Katolička Tiskovna Agencija
Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine

17. studeni 2018.

Poruke i poslanice

Biskup Tomo Vukšić

Biskup Tomo Vukšić

Pula, 4. srpanj 2018.

Pula: Propovijed biskupa Vukšića na svetkovinu svetoga Tome apostola

U utorak, 3. srpnja 2018. središnje svečano Misno slavlje u pulskoj katedrali Uznesenja Marijina na svetkovinu svetoga Tome apostola - zaštitnika Pulske biskupije i grada Pule, u večernjim satima predvodio je mons. Tomo Vukšić, vojni biskup u Bosni i Hercegovini u koncelebraciji sa svećenicima Porečke i Pulske biskupije. Propovijed biskupa Vukšića prenosimo u cijelosti:

Svetkovina svetoga Tome apostola podsjeća da se vjera kršćana rađa i hrani samo u susretu s Isusom

Draga braćo i sestre!

Dragi štovatelji svetoga Tome apostola!

Današnja svetkovina svetoga Tome apostola, koju proslavljamo ovim svečanim Euharistijskim slavljem, blagdan je nebeskoga zaštitnika Pulske biskupije i grada Pule. Njega su za svoga nebeskog zaštitnika izabrali vjernici ove biskupije još u vrlo davna vremena sa željom, da ih primjer ovoga svetog Kristova svjedoka nadahnjuje, vodi, hrabri i potiče na putu Isusovih sljedbenika i svjedoka. U tom nasljedovanju Isusa, sveti Toma nadahnjuje vjernike ove biskupije, ali i sve kršćane, na osobit način u trenucima ljudskih i vjerničkih nesigurnosti te u časovima, kada traže sigurne odgovore na otvorena pitanja, koja im se nametnu u određenom trenutku. Stoga je svetkovina svetoga Tome apostola, osim što je sjećanje na veliki lik jednoga od prvih izravnih Isusovih učenika, za sve nas prvenstveno blagdan vjere. Vjere, koja se rađa samo u susretu s Isusom. Koja živi samo na način trajnoga stanja susreta s Kristom. Koju samo taj susret hrani i održava. To za nas vjernike poprima posebno značenje u ovom Euharistijskom slavlju, koje je uvijek ponovni susret s Isusom. S Bogom i Gospodinom našim, koji u Tijelu i Krvi, pod euharistijskim prilikama kruha i vina, dolazi među svoje vjernike.

Početna vjera apostola rodila se u susretu s Isusom, dok je još živio na ovomu svijetu. Ona je u njima i rasla u druženju s Isusom, odnosno u njihovu življenju s Njim, što nije bilo ništa drugo doli svakodnevan i cjelodnevan susret. Naspram tomu, ta vjera u njima je splasnula onoga časa kad je, poslije Isusove smrti, nastupio Njegov rastanak s njima. Istina, tomu je doprinijela činjenica što je, nakon Isusove osude i razapinjanja, apostole bilo zahvatilo razočaranje i obuzeo strah od progona. No, mnogo više od straha, njihovu vjeru ugrozio je rastanak s Isusom. Odnosno, prestanak susreta s Isusom bio je glavni razlog njihova malodušja. To ponajbolje dokazuje činjenica, da je vjera apostola opet osnažila nakon što im se Isus ukazao. Njihova sigurna vjera javila se i oživjela opet u susretu s Isusom. To jest, povjerovali su nakon što su „vidjeli“. Nakon što je uskrsli Isus došao među njih. U susretu s Isusom. No, kod toga događaja Toma nije bio prisutan. Toma nije „vidio“ Isusa zajedno s ostalim apostolima. On nije doživio taj susret s Isusom. On će ga doživjeti tjedan dana kasnije te će u tom susretu i u njemu oživjeti vjera. Drugim riječima, i nema baš bitne razlike između Tomine reakcije i reakcije ostalih apostola, jer svi su zapravo povjerovali tek nakon što su „vidjeli“. Razlika je samo u tomu što su u različito vrijeme „vidjeli“. Stoga se više radi o različitom vremenu, u kojemu se rađa njihova vjera, negoli o razlici sadržaja i načina.

Upravo o tom rađanju i učvršćivanju vjere apostola, da je Isus zaista uskrsnuo, izvještava odlomak iz Ivanova evanđelja, koji smo maloprije saslušali. I to je odlomak po kojemu je sveti Toma općenito poznat. Čak je po tom događaju nazvan i „nevjerni“. No, vrlo često se zaboravlja, da je ovaj odlomak, iako najpoznatiji, samo jedan od tri zgode iz istog Ivanova evanđelja, u kojima sveti Toma govori. One na svoj način upotpunjuju naša saznanja o njemu, dopunjuju sliku o ovom Isusovu apostolu i ističu posebnost Tomina karaktera.

Prva zgoda, u kojoj sveti Toma govori, jest događaj smrti Lazara, Isusova prijatelja iz Judeje, i čudo njegova povratka u ovozemaljski život po Isusovu djelovanju. A baš u toj Judeji su Isusa malo prije toga htjeli kamenovati. Naime, nakon što je Isus saznao, da je Lazar umro, rekao je apostolima: „Pođimo opet u Judeju! […] Lazar, prijatelj naš, spava, no idem probuditi ga“ (Iv 11,7.11). A u nakani da odvrate Isusa od te njegove namjere, rekli su mu njegovi učenici: „Učitelju, Židovi su sad tražili da te kamenuju, pa da opet ideš onamo?“ (Iv 11,8). A kako Isus nije odustajao, apostoli su nastavili uvjeravati ga, da nije razborito vraćati se u Judeju, te mu kažu: „Gospodine, ako spava, ozdravit će“ (Iv 11,12). I nastavlja Ivan evanđelista: „Tada im Isus reče posve otvoreno: 'Lazar je umro. Ja se radujem što ne bijah ondje, i to poradi vas – da uzvjerujete. Nego pođimo k njemu!' Nato Toma zvani Blizanac reče suučenicima: 'Hajdemo i mi da umremo s njime!'“ (Iv 11,14-16).

Ove Tomine riječi treba čitati, slušati i razumijevati u svjetlu stvarne opasanosti, koja je Isusu prijetila u slučaju njegova povratka u Judeju, kao izraz velike Tomine osobne hrabrosti i spremnosti da, ako je potrebno, umre s Isusom, dok On vrši svoje poslanje, ali istovremeno i kao Tomin poziv svim ostalim Isusovim učenicima na solidarnost s Gospodinom. On se ne boji vratiti se u kraj i među ljude, koji su stvarna životna opasnost za sve njih te poziva i ostale, da se tako ponašaju. On je spreman riskirati svoj ovozemaljski život za Isusa. On posvema slobodno bira, da uvijek bude s Isusom. Ne samo kada Isusa hvale, nego čak i u smrtnoj opasnosti. On je izabrao ne samo da živi s Isusom nego i da umre za njega i s njim, kako sam kaže. Da bude s Isusom u životu i smrti, u Judeji i vječnosti. Zauvijek!

Druga zgoda, u kojoj Toma govori, dogodila se na Posljednjoj večeri. Tada je Isus, uoči svoje smrti i odlaska s ovoga svijeta, tješio vrlo zabrinute i uznemirene učenike. Govorio im je: „Neka se ne uznemiruje srce vaše! Vjerujte u Boga i u mene vjerujte! […] U domu Oca mojega ima mnogo stanova […]. Idem pripraviti vam mjesto. Kad odem i pripravim vam mjesto, ponovno ću doći i uzeti vas k sebi, da i vi budete gdje sam ja. A kamo ja odlazim, znate put“ (Iv 14,1-4). Te Isusove riječi iznenadile su apostola Tomu. Nisu mu bile dovoljno jasne i ne srami se to javno priznati. Stoga, kao vrlo znatiželjna osoba, koja je uvijek spremna tražiti pojašnjenja, te prije svega kao učenik koji želi uvijek biti sa svojim Učiteljem, pa i tamo kamo je Isus najavio da odlazi, pred svima kaže Isusu: „Gospodine, ne znamo kamo odlaziš. Kako onda možemo put znati?“ (Iv 14,5).

Zahvaljujući tom pitanju, svi su učenici čuli kako Isus za sebe kaže: „Ja sam Put i Istina i Život: nitko ne dolazi Ocu osim po meni“ (Iv 14,6). Odnosno, zahvaljujući upravo apostolu Tomi, i mi danas ovdje okupljeni kao štovatelji ovog apostola, znademo za ovu Isusovu temeljnu pouku, koja je velik izazov za svakoga njegova sljedbenika i za svakoga vjernika, pa i za nas ovdje okupljene, posebice u mjeri u kojoj se želi postići svoje vječno spasenje. Odnosno, zahvaljujući upravo Tominu pitanju, znademo da samo Isusov način i put vodi ljude do Oca Nebeskoga.

U Ivanovu evanđelju apostol Toma govori treći put u opisu dvaju Isusovih ukazanja, pri čemu je Toma kod prvoga ukazanja odsutan a kod drugoga prisutan. Iz tog Ivanova izvještaja saznajemo, da se Isus svojim učenicima prvi put ukazao na sam dan svog uskrsnuća. Saznajemo također, da su oni bili vrlo ustrašeni jer čitamo: „I uvečer toga istog dana, prvog u tjednu, dok su učenici u strahu od Židova bili zatvorili vrata, dođe Isus, stane u sredinu i reče im: 'Mir vama!'“ (Iv 20,19). Dakle, svi su oni bili iza dobro zatvorenih vrata. U strahu. Osim Tome! To jest, iako je vladao velik strah među Isusovim učenicima te su se sakrili i zatvorili vrata, Toma je bio drukčiji i nalazio se negdje s vanjske strane vrata. Znatiželjan, kakav je bio, vjerojatno je išao tražiti odgovore na nova pitanja, koja su nastala, i nedoumice, koje je želio riješiti. U tom času, očito hrabar više negoli drugi, može se pretpostaviti da je izašao izviđati po Jeruzalemu. Jer jasno je, da nije nikamo pobjegao ni zaboravio ostale apostole. Dapače, on zna gdje su oni i, nakon izviđanja, s prikupljenim informacijama vraća se k njima. No, oni ga šokiraju kazivanjem o tomu što se dogodilo, dok njega nije bilo. To jest, da su vidjeli Gospodina. A on, očito vrlo iznenađen i zatečen, i vjerojatno sumnjičav prema svojim kolegama zbog njihove strašljivosti, odvrati im: „Ako ne vidim na njegovim rukama biljeg čavala i ne stavim svoj prst u mjesto čavala, ako ne stavim svoju ruku u njegov bok, neću vjerovati“ (usp. Iv 20,25). Jer znao je da su „u strahu velike oči“, te se u takvu stanju često čini, da se vidi i ono čega ustvari nema. Ali kada se, samo tjedan dana kasnije, Isus ponovno ukazao apostolima, među njima je tada bio i Toma. I kada se uvjerio, odnosno kada je osobno vidio uskrslog Isusa, ispovjedio je vjeru u Kristovo božanstvo riječima: „Gospodin moj i Bog moj!“ (Iv 20,28). To je ispovijest vjere, koju kršćani sve do danas često ponavljaju, posebice u trenutku kada se pričešćuju Euharistijskim Isusom, Gospodinom i Bogom svojim.

Na kraju opisa ovoga događaja, čitamo kako je Isus Tomi, nakon što je ovaj ispovjedio vjeru u Njega, Boga i Gospodina, rekao: „Budući da si me vidio, povjerovao si. Blaženi koji ne vidješe, a vjeruju“ (Iv 20,29). To je treća velika Isusova pouka, koju je izgovorio zahvaljujući upravo reakcijama i pitanjima apostola Tome. Pouka, koja se izravno odnosi na Crkvu, zajednicu vjere, na naše sadašnje stanje, jer nama nije dano „vidjeti“ Uskrsloga. Zapravo, cijela Crkva od početka vjeruje svjedočanstvu apostolâ, koji su „vidjeli“ pa uzvjerovali i za to život dali.

Komentirajući ovu posljednju zgodu s apostolom Tomom, sveti Grgur Veliki, papa piše: „Što, braćo, uočiti u svemu ovomu? Pripisati čistom slučaju da je ovaj učenik, kojega je izabrao Gospodin, bio odsutan, i da je došavši potom čuo za događaj, i čuvši sumnjao, i sumnjavši dotaknuo, i dotakavši uzvjerovao? Ne, ovo se nije dogodilo slučajno, nego po Božanskoj rasporedbi. Milosrđe Gospodnje je djelovalo na veličanstven način, jer onaj učenik, dok je, sa svojim sumnjama, doticao rane na tijelu svoga Učitelja, u nama je ozdravljao rane nevjere. Nevjera Tomina nama je više koristila, glede vjere, mnogo više nego vjera drugih apostola. Dok je on po dodiru bio priveden vjeri, naš um biva utvrđen u vjeri nadvladavanjem svake sumnje. […]

Jedno je međutim bilo ono što je dodirnuo, a drugo ono u što je povjerovao. Božanstvo ustvari ne može vidjeti smrtni čovjek. Vidio je dakle čovjeka, a priznao je Boga, kazavši: 'Gospodin moj i Bog moj.' Uzvjerova dakle videći. Vidje pravoga čovjeka i reče da je to bio onaj Bog kojega nije mogao vidjeti. (Hom. 26, 7-9)

Slično su pisali i drugi veliki sveci i umovi Crkve. Tako sveti Augustin kaže: Toma „je vidio i dodirnuo čovjeka, a ispovjedio je vjeru u Boga, kojega nije vidio ni dodirnuo. Ali ono, što je vidio i dodirnuo, dovelo ga je do vjere u ono, u što je do tada sumnjao“. (In Iohann. 121, 5)

Draga braćo i sestre!

Slučaj Tome apostola, osim svetačkog primjera, važna je pouka za sve kršćanske vjernike barem zbog tri razloga. Prvo, jer nas tješi u nesigurnostima vjere, koju ispovijedamo, i ohrabruje u našim traženjima. Drugo, važan nam je, jer pokazuje, da svaka sumnja može uploviti u prosvjetljenje, gdje nema nesigurnosti. I treće, riječi, koje je Isus uputio Tomi, podsjećaju nas na pravo značenje zrele vjere i ohrabruju nas da, usprkos poteškoćama, nastavimo na svom putu pristajanja uz Isusa.

Stoga, po zagovoru svetoga Tome, dao Bog da svi mi, koji nismo vidjeli, a vjerujemo i ispovijedamo da je Isus „Gospodin moj i Bog moj“, tu vjeru svaki dan potvrđujemo svojim djelima. I radi toga da bi drugi, po našemu svjedočenju, mogli „vidjeti“ i „dodirnuti“ Božju dobrotu te povjerovati. Po uskrslom Kristu, Bogu i Gospodinu našemu. Amen!

PREPORUČI
Centar za savjetovanje Vrhbosanske nadbiskupije

VIDEO

FOTO

AUDIO

  • Loading the player...
    16. studeni 2018.

    Papa Francesco: udienza all' Ordine dei Cavalieri del Santo Sepolcro di Gerusalemme

Sljedeca
 
Ured za brak i obitelj Vrhbosanske nadbiskupije

Copyright © 1996-2018 KTA BK BiH. Sva prava pridržana.
Sadržaji s ovih stranica se mogu prenositi bez posebne dozvole uz navođenje izvora.

Katolička tiskovna agncija Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine
Kaptol 32, 71000 Sarajevo, Bosna i Hercegovina
tel/fax: + 387 33 666 865
e-mail: