Katolička Tiskovna Agencija
Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine

18. rujan 2018.

Poruke i poslanice

Banja Luka, 31. kolovoz 2018.

Propovijed biskupa Komarice na Misi zadušnici za preminulog svećenika Zvonimira Matijevića

U petak, 31. kolovoza 2018. Svetu misu zadušnicu za pokojnog svećenika Zvonimira Matijevića u katedrali sv. Bonaventure u Banjoj Luci predvodio je biskup banjolučki mons. Franjo Komarica. Tom prigodom biskup Komarica izrekao je homiliju koju prenosimo u cijelosti:
 
Dragi brate u biskupskoj službi Marko,
draga braćo svećenici,
drage sestre redovnice,
dragi dobročinitelji i prijatelji preminulog svećenika Zvonimira,
draga braćo i sestre u Kristu Spasitelju,
 
Vjerujem da je netko i od vas, nazočnih, osobito vas svećenika, doživio da netko, koji je od liječnika saznao da ima smrtonosnu neizlječivu bolest, zatražio da obavi temeljitu, životnu ispovijed ili naruči sv. misu na svoju posebnu nakanu, tj. za milost dobre smrti. Znak je to pravog vjerničkog ponašanja prema neupitnoj istini da ćemo svi morati doći pred lice svoga Stvoritelja i Spasitelja.
 
I pokojni naš brat u Kristovom ministerijalnom svećeništvu vlč. Zvonimir, od kojega se danas vjernički opraštamo, znao je odavno za svoju neizlječivu bolest i dolazak sigurne skore smrti. On nije pod tom sviješću potpuno klonuo. On je svoj svakodnevni bolni teški križ strpljivo nosio. Doduše, nitko od nas ne zna kakve su sve misli posljednjih tjedana i mjeseci ispunjavale njegovo srce. Nećemo nikada saznati, kako je on često u mislima, a možda i u riječima svojim imao sadržaj svetopisamskih riječi iz Knjige tužaljki: „Dotrajao je život moj i nada koja mi od Gospodina dolazi. Spomeni se bijede moje i stradanja, pelina i otrova! (...) Dobrota Gospodnja nije nestala, milosrđe njegovo nije presušilo (...) Dobar je Gospodin onome koji se u nj pouzdaje, duši koja ga traži“ (3, 17-26).
 
Također nećemo saznati, kako je on često, s obzirom na sve izgledniji svršetak svoga zemaljskog života i primicanja časa smrti, poput Isusa na Maslinskoj gori u smrtnom strahu vapio: „Oče! Ako hoćeš, otkloni ovaj kalež od mene! Ali neka ne bude moja, nego tvoja volja!“ (Lk 22,42).
 
Dva dana prije njegova prelaska u vječnost, nekako u isto vrijeme kada je preminuo, bio sam kod njega. Vidno se obradovao, premda nije, uslijed liječničke terapije mogao jasno izgovarati. Ja sam ga tješio svetopisamskim riječima i zahvalio mu za njegovu kršćansku postojanost u nošenju svoga teškog križa zajedno s Kristom za spasenje besmrtnih duša i za proširenje i učvršćenje Božjeg kraljevstva na zemlji. Molio sam za Božju utjehu i pomoć u daljnjem strpljivom podnošenju najnovijih zdravstvenih problema i poteškoća koje su zadnjih dana ponovno nastupile. Prenio sam mu pozdrave vas braće svećenika i sestara redovnica, rekavši mu da mnogi od vas za njega molite. Bilo mu je drago. Prije odlaska sam ga blagoslovio i oprostio se od njega riječima: Zbogom Zvonimire, vidjet ćemo se opet!
 
Iako su me liječnici u toj i prethodnoj bolnici odakle je poslan prije pet dana uvjeravali da će se on od najnovije bolesti koja ga je shrvala, oporaviti, Gospodar života je s njime planirao drugačije. Pozvao ga je sebi u vječnost!
 
Je li naš preminuli brat svećenik Zvonimir imao sretnu smrt? Je li on, sluteći kraj svoga života i moleći večer uoči smrtnog dana, da ga dovezu u njegov rodni grad da tu umre, i u času svoga prelaska u vječnost ponavljao Isusove riječi na križu prije njegove pregorke smrt: „Oče u ruke tvoje predajem duh svoj“ (Lk 23, 46). Znamo da je sigurno, često molio kao svećenik riječima psalmiste: „Gospodin mi je svjetlost i spasenje: koga da se bojim? Gospodin je štit života moga: pred kime da strepim? (...)
 
Za jedno molim Gospodina, samo to ja tražim: da živim u domu Gospodnjem sve dane života svoga (...) Vjerujem da ću uživati dobra Gospodnja u zemlji živih“ (Ps 27, 1. 4a. 13). Vjerujemo da te i slične njegove molitve nisu bile uzaludne! 
 
Poznavajući ga kao čovjeka vjere i spremnosti na trpljenje smijemo se nadati da mu je milosrdni Gospodin kod njihova susreta licem u lice uputio one silno utješne riječi koje nalazimo u Matejevu Evanđelju: „Dobro, valjani i vjerni slugo! Bio si vjeran nad malim, zato ću te nad velikim postaviti. Uđi u veselje gospodara svoga!“ (25, 21). I da je na prelasku iz vremena u vječnost, dočekala i nebeska Majka svih nas, kojoj se tako često molio riječima: „Moli za nas grješnike, sada i na času smrti naše!“
 
Gospodar života je ovome svome vjernom sluzi našem bratu svećeniku Zvonimiru tijekom zemaljskog života dao određene dragocjene darove kršćanske vjere, nade, ljubavi i trpljenja. A on je te darove primjenjivao kao revni Kristov svećenik ustrajno sve do smrti.
 
Osobito mu je Krist, božanski Patnik udijelio nesvakidašnji dar da zajedno s njime tijekom dugih godina pati zbog zlobe i sotonske mržnje bezbožnih njegovih mučitelja, koji su ga na početku Domovinskog rata maltretirali do besvijesti.
 
Nije tada pod užasnom torturom bezdušnika završio smrću kao neka druga subraća svećenici naše biskupije, nego je neizlječive posljedice i tragove te sotonske torture strpljivo podnosio punih 26 godina ne izbjegavajući pri tom i druga pastoralna zaduženja koja je rado obnašao. Župljane svoje rodne župe kroz buduće generacije zadužio je velikim naporom oko temeljite obnove župne crkve Pohoda BDM ovdje u Banjoj Luci.
 
A mnoge druge vjernike je pomagao svojim molitvama, savjetima, trpljenjem.
 
Hvalu izričem svima, braći svećenicima, sestrama redovnicama, vjernim vjernicima laicima i medicinskom i drugom osoblju u bolnici i Caritasovu domu za svu pomoć i utjehu koju su mu pružili. Bog vam svima obilno platio. A našem preminulom bratu, svećeniku Zvonimiru, kojega je sam Sv. Otac Franjo u Sarajevu nakon njegova dirljivog svjedočenja o svojoj kalvariji i javnog opraštanja svojim mučiteljima s početka rata, zamolio da ga blagoslovi iskreno kliknimo: „U raj poveli te anđeli, na dolasku tvome primili te mučenici! I odveli te u sveti grad, nebeski Jeruzalem. Zbor anđeoski te primio i ti s Lazarom, nekoć ubogim, pokoj vječni imao!“ Moli za nas pred licem svoga Stvoritelja i Spasitelja! A mi, koji za tobom hodimo svaki dan bliže prelasku iz vremena u vječnost, upućujemo Gospodinu iskreni vapaj: Pokoj vječni daruj mu Gospodine. I svjetlost vječna neka mu svijetli. Počivao u miru Božjem. Amen.
 
Poslušajte audio zapis propovijedi biskupa Komarice:
 

 

PREPORUČI
Katehetski ured Vrhbosanske nadbiskupije

VIDEO

FOTO

AUDIO

  • Loading the player...
    16. rujan 2018.

    Papa Francesco - Angelus

Sljedeca
 
Ured za brak i obitelj Vrhbosanske nadbiskupije

Copyright © 1996-2018 KTA BK BiH. Sva prava pridržana.
Sadržaji s ovih stranica se mogu prenositi bez posebne dozvole uz navođenje izvora.

Katolička tiskovna agncija Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine
Kaptol 32, 71000 Sarajevo, Bosna i Hercegovina
tel/fax: + 387 33 666 865
e-mail: