Katolička Tiskovna Agencija
Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine

19. rujan 2018.

Poruke i poslanice

Brajkovići, 8. lipanj 2018.

Propovijed biskupa Vukšića o 25. obljetnici stradanja katolika travničkoga kraja

Brajkovići-Ovnak: Svetkovina Srca Isusova - 25. obljetnica stradanja katolika travničkoga kraja

U petak, 8. lipnja 2018. u povodu 25. obljetnice stradanja katolika travničkoga kraja na Ovnaku, - Brajkovićima, Svetu misu zadušnicu predvodio je vojni biskup u Bosni i Hercegovini mons. Tomo Vukšić. Propovijed biskupa Vukšića prenosimo u cijelosti:

Nasilje nad Božjim stvorenjima je udar i na samoga Boga

Danas se u cijeloj Katoličkoj crkvi u svim župnim zajednicama proslavlja svetkovina Srca Isusova. Ona postoji kao svetkovina onoga Srca, koje je za nas simbol Božje ljubavi i dobrote. Ona je i podsjećanje kako je u Isusovu ljudskom srcu bila ostvarena i življena ljubav, koja pobjeđuje svaku mržnju i zlo. Ova svetkovina ipak prvenstveno podsjeća na Isusa samoga i na strahovitu nepravdu, koja mu je bila nanesena, i zbog koje je njegovo srce bilo čak probodeno. A kao takva, ova svetkovina je i blagdan solidarnosti sa svima koji su nepravedno bili optuženi, osuđeni i izloženi patnjama i smrti. Stoga je ova svetkovina apsolutno dobro došla kao poziv svim ljudima, da je pravilo ljubavi ne samo moguće primijeniti kao ustuk i lijek protiv svake mržnje i zla, veći da je primjer Isusova srca potrebno živjeti u ovom zemaljskom životu, ako se sebe i ovaj svijet želi činiti boljim.

S druge strane, mi se danas, okupljeni ovdje na Ovnaku, dok proslavljamo ovu veliku svetkovinu Ljubavi, nalazimo u situaciji da obilježavamo 25. obljetnicu proloma mračnog oblaka punoga mržnje, zbog čega se dogodilo teško stradanje i tragedija vjernika župe Brajkovići i ovoga cijelog kraja, točno na današnji dan 1993. godine. A o silini strahota koje su se zbile toga dana i o posljedicama koje su ostavile na ljude, obitelji, ovu župu i cijeli kraj, u jednom crkvenom zapisu čitaju se sljedeće riječi: „Najtragičniji dan svoje cjelokupne povijesti  doživjela je župa Brajkovići 8. lipnja 1993. To je bilo za vrijeme međunacionalnog sukoba Hrvata i Muslimana u Bosni. Toga su dana, rano ujutro, muslimanske snage Armije BiH, zajedno s mudžahedinima iz arapskih zemalja, s više strana žestoko napale područje župe da bi sebi osigurale siguran strateški put prema zapadu. U tom su sukobu izgubili život 132 župljanina, a svi su ostali izbjegli ili su bili protjerani. Od prijeratnih preko 5. 500 vjernika, po zadnjoj statistici na koncu 2016. godine, je na prostoru župe samo 324 vjernika u 156 domaćinstava“ (www.bosnasrebrena.ba 6. lipnja 2018.).

Župnici i vjernici župe Brajkovići znaju, da je poslije završetka rata započeo povratak u ovaj kraj te je župa u jednom času brojala i 700 vjernika, ali onda je uslijedila serija novih grubih znakova, koji su obeshrabrivali katolike što su se namjeravali vratiti. Između tih poruka, sjećamo se tako stradanja travničkih policajaca i nekih civila povratnika, pokušaja ubojstva još nekih policajaca povratnika, likvidiranja nekih poduzetnika koji su nastojali vratiti optimizam među ljude i niza drugih nečasnih i nasilnih radnja počinjenih nad katolicima ovoga kraja, a da počinitelji, koliko je poznato, nisu otkriveni.

Danas smo dakle ovdje da zahvalimo Božjoj providnosti za primjer Isusove beskrajne ljubavi, naznačene u njegovu srcu, i da ponizno molimo kako bismo u svojim životima mogli nasljedovati Isusov veličanstveni primjer. No, danas smo ovdje i zato da molimo za svoju pokojnu braću i sestre, prije svega za ove kojih se sjećamo na Ovnaku, ali također za sve nevine stradalnike iz ovoga kraja i cijeloga svijeta, sa željom da ih dragi Bog nagradi vječnim mirom, da članovima njihovih obitelji, rođacima i prijateljima pomogne pronaći utjehu i smirenost u boli. Molimo Nebesa, da na ovoj zemlji pomognu ugasiti svaku mržnju i zaustaviti svaku zločinačku nakanu kako se nigdje i nikada više ne bi ponovio Ovnak.

Draga braćo i sestre, dok razmišljamo o ta dva velika razloga našega molitvenoga skupa na ovom brijegu, to jest o značenju svetkovine Srca Isusova i o 25. obljetnici stradanja, lako uočavamo da stojimo u poniznoj molitvi pred dvije velike tajne. S jedne strane, zadivljeno promatramo misterij Kristove ljubavi i vjernosti, naznačen u njegovu Presvetom Srcu. A s druge, nalazimo se suočeni s misterijem ljudske mržnje, zla i nedosljednosti, što tako često pogađaju Božja stvorenja, a proizlaze iz odmetnutoga ljudskog srca.

Istina je da ništa na ovoj zemlji ne može biti tako lijepo kao plemenito ljudsko srce, ali je isto tako istina, da se mnoga ljudska srca često pretvaraju u sredstva i mjesta u kojima se začinje mržnja i zle nakane, iz kojih potječu i rađaju se različiti oblici zla. A da je i ovo drugo sasvim realna mogućnost, odnosno da je nad čovjekovom sudbinom stalno nadvijena opasnost, da njegovo srce postane sredstvo negiranja prijateljstva i poštovanja Boga i čovjeka, Isus nas poučava u Markovu evanđelju poznatim riječima: „Ta iznutra, iz srca čovječjega, izlaze zle namisli, bludništva, krađe, ubojstva, preljubi, lakomstva, opakosti, prijevara, razuzdanost, zlo oko, psovka, uznositost, bezumlje. Sva ta zla iznutra izlaze i onečišćuju čovjeka“ (Mk 7,21-22).

Upravo zato, jer prijetvornost nije strana ljudskom srcu, i jer su mnoga Božja stvorenja vrlo često žrtve prevrtljivoga stanja čovjekova duha i djelovanja, te zato da bi se to predusrelo i spriječilo, kao kriterij kršćanske ljubavi Isus svojim učenicima postavlja sebe, svoj način djelovanja, svoje Srce. Stoga je izrekao novu zapovijed ljubavi. Ta njegova zapovijed, izrečena u govoru za vrijeme Posljednje večere, vrijedi jednako za sve njegove učenike i sljedbenike, uključujući nas danas ovdje okupljene, a glasi: „Zapovijed vam novu dajem: ljubite jedni druge; kao što sam ja ljubio vas, tako i vi ljubite jedni druge“ (Iv 13,34). Dapače, u nastavku svoga govora, Isus takvu ljubav naziva jedinim znakom prepoznavanja kršćana, specifičnom razlikom u odnosu na bilo koju drugu ljubav, kada kaže: „Po ovom će svi znati da ste moji učenici: ako budete imali ljubavi jedni za druge“ (Iv 13,35).

A zašto je to nova zapovijed? Pa jednostavno zato što se pokazalo, da nije dovoljna stara zapovijed ljubavi, koju čitamo u Starom zavjetu, a glasila je: „Ljubi bližnjega svoga kao samoga sebe“ (Lev 19,18). Novost je, dakle, kršćanske ljubavi u tomu što nismo pozvani ljubiti druge kao što volimo same sebe, nego onako kako je Isus Krist ljubio svakoga čovjeka.

Taj novi način, to „kao što sam ja ljubio vas“, odnosno tu novu vrstu ljubavi, koja je Isusova i kršćanska, i po jedino kojoj se prepoznaje je li netko zaista Kristov učenik, nitko nije opisao tako jednostavno i tako lijepo kao sveti Pavao, kada kaže: „Ljubav je velikodušna, dobrostiva je ljubav, ne zavidi, ljubav se ne hvasta, ne nadima se; nije nepristojna, ne traži svoje, nije razdražljiva, ne pamti zlo; ne raduje se nepravdi, a raduje se istini; sve pokriva, sve vjeruje, svemu se nada, sve podnosi. Ljubav nikad ne prestaje“ (1 Kor 13,4-8).

Danas smo ovdje, zbog događaja u kojemu je Isusova zapovijed ljubavi bila prezrena, a bilo na drastičan način primijenjeno pravilo mržnje, kojim je nanesena strašna nepravda i bol: i pokojnima i živima. Tada je strašna mržnja probola srca ubijenih na način nasilnog oduzimanja njihovih života, a srca preživjelih – njihovih rođaka, prijatelja i duhovnih pastira – probodena su bolom žalosti zbog nepravde i gubitka dragih osoba. Znakovito je danas posebice to, što ovu 25. obljetnicu obilježavamo upravo na svetkovinu Srca Isusova, čije je otkucaje zaustavila također mržnja i primjena nepravednoga zakona.

Stoga, u skladu s Isusovim naukom i svojom kršćanskom vjerom, ponavljamo da je svako nasilje nad Božjim stvorenjima, a posebice nad svakim čovjekom, koji je Božja slika i prilika, zapravo udar i na samoga Boga. I da ne bi bilo dvojbe, podsjećamo da je sam Isus rekao: „Zaista, kažem vam, što god učiniste jednomu od ove moje najmanje braće, meni učiniste!“ (Mt 25,40). Odnosno, „što god ne učiniste jednomu od ovih najmanjih, ni meni ne učiniste“ (Mt 25,45).

Sve to možemo i trebamo primijeniti također na tragične događaje koji su razlog našega današnjeg okupljanja. To jest, također u onima koji su ovdje nepravedno ubijeni, na neki način ponovno je ubijen Isus sam. Ovo treba vidjeti i kao jednu od postaja križnoga puta kojim ide ova zajednica Kristovih vjernika – Njegovo Mistično tijelo, koje je Crkva. I na ovom mjestu pojavili su se također različiti likovi i profili ljudi, vrlo slično kao na Isusovu križnom putu. Zato i danas, kao i onda, Isus moli Nebeskoga Oca da počiniteljima zla oprosti jer – pomućene pameti kakvi su bili, nisu znali što su činili.

Takva molitva oslobađa od mržnje, od napasti da se za zlo uzvrati zlom, i da se po tomu postane jednak zločincima. To oproštenje je, međutim, duhovna, subjektivna, pojedinačna vrlina i stvarnost. Ono je stvar čovjekove nutrine i osjećanja. To je stanje duševne slobode, koja državnu vlast nikako ne oslobađa od obveze, da provede zakon i primijeni propisanu pravdu na vanjskom području. Dapače, takav oprost, koji proizlazi iz oslobođena srca i duše, pojačava tu obvezu državnih ustanova! Stoga odavde, opraštajući i slobodna duha, ponavljamo i zahtijevamo primjenu pravednih zakona, kažnjavanje zla i uspostavu društvene pravde, bez kojih nije moguć pravedan mir.

Oslobođeni od svake zle primisli i nakane, i u slučaju da se ovozemaljska pravda ne ostvari, kao vjernici znademo, da u Kristovu uskrsnuću imamo trajnu nadu te stoga zajedno s apostolom Petrom, kojemu je također nasilno oduzet život, a koji je nebeski zaštitnik župe Brajkovići i uzor za sve njezine vjernike, kličemo: „Blagoslovljen Bog i Otac Gospodina našega Isusa Krista koji nas, po velikom milosrđu svojemu, uskrsnućem Isusa Krista od mrtvih nanovo rodi za životnu nadu, za baštinu neraspadljivu, neokaljanu i neuvelu, pohranjenu na nebesima za vas, vas koje snaga Božja po vjeri čuva za spasenje, spremno da se objavi u posljednje vrijeme. Zbog toga se radujte, makar se sada možda trebalo malo i žalostiti zbog različitih kušnja: da prokušanost vaše vjere – dragocjenija od propadljivoga zlata, koje se ipak u vatri kuša – stekne hvalu, slavu i čast o Objavljenju Isusa Krista. Njega vi ljubite iako ga ne vidjeste; u njega, iako ga još ne gledate, vjerujete te klikćete od radosti neizrecive i proslavljene što postigoste svrhu svoje vjere: spasenje duša“ (1 Pt 1,3-9). Po Kristu Gospodinu našemu. Amen.

PREPORUČI
Katehetski ured Vrhbosanske nadbiskupije

VIDEO

FOTO

AUDIO

  • Loading the player...
    13. rujan 2018.

    Papa Francesco a nuovi vescovi

Prethodna
 
Ured za brak i obitelj Vrhbosanske nadbiskupije

Copyright © 1996-2018 KTA BK BiH. Sva prava pridržana.
Sadržaji s ovih stranica se mogu prenositi bez posebne dozvole uz navođenje izvora.

Katolička tiskovna agncija Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine
Kaptol 32, 71000 Sarajevo, Bosna i Hercegovina
tel/fax: + 387 33 666 865
e-mail: