Katolička Tiskovna Agencija
Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine

23. srpanj 2018.

Intervju

Franjo Rajković

Franjo Rajković

Sarajevo, 3. svibanj 2018.

Treba motivirati i zadržati dobre radnike jer će takvi doprinijeti i boljoj dobiti u budućnosti

Uoči spomendana Sv. Josipa Radnika razgovarali smo s jednim od najuspješnijih poduzetnika u Bosni i Hercegovini – Franjom Rajkovićem koji nam je govorio o svojim poslovnim iskustvima te komentirao aktualnu situaciju u bh. ekonomiji.

Franjo Rajković rođen je 19. kolovoza 1953. u Vitezu. Diplomirao je na Ekonomskom fakultetu u Sarajevu. Otac je troje djece. Prva radna iskustva usvajao je u RMK-u Zenica te Poslovnom sustavu Vitezit. Uz rad u Vitezitu, završava višu komercijalnu školu i 1985. zapošljava se u sarajevskom poduzeću Elektronabavka. „Zaražen“ neizlječivim virusom poduzetništva, od najranijih dana nastoji pronaći načine dodatne zarade, pokušavajući kroz različite poslovne poduhvate započeti privatni posao. Koristeći pogodnosti djelomičnog otvaranja bivšeg sustava tržišnoj ekonomiji, s vlastitom proizvodnjom brtvi, prirubničkih spojeva i limarskih proizvoda kreće 1987., kao jedno od prvih privatnih poduzeća u Bosni i Hercegovini. Te je godine osnovao privatno poduzeće Rajković koje kasnije prerasta u Economic, danas jedno od najuspješnijih poduzeća u BiH. Franjo Rajković je od 1995. do 1997. obnašao i dužnost načelnika Općine Vitez, nakon čega se vraća poduzetništvu. Za vrijeme obnašanja dužnosti općinskog načelnika postavio je čvrste temelje razvitka poslovne zone u Vitezu, koja i danas predstavlja stup razvitka općine i regije. Također je poznat i kao tvorac, osnivač te dugogodišnji predsjednik Udruge poslodavaca Općine Vitez, utemeljitelj i prvi predsjednik Udruženja trgovaca BiH te idejni začetnik ugledne manifestacije Dani trgovine BiH, predsjednik Upravnog odbora Sveučilišta Vitez iz Viteza te predsjednik Upravnog odbora Vanjskotrgovinske komore BiH, i predsjednik OOHDZ BiH od 2007. do 2011. Za svoj poduzetnički angažman nagrađen je Grbom grada Viteza, a dobitnik je i prestižnog priznanja Manager 2005. za jugoistočnu Europu. Kao jedan od najuspješnijih poslovnih ljudi u BiH 2010. je, prema izboru čitatelja Večernjeg lista, izabran za Osobu godine u BiH. Svoju životnu i poslovnu filozofiju sažeo je u rečenici koju je izrekao u razgovoru za jedan od časopisa nakon dobivanja Večernjakova pečata koja glasi: „Dugoročno gledajući, jedini način za ostvarivanje bilo kakvog cilja u životu, pa tako i u sferi ekonomije, jest biti pošten: i prema sebi i prema ljudima i društvu u kojem živimo.“

Kakva je, prema Vašem mišljenju, trenutačna situacija u bh. ekonomiji i na tržištu rada?

Mišljenja sam da trenutni okvir za razvoj domaće ekonomije nije nimalo poticajan. Visoka davanja i nameti privredi, odbijaju potencijalne investitore i poduzetnike da više ulažu na ovom tržištu. S druge strane, država i njezini organi na svim razinama relativno malo rade da se takvo stanje promjeni. Iz tih razloga imamo probleme i na tržištu rada. Činjenica da poduzetnici gotovo dvije plaće moraju mjesečno zaraditi za svakog radnika sprječava značajniji rast plaća u cjelini. Sve to rezultira pojačanom migracijom radne snage, najčešće u inozemstvo.

Često se diljem ove zemlje može čuti kako mnogi, pogotovo u privatnom sektoru, pošteno zarađuju svoju plaću, ali pritom se susreću s kršenjem njihovih radničkih prava dok im zarada ne može osigurati egzistenciju. Koliko su rad i radnik u BiH cijenjeni danas?

Ovo je dosta složeno pitanje i ne postoji univerzalan i svima prihvatljiv odgovor. Mislim da su pravi radnici uvijek bili i bit će cijenjeni. To je posebno izraženo u privatnom sektoru.

Sudeći prema iskustvima onih koji rade u inozemstvu, radnici iz BiH cjenjeniji su u drugim zemljama nego ovdje, primjerice Njemačkoj i Irskoj gdje posljednjih godina Hrvati masovno odlaze. Zašto je to tako?

Razloge odlaska u druge zemlje ne treba tražiti samo u ekonomskim razlozima i malim plaćama. Imamo slučajeve da ljudi odlaze s relativno dobro plaćenih poslova. Sveukupna političko-ekonomska situacija je loša. Stvorena je jedna psihoza opće nesigurnosti i ljudi znatnim dijelom odlaze i zbog neizvjesne budućnosti u BiH.

Među narodom, ali i u medijima može se čuti kako su Vaše tvrtke jamstvo opstanka Hrvata u Vašem kraju. Kako spriječiti iseljavanje u potrazi za boljim prilikama za zaposlenje?

Ovo pitanje smatram vrlo kompleksnim i na isto nije nimalo lako dati odgovor. Uistinu postoji naša želja da Hrvati opstanu na ovim prostorima, i mi gospodarstvenici nastojimo stvoriti što pozitivniji privredni ambijent. Diskutabilno je hoće li naša nastojanja biti dovoljna, ili se u priču trebaju uključiti i svi drugi koji žele dobro svojem i svim drugim narodima u BiH.

Među poduzetnicima ima i izvrsnih i loših primjera u pogledu poslovanja i odnosa prema radnicima. Kako, prema Vašem mišljenju, ostvariti balans između gospodarskog profita i zadovoljstva radnika u smislu zarade, prilika za napredovanje i pozitivnog odnosa prema radu?

Ne mogu komentirati druge, ali smatram da dobar dio lokalnih gospodarstvenika trenutno više vodi brigu o plaćama radnika nego o angažmanu i akumulaciji vlastitog kapitala. Intencija je da se motiviraju i zadrže dobri radnici jer će takvi radnici doprinijeti i boljoj dobiti u budućnosti. Dobar odnos prema uposlenicima će sigurno smanjiti i aktualne trendove iseljavanja. Svi naši radnici koji se nisu snašli u inozemstvu ponovno su se zaposlili kod nas. Imamo već nekoliko takvih slučajeva. To ljudima puno znači.

Svojedobno je sluga Božji Petar Barbarić govorio: „Od svih putova koji vode u nebo, meni se čini da je najbolji, najlakši, najpouzdaniji onaj, kojim čovjek ide savjesno ispunjavajući svoje obične dužnosti.“ Može li u današnjem svijetu čovjek svoje vjerske postulate kvalitetno ugraditi u svoje djelovanje i kao poslodavac i kao radnik?

Vjera je interna stvar svakog pojedinca i ona bi trebala ostati u tim okvirima. Nažalost, vjera se počela manifestirati kroz njezine vidljive aspekte, što nikako ne bi trebalo da utječe na istinske vjernike. Naime, postoji određen broj ljudi koji vjeru promatra i doživljava isključivo kroz upražnjavanje vjerskih obreda, vjerske blagdane i sl. ali u praksi ne živi u skladu s vjerskim načelima. Vjeru, kao osobno opredjeljenje svakog čovjeka, treba živjeti, a ne samo prakticirati.

U svakom slučaju, smatram da vjeru treba distancirati od poslovanja u praktičnom smislu. Ako je čovjek dobar vjernik, vjerojatno je i dobar poslodavac, naravno ako doista živi u skladu sa svojim uvjerenjima. Isto tako, dobar poslodavac je sigurno dobar „vjernik“ makar praktično bio i ateista.


Nastavak pročitajte u tiskanom izdanju

Razgovarala: Lidija Pavlović-Grgić
Katolički tjednik
PREPORUČI
Katehetski ured Vrhbosanske nadbiskupije

VIDEO

FOTO

AUDIO

  • Loading the player...
    22. srpanj 2018.

    Papa all'Angelus

Sljedeca
 
Ured za brak i obitelj Vrhbosanske nadbiskupije

Copyright © 1996-2018 KTA BK BiH. Sva prava pridržana.
Sadržaji s ovih stranica se mogu prenositi bez posebne dozvole uz navođenje izvora.

Katolička tiskovna agncija Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine
Kaptol 32, 71000 Sarajevo, Bosna i Hercegovina
tel/fax: + 387 33 666 865
e-mail: