se zaljubljuje u djevojku i jednom prilikom ju prosi. Diva, koje je prema legendi bila izrazito pobožna i odana katoličkoj vjeri, tu prošnju odbija jer se ne želi udati za Turčina. Bježi na Vran-planinu. Tu je Tahirbeg pronalazi i pokušava silovati, ali djevojka odbija nasilnika koji je ubija nožem. Diva je pokopana na Kedžari, mjestu gdje je ubijena - to je mjesto bilo početna točka 9. PKP-a (Blidinje - Rakitno – Kongora). Tu su čuli autorski recital glumca Pere Eranovića koji je svakom dirnuo u misli i emocije, a bio je upotpunjen meditacijom za postaju šutnje koja je uslijedila.

Kako je dan odmicao približavali su se samom Ramskom jezeru. Pogled na njega sa spomen-križa na vidikovcu zaklanjali su gusti oblaci nad jezerom. Ploča podno tog križa predivno veli: "Na Zahumu u znaku križa živjeli su i umirali naši preci. Nadamo se da će pod ovim znakom živjeti i budući naraštaji Hrvata na ovim obroncima planine Raduše! To je naša vjera! To je naša nada!"

S tom mišlju mladi su sišli do samog jezera i mjesta Rumboci u Rami. Kroz povijest Rama je bila ranjavana kao i većina hrvatskih mjesta u BiH. Za vrijeme turskih osvajanja fratri u progonstvu zajedno sa dijelom puka biježe u Sinj, noseći sa sobom sliku Gospe od Milosti danas svima znanu kao sliku Gospe Sinjske. Tijekom II. Svjetskog rata u Rami su stradale tisuće ljudi, nekoliko sela je zapaljeno, a gotovo svi muškarci pobijeni. Nakon što su partizani u srpnju 1942. godine zapalili crkvu, ubili gvardijana Jurkovića i nešto kasnije kapelana Sliškovića, došli su četnici te 8. i 9. listopada iste godine izvršili pokolj malo manje od tisuću (!!!) nedužnih ljudi. 60-tih godina Ramu je zadesila nova nevolja, izgradnja umjetnog akumulacijskog jezera. Plodna naseljena dolina bila je potopljena, odlukom tadašnje Jugoslavenske vlasti kako bi se zadržala voda za niže neretvanske akumulacije. Teška povijest utjecala je na raseljavanje Ramaca po cijelom svijetu. Samostan i župa Uznesenja Marijina (Rama-Šćit) bili su konačni cilj ovog hodočašća tj. Planinarskog križnog puta. Mladi su došli u sam suton kada se nebo (Nebo) već lagano očistilo i dopustilo im vidjeti predivan zalazak sunca s odrazom na vodi. Domaći ljudi srdačno su mahali, pozdravljali, častili nudeći hranu, jabuke, pa i domaću rakiju da ugrije mokre i promrzle putnike.

Sam Šćit neveliko je naselje, koje se do 1968. god. izdizalo iznad plodne i pitome kotline kroz koju je protjecala rijeka Rama s pritokama Buk i Krupić. Kada je spomenute godine novoizgrađeno akumulacijsko jezero potopilo velika područja Ramske doline Šćit je ostao na malom poluotočiću zajedno s franjevačkim samostanom i crkvom. Franjevci, koji u Bosni djeluju od konca 13. stoljeća, podigli su samostan u Rami najvjerojatnije u 15. st., prije dolaska Turaka. O povijesti samostana i cijele Rame pripovjedio je župnik i gvardijan fra Andrija Jozić koji je zajedno s župljanima organizirao zakusku za umorne mlade hodočasnike.
PKP je završio Svetom misom u crkvi koju je predvodio fra Ante Vučković zajedno sa subraćom fra Antom, fra Andrijom, fra Brankom i fra Stjepanom koji je još 2014. hodao s mladima na 2. splitskom PKP-u Kozjak-Trogir-Čiovo. Zajedno su molili i slavili hodočasnici i domaćini iz Rame, a nakon Svete mise imali su agape-druženje uz pjesmu, u samostanu.

Kasno u noć mladi su stigli natrag u Split i radosno iščekuju novi PKP u korizmi sljedeće godine!

Planinarski križni put je pobožnost za mlade (i sve koji se tako osjećaju) koja se održava dva puta godišnje: korizmeni i jesenski. Traje dva dana, redovito subotu i nedjelju. Sastoji se od dvodnevnog hoda po nekom području i obilaženju četrnaest sakralnih objekata koji se tamo nalaze i kod kojih se razmatra po jedna postaja križnog puta. Hod je uvijek popraćen molitvom i žrtvom, ali i zajedništvom, pjesmom, smijehom, prijateljstvom i upornim savladavanjem prepreka. (kta/skac.st)


foto

PREPORUČI
Katehetski ured Vrhbosanske nadbiskupije

VIDEO

FOTO

AUDIO

  • Loading the player...
    22. listopad 2018.

    Il Papa riflette sulla paura nella nuova puntata di Ave Maria

Sljedeca
 
Ured za brak i obitelj Vrhbosanske nadbiskupije

Copyright © 1996-2018 KTA BK BiH. Sva prava pridržana.
Sadržaji s ovih stranica se mogu prenositi bez posebne dozvole uz navođenje izvora.

Katolička tiskovna agncija Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine
Kaptol 32, 71000 Sarajevo, Bosna i Hercegovina
tel/fax: + 387 33 666 865
e-mail: