Katolička Tiskovna Agencija
Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine

17. kolovoz 2018.

Izdvajamo

Pale, 2. svibanj 2018.

Svečano proslavljen patron župe na Palama

Župa sv. Josipa u gradu Pale, koje se nalazi 18 km istočno od Sarajeva podno planine Jahorine, 1. svibnja 2018. svečano je proslavila svog nebeskog zaštitnika. Euharistijsko slavlje predvodio je vlč. dr. sc. Dubravko Turalija, profesor Svetog pisma Starog Zavjeta na Katoličkom bogoslovnom fakultetu Univerziteta u Sarajevu, uz koncelebraciju 21 svećenika. Malobrojnoj župnoj zajednici na Palama pridružili su se brojni vjernici sarajevskih župa predvođeni svojim župnicima i pastoralnim djelatnicima kao i časne sestre: Kćeri Božje ljubavi, Služavke Malog Isusa, Klanjateljice Krvi Kristove i Milosrdnice sv. Vinka Paulskog.

Riječi dobrodošlice svim prisutnima uputio je upravitelj župe vlč. Fabijan Stanušić koji je podsjetio da ove godine župa Pale obilježava 90. obljetnicu svoga administrativnog osnutka jer je utemeljena 1928. godine pod nazivom Sjetlina/Pale odvajanjem pojedinih naselja od župa Sarajevo i Višegrad pa se od tada vode i župne matice.

U prigodnoj propovijedi profesor Dubravko je spomenuo “dvije svetopisamske kvalifikacije Josipa”. „Prva je lokalna ili profana. Druga je globalna ili teološka. Ova lokalna kvalifikacija karakterizira Josipa kao stolara, tesara. Stolar može biti pošten čovjek, ali i fiškal, može biti dobar radnik, ali i fušmajstor. Ova profana Josipova kvalifikacija dakle može i pozitivna i negativna. Druga Josipova kvalifikacija jest ona teološka i o njoj u potpunosti ovisi ona profana, a ta je da je Josip bio pravednik. Sveto pismo naziva Josipa pravednikom. A kada Sveto pismo nazove nekoga pravednikom, e to onda znači da se radi o posebnome čovjeku, čovjeku koji je puno, puno drugačiji od drugih“, kazao je vlč. Turalija i istaknuo da je prvi pravednik u Bibliji bio Noa.

„U vrijeme Noe, cijeli svijet se bio iskvario i ogrezao u grijehu (kaže SP), ali je samo Noa ostao pravedan. Taj Noa je znači morao biti poseban čovjek. Pravedni Noa bio je poput stijene na koju je navaljivala nabujala rijeka i koja je udarala o nju kako bi je pomakla i pokrenula zajedno s milijunima otpaloga granja, kore, debla, pijeska, mulja... i ta silna voda udarala je u tu stijenu, prštila i odbijala se visoko u zrak i razlijevala se desno i lijevo, ali ova stijena je ostala… Tako se nekako dogodilo za vrijeme potopa. Pojavio se nered u svijetu i pokrenuo sve i sve stavio pod svoju kontrolu i u svoj vrtlog kaosa, sve osim Noe. Jedino se Noa uspravio i borio protiv te zle kobi, tog zla nereda u svijetu na koji su nasjeli svi žitelji zemlje. Zbog toga, danas dok Crkva slavi svetoga Josipa Radnika, ne veliča samo rad – što je jasna ljudska karakteristika, nego red u svijetu. Čovjek se mora držati reda i činiti ono što Bog hoće da se čini“, rekao je profesor Dubravko te dodao da je ovakvih „usamljenih stijena ne samo da je puna Biblija, nego i sva ljudska povijest“.

„Ljudi su to koje Bog pomno bira kako bi se borili protiv ovosvjetske struje, protiv ovosvjetskoga nereda. Nama se oni čine obični, ali nisu. Sjetite se Abrahama i njegovih silnih odricanja, sjetite se Mojsija i njegove nadljudske požrtvovnosti i upornosti, sjetite se Josipa Egipatskoga i njegova božanskoga oprosta svoj svojoj braći, sjetite se Davida i njegove anđeoske poniznosti i svetačkoga raskajanja. Biblija neprestano govori o takvim ljudima i potiče nas da ih prepoznamo, da im se divimo i da ih nasljedujemo. Biblija i kada šuti govori o njima. Nama se naizgled čini da se sveti Josip spominje samo sporadično, tu i tamo u Novome zavjetu, ali on je stalno u Isusovim mislima i riječima. Kada Isus govori o pravednu upravitelju svoje kuće, o pravednome i čestitome sluzi i radniku, na koga misli nego na svoga poočima Josipa i vrle muževe njemu slične... Josip dakle spada u posebnu skupinu ljudi. A Isus u evanđeljima govori o četiri tipa ljudi“, kazao je vlč. Turalija te se osvrnuo na svaki od spomenutih tipova ljudi na temelju Isusove prispodobe o sijaču.

„Konačno ima ljudi koji su poput dobre zemlje koja u svoje vrijeme donosi rod i što god se u nju posadi dobrim urodi – kaže Pslamist. Takvi su poput sjemena u vlažnoj zemlji spremni na vlastito propadanje, samoodricanje, samozataju kako bi donijeli svoj urod. Takvi su spremni na izgaranje kako bi njihov pepeo oplodio novu zemlju. Takvi su spremni biti zakopani, pogaženi, satrveni kako bi mladica povukla novi sok. Takvi su spremni biti samljeveni, pojedeni kako bi se drugi nahranili i biti siti. To su duboki, promišljeni, odlučni, susojećajni, požrtvovni ljudi koji drže ovaj svijet. Takvi su savjesni, radini, mirni, moralni ljudi koji su sol ove zemlje. Takvi su otvoreni, optimistični, pribrani, strpljivi, uravnoteženi, tihi, mudri, ljubazni ljudi koji su nada i svjetlo ovoga svijeta. E, takav je, kaže Isus, bio moj dragi poočim Josip. Tako želi moj Otac nebeski da bude cio svijet. Tako želi Sin čovječji da budu svi njegovi učenici“, zaključio je profesor Dubravko.

Crkva svetog Josipa Radnika na Palama izgrađena je 1911. godine od drveta u vremenu Austro-Ugarske, u planinskom stilu za potrebe brojnih radnika u šumarstvu. Preživjela je tri rata i jedina je drvena župna crkva u Vrhbosanskoj nadbiskupiji koja je u uporabi do danas.

Godine 1911. sestre Družbe Kćeri Božje ljubavi, osnovane s prvotnom zadaćom da promiče odgoj i obrazovanje djece i mladeži, napose ženske, kupile su kuću i okolnu crnogoričnu šumu na Palama s namjerom da ondje urede lječilište za bolesne sestre. Kuću su nazvale Marijin dom te uz njega izgradile kapelicu Majke Divne. Već 1912. i ondje su otvorile školu koju su, uz katoličku djecu, pohađala i pravoslavna i muslimanska djeca. Bile su otvorene i za brojne potrebnike svih životnih dobi iz okolnih sela te za izletnike. Godine 1941. u Marijinu domu na Palama živjele su s. M. Jula (Kata) Ivanišević, predstojnica samostana, s. M. Bernadeta (Terezija) Banja, s. M. Krizina (Josefa) Bojane, s. M. Antonija (Jožefa) Fabjan i s. M. Berchmana Johanna (Karoline Anna) Leidenix. Dana 11. prosinca 1941. četnici su zauzeli Pale i opljačkali samostan, a sestre odveli u Goražde. Sestre Antoniju, Bernadetu, Julu i Krizinu ubili su četiri dana kasnije u Goraždu, a njihova mrtva tijela odnijela je rijeka Drina po kojoj su dobile naziv Drinske mučenice. Sestra Berchmana. koaj zbog starosti nije uspjela u zimskim uvjetima izdržati put do Goražda, podnijela je mučeništva 23. prosinca 1941. blizu jednog mosta na rijeci Prači. (kta)

foto

PREPORUČI
Katehetski ured Vrhbosanske nadbiskupije

VIDEO

FOTO

AUDIO

  • Loading the player...
    8. kolovoz 2018.

    PAPA FRANCESCO UDIENZA GENERALE

Sljedeca
 
Ured za brak i obitelj Vrhbosanske nadbiskupije

Copyright © 1996-2018 KTA BK BiH. Sva prava pridržana.
Sadržaji s ovih stranica se mogu prenositi bez posebne dozvole uz navođenje izvora.

Katolička tiskovna agncija Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine
Kaptol 32, 71000 Sarajevo, Bosna i Hercegovina
tel/fax: + 387 33 666 865
e-mail: