Katolička Tiskovna Agencija
Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine

12. studeni 2018.

Poruke i poslanice

Sarajevo, 15. kolovoz 2018.

Propovijed kardinala Puljića u sarajevskoj katedrali na proslavi zavjeta sestara Služavki Malog Isusa

U srijedu, 15. kolovoza 2018. u sarajevskoj katedrali Srca Isusova svečano Euharistijsko slavlje u prigodi proslave zavjeta sestara Služavki Malog Isusa sarajevske Provincije Bezgrešnog Začeća BDM predvodio je nadbiskup metropolit vrhbosanski kardinal Vinko Puljić u koncelebraciji s petnaestak svećenika. Tom prigodom kardinal Puljić uputio je homiliju koju prenosimo u cijelosti:

Drage sestre,
Draga braćo i sestre!

Današanji dan posebno je drag i svečan. U ovoj katedrali posebno doživljavamo radosni događaj.

Prvo, slavimo Uznesenje Blažene Djevice Marije na nebo. Bog koji je htio otkupiti čovjeka od grijeha, počevši od prvog grijeha Adama i Eve pa sve grijehe čovječanstva, odlučio je ostvariti ono obećanje iz raja zemaljskog: uspostaviti neprijateljstvo između Žene i Zloga. Tada je odlučio izabrati jednu ženu po kojoj će se roditi na ovaj svijet. Upravo je Mariju Nazarećanku odabrao i pripravio da mu bude dostojan stan i da može od nje uzeti tijelo i roditi se da tim tijelom trpi, za nas umre i da pobjedi u tom tijelu svojim uskrsnućem. Marija je bila upravo ona koja mu se slobodno stavlja na raspolaganje: Evo službenice Gospodnje! Upravo smo čuli iz čitanja sv. Pavla apostola Korinćanima da je Krist „prvina usnulih“ i da je nada svima nama da ćemo i mi pobijediti i grijeh i smrt. Ako je itko dostojan prvi pobijediti, onda je to ona koja je bila bez grijeha, Njegova Majka. Zato je dostojno da ne istrune njezino tijelo u zemlji nego da bude dionica onog slavlja koje je Isus postigao svojom smrću i uskrsnućem. Danas slavimo taj divan događaj da je ona dušom i tijelom uznesena u nebo. Nije dolikovalo da ona istrune u zemlji kao svi mi grješnici. Ta svetkovina njezinog uznesenja na nebo, nama je nada jer mi živimo za tu vječnu sreću. Vidimo da nam na ovoj zemlji zemlja škrto daje sreću. Još nitko nije beskrajno usrećen na zemlji osim onih koji su se totalno predali u ruke Božje jer su shvatili da, kad ih ljubav Božja zahvati, već žive komadić raja.

Zato je na svoj način puno simbolike ovo današnje primanje u zajednicu sestara i polaganje prvih i doživotnih zavjeta te proslava objetnice odnosno obnova zavjeta. Tu ima puno simbolike. Sve one imaju u svom imenu najprije ime: sestra Marija pa onda drugo ime. Na taj način pokazuju da žele slijediti Marijin stav: opredjeljenje za Isusa, za kraljevstvo Božje. Na neki način to je njihov čin predanja koje nazivaju zavjetima. To je proročka poruka: ne živimo za ovu zemlju nego za vječnost. Ali, budimo iskreni, nije lako oteti se pritisku ovozemaljštine, tih želja zemaljskih bilo tjelesnih ili kakvih i duhovnih. Ti pritisci često zamagljuju pogled u vječnost. Zato i prvi zavjeti i doživotni zavjeti i obnova zavjeta jesu trajno prisvješćivanje opredjeljenja za Isusa Krista. Sluga Božji Josip Stadler, čiji zemni ostaci leže ovdje u katedrali, ustanovio je ove sestre da služe Malom Isusu, a to znači da služe onima s kojima se Isus izjednačio kada je rekao: „Zaista, kažem vam, što god učiniste jednomu od ove moje najmanje braće, meni učiniste!“.

Jako je važno doći do te vjere da to Isusu činimo. To posebno osjećamo u ovom sekulariziranom i materijaliziranom vremenu, vremenu trke za užitkom. Isus je nekako po strani; ne dolazi na prvo mjesto u životu. Zato je potrebno ponovno pogledati u taj divni lik Marije koja je sva bila Božja, milosti puna, koja je rekla: Evo me, Gospodine! Lijepo je izgovoriti riječima: Evo me; ali izgovoriti životom, to je zapravo snaga ljubavi; izgovoriti životom: evo me, Gospodine, da te prepoznam u onim malenima, u čovjeku koji me treba. Silno je važno hrabro živjeti tu milost jer bez te milosti zamaglit će nas tjelesnost, svjetovnost i mjerila ovoga svijeta. Zato je potrebno trajno čuvati taj život u milosti, u Božjoj prisutnosti. Taj duhovni princip znali su kršćanima govoriti riječima: kršćanin treba svaki dan biti spreman za dvije stvari: za pričast i na to da spremno pođe na onaj svijet. To vrijedi za svakog od nas.

Drage sestre, na poeban način vi to trebate proročki svjedočiti. Vi primtae danas vanjske znakove koji trebaju pokazati opredjeljenost: taj simbol Malog Isusa kojeg nosite na prsima, ta koprena i haljina označavaju kome pripadate. A nema čovjeka koji ne želi nekamo pripadati jer ne može biti dovoljan sam sebi. Mi se trebamo opredijeliti. Neka nam današnja svetkovina Gospina uznesenja na nebo bude izvor nade i znak za koga i za što se vrijedi opredijeliti, žrtvovati, ustrajati i vjeran ostati. Vi činite čin toga opredjeljenja danas pokraj groba vašega Utemeljitelja, sluge Božjega. To opredjeljenje čine i sve druge sestre koje su ovdje jer žele prepoznati svoj identitet: evo službenice Gospodnje, evo, Gospodine, ti čini ono što hoćeš! Često molimo Oče naš i izgovaramo riječi: budi volja tvoja, a to znači činiti što je volja Božja. Nije lako svaki put pronaći, što Bog od nas hoće. Moramo itekako biti ponizni, u srcu slomljeni, na neki način u srcu oslobođeni. Zato i polažete zavjete: i sromaštva, i čistoće i poslušnosti. Ti zavjeti osposobljavaju vas da u duši budete slobodni i mognete reći svakoga dana: budi volja tvoja! Najčešće dolazi kriza kad tražimo svoju volju, kad je oholost na prvom mjestu. I kriza uvijek stvara nezadovoljstvo srcu, a to nezadovoljstvo najčešće se širi jer zračimo onim što u srcu nosimo.

Ovo je svetkovina nade, a to znači da i mi čeznemo biti vječno sretni, tamo gdje je Marija tamo je i naše mjesto i mi tamo želimo doći. Zato molimo Mariju: pomozi nam da shvatimo vrjednotu živjenja za vječnost; otvori nam srce i pamet da nas prožme vjera kojom ćemo se predati za ono što je Božje. Želim da današnje slavlje bude utkano u srce po kojem ćemo živjeti.

Drage sestre, neka vam ova svetkovina uvijek bude izazov da ono što ste Bogu obećale to i živite.

Jednom sam u razgovoru s mladima upitao, što misle koje je njihovo životno poslanje kao kršćana? Znate li što su mi odgovorili? Rekli su da je poslanje kršćanina sadržano u Isusovim riječima: Vi ste sol zemlje; vi ste svjetlo svijeta. Iznenadio sam se. Dalje sam ih pitao, što im to znači, biti sol zemlje? Odgovorili su da to znači ne dati da čovječanstvo strune jer sol služi da nešto ne strune. To je bit kršćanina: da ne damo truleži u ovom svijetu da prodre, da vlada, da se nametne kroz politiku i medije u obitelji i javnom životu; da ne damo truleži. To je poslanje: biti sol zemlje i svijetlo svijeta. Budimo spremni otkriti smisao života. Neka vam uvijek bude pred očima svijest poslanja i identiteta, a time ćete činiti Crkvu svetijom, hrabrijom i svjedočkijom, da svjedoči ono što jest u ocom svieti i na ovim prostorima. Amen.

PREPORUČI
Centar za savjetovanje Vrhbosanske nadbiskupije

VIDEO

FOTO

AUDIO

  • Loading the player...
    11. studeni 2018.

    ANGELUS PAPA FRANCESCO 2018

Sljedeca
 
Ured za brak i obitelj Vrhbosanske nadbiskupije

Copyright © 1996-2018 KTA BK BiH. Sva prava pridržana.
Sadržaji s ovih stranica se mogu prenositi bez posebne dozvole uz navođenje izvora.

Katolička tiskovna agncija Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine
Kaptol 32, 71000 Sarajevo, Bosna i Hercegovina
tel/fax: + 387 33 666 865
e-mail: