Katolička Tiskovna Agencija
Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine

18. rujan 2018.

Intervju

Heribert i Ursula Hölz

Heribert i Ursula Hölz

Sarajevo, 11. rujan 2018.

Heribert i Ursula Hölz, humanitarci iz Njemačke

Od kršćanina se očekuje pomagati onima koji su u potrebi

Tijekom rujna Heribert Hölz u pratnji svoje supruge Ursule po 89. put je boravio u Bosni i Hercegovini. Ovog neumornog karitativnog djelatnika i dokazanog prijatelja Bosne i Hercegovine, Vrhbosanske nadbiskupije i Banjolučke biskupije za vrijeme njegova boravka u Sarajevu zamolili smo za razgovor na temu humanitarne pomoći koju šalje u BiH više od četvrt stoljeća...

Gosp. Hölz je rođen 1942. u Duisburgu u Njemačkoj. U Drugom svjetskom ratu je izgubio oca kojeg nikad nije upoznao. U poratnoj Njemačkoj je odrastao u peteročlanoj obitelji u veoma siromašnim uvjetima i upravo je to bio razlog da postane socijalni radnik kako bi mogao pomagati drugima. Vijesti o ratu 1991. najprije iz Hrvatske, a potom 1992. i iz BiH potaknule su tadašnjeg djelatnika Caritasa Duisburg Heriberta Hölza na razmišljanje kako pomoći. Nije oklijevao nego je s prvom prikupljenom humanitarnom pomoći osobno krenuo 14. veljače 1992. prvo u Zagreb u Republiku Hrvatsku, a nakon toga i u Bosnu tj. u Vrhbosansku nadbiskupiju i Banjolučku biskupiju u kojima je ova akcija prisutna sve do današnjeg dana. Upravo je taj nadnevak 14. veljače neslužbeni datum započinjanja akcije Pomoć Bosni (Bosnienhilfe). Iako su je organizirali djelatnici Caritasa Duisburg do današnjeg dana uspješno je nastavljaju i vode, usprkos mirovini i poznoj životnoj dobi, bračni par Ursula i Heribert Hölz. S njima smo razgovarali o tome odakle toliko volje i energije pomagati ljudima u Bosni, njihovu viđenju situacije u ovoj zemlji te različitim projektima s kojima su se uhvatili u koštac...

Poštovani, odakle Vam tolika ljubav prema BiH i njezinim ljudima kada mnoge ustanove i pojedinci iz inozemstva više ne pokazuju zanimanje za ove prostore?

(Heribert) Mogu reći da se dobro sjećam 1991. i mjeseca listopada kada sam vidio slike rata s prostora bivše Jugoslavije. Vidio sam patnje ljudi i to me podsjetilo na moje djetinjstvo. Budući da sam rođen 1942. Drugi svjetski rat sam doživio samo kroz njegove kasnije posljedice. To što sam vidio na TV-u bilo je moje djetinjstvo.

Bio sam uposlenik Caritasa Duisburg i tada sam suradnike zamolio da se organiziramo poslati pomoć u ratno područje kada je rat bio samo u Hrvatskoj. U kratkom vremenu, za Božić 1991. skupili smo 11 000 njemačkih maraka i kamion potrepština. Suradnicima sam obećao da ću pomoć osobno dovesti potrebitima. To je bilo lako reći, ali ja sam išao tamo gdje se pucalo i umiralo. Došao sam u ratnu zonu. U razgovoru sa suradnicima predložena mi je jedna adresa u Zagrebu. Tako sam u veljači 1992. došao u Zagreb i ono što sam vidio nadišlo je moja očekivanja, izuzetno me je pogodilo. Tada sam rekao supruzi da ću samo istovariti pomoć i vratiti se kući, ali kada sam vidio tu patnju onda sam rekao da ne mogu tako. Pokušao sam uspostaviti kontakte u Zagrebu za daljnju pomoć. Da će se iz tog prvog posjeta Zagrebu roditi nešto što će trajati više od 25 godina nisam ni mogao zamisliti. Mogao bih pričati puno o prvom putovanju, ali nije ni vrijeme ni mjesto.

Otišli ste u mirovinu, ali i dalje je Vaše srce s ljudima i Caritasom u Bosni i Hercegovini...?

(Heribert) Da, točno je, ja sam 11 godina u mirovini, ali sam i dalje svaki dan u uredu u organiziranju i pripremanju pomoći za BiH. Moram reći da ništa ovo ne bi bilo moguće da moja supruga Ursula nije uz mene. Mi smo u ovome zajedno i podržavamo jedno drugo.

Koji je razlog 89. posjeta Bosni i Hercegovini?

(Heribert) Razlog je isti kao za 10. 15. ili 25. posjet, a to je pomaganje. Mi u Njemačkoj imamo sve, a znamo da ovdje ljudi nemaju. Jer ako smo kršćani koji vjeruju onda se od nas očekuje da pomažemo onima koji su u potrebi. Ovim pomaganjem dajemo jasan znak kako smo kršćani.

Imamo projekte koji trenutno traju, npr. kumstva u kojima pomažemo obitelji s određenim iznosom novca. Kupujemo ovce za obitelji da mogu imati s čime raditi. Pomažemo škole, posebice Katolički školski centar u Travniku.

Kako biste imali malu predstavu što radimo mogu reći da smo posljednjim posjetom 50 000 eura podijelili u različitim projektima. A za vrijeme pretposljednjeg putovanja u travnju 2018. darovali smo 77 000 eura.

Sve ukupno ovo vrijeme moga rada u Bosni – ako rad pretvorimo u eure – iznos je veći od tri milijuna eura. Tu nisu uračunati kamioni humanitarne pomoći kojih je bilo više od 100.

Mnogi se pitaju kako dolazimo do tako puno novca jer Bosna u njemačkim medijima više ne znači ništa. Sada u Njemačkoj imamo drugih problema. Postoji razlog zašto uspijevamo sakupiti toliko novca. Temelj je toga da smo u cijeloj regiji poznati kao ljudi u koje se donatori pouzdaju da ćemo doći na odredište i osobno podijeliti novce potrebitima.

Mogu reći da oko 10 000 eura mjesečno uplate naši dobročinitelji. Međutim, to znači da mi svaki dan moramo raditi na tome.

U svojoj dugogodišnjoj pomoći Bosni i Hercegovini pružili ste potporu brojnim ustanovama, projektima i pojedincima, na koje ste projekte osobito ponosni. Koji Vam projekt najviše leži na srcu?

(Ursula) Puno je takvih projekata, mnogih se ne možemo ni sjetiti. Nama je važan trenutno projekt kupovanja ovaca za obitelji, ulaganje u škole, a na primjer, već deset godina pomažemo pučku kuhinju u Zenici i to marmeladom koju pravim. Žene nam pomažu, kuhaju i onda zajedno prodajemo tu marmeladu.

„Projekt marmelada“ je započeo kad smo pomagali jednu izbjegličku obitelj iz Posavine s petero djece koji su živjeli u nekoj ruševnoj kući gdje nije bilo poda nego utabana zemlja. Budući da nismo smjeli od novaca koji se davao za pomoć Bosni njima graditi kuću, jer bi to vodilo u nered, smislila sam taj projekt s marmeladom. Kada sam počela ljudi su nas ismijavali i nisu mogli vjerovati da je to moguće. Nakon tri godine obitelj ima kuću koju je napravila marmelada.

(Heribert) Moram istaknuti da ljudi misle kako je marmelada ništa. Moja Ursula je s drugim ženama za sve ove godine 65 000 staklenki marmelade ukuhala i plasirala. To se prodaje, a marmelada bude skuplja od onih u trgovini, ali ljudi kupuju jer znaju da pomoć ide u Bosnu. To jedino može shvatiti onaj tko se time bavi cijelu sezonu, od jagoda do dunja. Uvijek se nešto radi oko marmelade i sve od kuće.

S tom obitelji smo i dalje u kontaktu. Sada imaju osmero djece, a ja sam kum posljednjem djetetu. Kad god ih posjetimo, oni kažu da smo im darovali novi život.


Nastavak pročitajte u tiskanom izdanju

Razgovarao: Željko Ivković
Katolički tjednik

PREPORUČI
Katehetski ured Vrhbosanske nadbiskupije

VIDEO

FOTO

AUDIO

  • Loading the player...
    16. rujan 2018.

    Papa Francesco - Angelus

Sljedeca
 
Ured za brak i obitelj Vrhbosanske nadbiskupije

Copyright © 1996-2018 KTA BK BiH. Sva prava pridržana.
Sadržaji s ovih stranica se mogu prenositi bez posebne dozvole uz navođenje izvora.

Katolička tiskovna agncija Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine
Kaptol 32, 71000 Sarajevo, Bosna i Hercegovina
tel/fax: + 387 33 666 865
e-mail: