Katolička Tiskovna Agencija
Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine

24. listopad 2018.

Iz katoličkog tiska

Katolički tjednik br. 31

Katolički tjednik br. 31

Sarajevo, 31. srpanj 2018.

Katolički tjednik

Smijeh u vječnosti

„Smijeh je nešto najbliže milosti Božjoj!“, Karl Barth (1886. – 1968.), švicarski protestantski teolog, Harperova knjiga citata

Jedna od posebnosti čovjeka kao najsavršenijeg Božjeg stvora jest smijeh. Premda se u životinjskom svijetu mogu susresti primjeri koji upućuju na nešto slično, ipak je ta radnja svojstvena samo ljudima. Razlog tomu valja tražiti u činjenici kako smijanje nije ograničeno na facijalnu ekspresiju nego je u bitnomu povezano s emocijama, odnosno duhovnim stanjem i tek jednim dijelom ga je moguće izazvati fizičkim podražajem. Stoga je jasno da je ono uvjetovano iskustvom i kulturološkim kontekstom pojedinca. Tako ono što je smiješno Englezu i Nijemcu, ne mora biti Hrvatu i Srbinu. Štoviše, razvidno je da su narodi ili bolje rečeno „podneblja“ razvili sebi svojstvene komične „kodove“ koje samo oni kao takve mogu pojmiti. Osim toga, ovisno o situacijama, moguće je prepoznati različite vrste smijeha koji odražavaju i različita nutarnja stanja čovjeka te nerijetko ne upućuju na sreću nego na nešto sasvim drugo. Ipak, smijeh u svome najizvornijem smislu odlika je radosti i trenutaka opuštenosti za kojima svatko žudi. Stoga, pod prizmom vječnosti, sastavni je dio života Crkve.

U vrijeme interneta, kada je svijet uistinu postao „globalno selo“, sve je lakše pratiti komične situacije ljudi iz svakoga dijela planeta. Podvale, nespretni na poslu, podbačaji, padovi, tragikomični vozači… sve su to nazivi pod kojima se nude video-uradci koji će potaknuti ljude na smijeh. Štoviše, postoje i oni koji to namjerno čine i snimaju kako bi bili „popularni“ u viralnom prostoru. Međutim, nerijetko umjesto smijeha izazovu šok i nevjericu. Jedan takav slučaj dogodio se 26. lipnja 2017. u SAD-u kada je djevojka upucala svoga dečka i sve to snimala. Naime, tada 19-godišnja Monalisa Perez i njezin22-godišnji dečko Pedro Ruiz koji su, inače, kamerom bilježili različite podvale i stavljali na svoj YouTube kanal, toga su dana smislili „šalu“ da ona iz neposredne blizine puca njemu u prsa dok se on štiti samo enciklopedijom. Sve je rezultiralo njegovom smrću, a ona je potom osuđena na šest mjeseci zatvora. Na istom tragu mnoge „komične stvari“ zapravo budu uvrjede, prijestupi ili jednostavno očitovanje do kojih granica ljudska glupost seže.

Ipak, puno je razloga da čovjek može kazati kako je smijeh univerzalni jezik čovječanstva. Primjerice, iako je engleski humor često teško razumljiv, britanska komičarska grupa Monty Python i serijal Leteći cirkus Montyja Pythona, s kraja 1960-ih rado su gledani na mnogim stranama svijeta. A nama su još očitiji i lakše pojmljivi primjeri s ovdašnjega podneblja koji su, neovisno na sve opterećenosti nacionalnim odnosima, rado gledani u svim „državama regiona“, jer potiču na smijeh. Takva su ostvarenja, recimo, hrvatska Večernja škola sa Željkom Pervanom teBitange i princeze; zatim srbijanske Kursadžije i serijal Bela lađa; ili pak bosanskohercegovački Lud, zbunjen, normalan i najnoviji Konak kod Hilmije. U njima su prikazane takve situacije da se ljudi, ako ništa, onda – što narod kaže – od muke moraju nasmijati. Ili onako da ni sami ne znaju zašto – baš kao što je Meša Selimović zabilježio u Tvrđavi: „Suze mi teku od smijeha. Ako se prestanem smijati, ostat će samo suze.“

U kontekstu rečenoga Biblija ne nudi mnogo materijala da bismo ju mogli citirati kao knjigu koja hvali ljudski smijeh. I kada o njemu govori onda upućuje na ozbiljnost, kao što se veli u Mudrim izrekama: „I u smijehu srce osjeća bol, a poslije veselja dolazi tuga“ (14,13). Češće pak navodi ironični smijeh kao opomenu čovjeku: „Bezbožnik smišlja zlo pravedniku i zubima škrguće na njega. A Gospod se njemu smije jer vidi da dan njegov dolazi“ (Ps 37). No, ipak ukazuje da je smijeh nešto naravno i pridržano ljudskoj radosti. Stoga kaže: „Kad Gospodin vraćaše sužnjeve sionske, bilo nam je k'o da snivamo. Usta nam bjehu puna smijeha, a jezik klicanja“ (Ps 126). Na tomu je tragu očito i veliki Dante Alighieri u svojoj Božanstvenoj komediji opisao raj: „'Ocu i Sinu i Svetome Duhu, slava!' – kroz cijeli raj je odjekivala slatka pjesma i zvonila u mome uhu. Ono što su moja dva oka gledala, ličilo mi je na osmjeh svemira, jer, i oko i uho mi je ta slika opčinjavala“ (Raj, XXVII, 5). Nakon svega možemo konstatirati kako se čovjek uistinu treba truditi tako živjeti da – ako na ovoj zemlji i plače – smijeh bude odlika njegove duše u vječnosti. 


Zaključak uvodnika pročitajte u tiskanom izdanju

Piše: Josip Vajdner
Katolički tjednik

PREPORUČI
Katehetski ured Vrhbosanske nadbiskupije

VIDEO

FOTO

AUDIO

  • Loading the player...
    22. listopad 2018.

    Il Papa riflette sulla paura nella nuova puntata di Ave Maria

Sljedeca
 
Ured za brak i obitelj Vrhbosanske nadbiskupije

Copyright © 1996-2018 KTA BK BiH. Sva prava pridržana.
Sadržaji s ovih stranica se mogu prenositi bez posebne dozvole uz navođenje izvora.

Katolička tiskovna agncija Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine
Kaptol 32, 71000 Sarajevo, Bosna i Hercegovina
tel/fax: + 387 33 666 865
e-mail: