Katolička Tiskovna Agencija
Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine

18. kolovoz 2018.

Iz katoličkog tiska

Katolički tjednik br. 16

Katolički tjednik br. 16

Sarajevo, 17. travanj 2018.

Katolički tjednik

Na "Božjoj strani"

"Kada spletke stare, postaju od njih mitovi", Stanislaw Jerzy Lec, Nepočešljane misli

Zanimljivo je da doslovce svi na prostorima bivše Jugoslavije govore kako nema pravoga mira bez utvrđivanja istine i kako nema budućnosti bez zreloga sagledavanja prošlosti i „nazivanja pravim imenom onoga što se dogodilo“, a istodobno je malo tko spreman priznati činjenice. Sve to proizvodi da se narodi „koprcaju“ u mrežama povijesti i nikako da krenu naprijed. Svatko ima svoj dio prošlosti i svoj fundus minulih događaja koje koristi prema potrebi. A koliko je zapravo grijeh u pozadini toga, moguće je nazrijeti u praksi ispovijedanja kada u načelu gotovo nitko ne priznaje da je on krivac i glavni razlog zašto je u zavadi s nekim, nego uvijek optužuje drugu stranu ili u najboljem slučaju kaže da bi „pružio ruku“, ako bi ovaj to htio prihvatiti. I svi imaju dovoljno „opravdanja“.

Tako je na društvenoj razini, po svemu sudeći, Srbima tema logora Jasenovac dovoljno za „pokriti“ sve. Svake je godine to moguće uočiti prigodom komemoriranja žrtava toga zločina. Na osobit je način razvidno na Spomen-području Donja Gradina kod Kozarske Dubice kada uz svu moguću političku i inu svitu koja ovdje pribire političke poene, budu izvješeni transparenti o 700 000 ubijenih, od čega pola milijuna Srba. Nije to ni čudo jer je, recimo, nekadašnji Sarajlija po adresi, Radomir Bulatović u svojoj knjizi Koncentracioni logor Jasenovac, tvrdio da je riječ o 1 110 929 žrtava. No, premda je utvrđivanje broja važno, ipak u ovom slučaju nije najvažnije. Gore od toga jesu manipulacije o „genocidu“ čime se perfidno želi „pokriti“ i zasjeniti sve ono što su srpski ekstremisti i velikosrpska politika činili u ratu 1992. – 1995. U cijeloj toj priči i Srpska pravoslavna Crkva nije se proslavila nego, štoviše, svojim istupima podgrijavala mitski pogled i interpretaciju stvarnosti (dovoljno je napomenuti da je prvo zasjedanja SPC-a od 9. do 24. svibnja 1991. bilo baš u Jasenovcu, i da je na drugoj strani, patrijarh Irinej govorio o Republici Srpskoj kao „Božjem djelu“).

Slične mitomanske postavke javnost je mogla pročitati u Zaključcima koje su 10. travnja 2018. donijeli predstavnici bošnjačkoga političkog i vjerskoga vodstva okupljeni u Sarajevu kod Bakira Izetbegovića. Između ostaloga, ponovno su ukazali na svoju postavku „ekskluzivne žrtve“ pri čemu oni „nikada nisu uzvratili istom mjerom“ nego „uvijek dosljedno istrajavali na istini i pravdi“; osudili kao „neutemeljene tvrdnje o radikalizaciji i bujanju nasilnog ekstremizma“; odbacili kao uvrjedljive navode o „planovima za stvaranje islamske države na tlu Bosne i Hercegovine“; te zatražili od predstavnika i „drugih naroda da se opredijele za sekularnu državu Bosnu i Hercegovinu i da prestanu sa uvođenjem i nametanjem vjerskih obilježja i simbola u javnim i državnim institucijama na svim nivoima vlasti“.

Uz činjenicu da zahtijevaju sklapanje osnovnog ugovora između BiH i Islamske zajednice u BiH te osudu veličanja udruženih zločinačkih poduhvata, neupućeni bi rekli: što tu ima sporno? Pa sporno je što ih stvarnost demantira. Istina je da Srbima nisu uzvratili istom mjerom, ali su zato jurišali na Hrvate a posljedice su vidljive u svim općinama gdje im je pošlo za rukom ostvariti njihove planove, počevši od Srednje Bosne do doline Neretvice. Također, brojke o poginulim Bošnjacima u Siriji te slike bradatih muškaraca iz bh. svakodnevice koji bivaju privođeni jer se ispostavilo kako su prijetnja sigurnosti ne trebaju komentar na temu „radikalizacije“ – to nije nikakva islamofobija nego bilježenje stanja kojega, istina, mnogi iz hrvatskih i srpskih redova preuveličaju i koriste u svoje svrhe. I što je od svega najtragikomičnije jest da muslimani pozivaju na stvaranje sekularne države. A činjenice su da se teokratska skica vidljiva u mnogim institucijama gdje su Bošnjaci većina. Dovoljno je otići u zdravstvene ili koje druge javne ustanove i uočiti kako je „Selam“ postao dio službenoga govora, fatiha sastavnica početka svečanih sjednica, alkohol i svinjetina izbačeni, a arapski (valjda islamski) znakovi po zidovima. 

Hrvati pak još uvijek, pod bremenom Bleiburškoga križnog puta, nisu posve raščistili sa zločinima ustaškoga režima te, uslijed različitih današnjih diskriminacija, s nedjelima tijekom posljednjega rata. No, u vrijeme kada se na sve strane zvecka oružjem, kada je teško razlikovati informaciju od propagande i kada nevini masovno stradaju, vjerničko srce može u punom smislu razabirati što znače Isusove riječi: „U svijetu imate muku, ali hrabri budite – ja sam pobijedio svijet!“ (Iv 16,33). Sadržaj toga „svijeta“ upućuje na laž, spletke, koristoljublje, perverzne ideologije, podčinjavanje, rat i u konačnici zlo. Ljudi koji to ne očiste iz svoje sredine ne mogu očekivati da će biti na „Božjoj strani“. I bez obzira koliko laž u ovome svijetu uspjela izgurati istinu i koliko mitovi zasjeniti povijesne činjenice, život na kraju otkriva da mali prividni trijumfi ne donose željene nagrade. 


Zaključak uvodnika pročitajte u tiskanom izdanju

Piše: Josip Vajdner
Katolički tjednik

PREPORUČI
Katehetski ured Vrhbosanske nadbiskupije

VIDEO

FOTO

AUDIO

  • Loading the player...
    8. kolovoz 2018.

    PAPA FRANCESCO UDIENZA GENERALE

Sljedeca
 
Ured za brak i obitelj Vrhbosanske nadbiskupije

Copyright © 1996-2018 KTA BK BiH. Sva prava pridržana.
Sadržaji s ovih stranica se mogu prenositi bez posebne dozvole uz navođenje izvora.

Katolička tiskovna agncija Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine
Kaptol 32, 71000 Sarajevo, Bosna i Hercegovina
tel/fax: + 387 33 666 865
e-mail: