Katolička Tiskovna Agencija
Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine

20. lipanj 2018.

Intervju

Sarajevo, 27. ožujak 2018.

Kardinal Christoph Schönborn, OP, nadbiskup bečki

Naša je „ponuda“ snaga, svjetlo i utjeha prijateljstva s Isusom Kristom

U ozračju nedavnoga zasjedanja Austrijske biskupske konferencije u Sarajevu, a prigodom proslave svetkovine Uskrsa, sugovornika smo pronašli u bečkom nadbiskupu kardinalu Christophu Schönbornu koji je s nama podijelio razmišljanja i glede teme iseljavanja stanovništva iz BiH.

Kardinal Schönborn je rođen 22. siječnja 1945. u plemićkoj obitelji nastanjenoj u dvorcu Skalken, zapadno od Litoměřice u Češkoj, a puno ime mu je Christoph Maria Michael Hugo Damian Peter Adalbert Schönborn. Uz sebe još ima dva brata i sestru. S obzirom da je staljinistički režim u Češkoj nakon II. svjetskog rata protjerao sve obitelji njemačkoga govornog jezika, odrastao je u zapadnoj Austriji. Put svećeništva je krenuo u dominikanskom sjemeništu i postao dominikanac. Teologiju je studirao u Parizu, a filozofiju i psihologiju u Beču. Za svećenika ga je zaredio kardinal Franz König 27. prosinca 1970. Između ostaloga, poslije je studirao u Regensburgu pod vodstvom Josepha Ratzingera (kasnije pape Benedikta XVI.) te ga mnogi nazivaju i njegovim duhovnim sinom. Doktoriravši teologiju predavao je u švicarskom Fribourgu. Bečkim nadbiskupom koadjutorom imenovan je 11. travnja 1995., a kardinalski „šešir“ dao mu je Sv. Ivan Pavao II. 21. veljače 1998. Njegovo biskupsko geslo je Vas sam nazvao prijateljima (lat. Vos autem dixi amicos). Član je različitih vatikanskih dikasterija i govori njemački, talijanski, francuski, engleski, češki, a snalazi se u španjolskom i latinskom.
 
Uzoriti, kao „rod izabrani, kraljevsko svećenstvo, sveti puk, narod stečeni da naviješta silna djela Onoga koji nas iz tame pozva k divnom svjetlu svojemu“ (usp. 1Pt 2,9) trebamo biti „spremni na odgovor svakomu koji od nas zatraži obrazloženje nade koja je u nama” (usp. 1Pt 3,15). Što je temelj te kršćaninove nade?
 
Utjelovljenje, križ i uskrsnuće Kristovo. Oni nam govore da postoji Bog koji nas neizmjerno ljubi, koji sve daje za naše spasenje; ono nam govori i da dobro pobjeđuje. Zlo ne poznaje nadu, ono samo poznaje očaj.
 
U kontekstu događaja Uskrsa, Sveto pismo više puta navodi ohrabrujuću rečenicu: „Ne bojte se!“ Možete li nam reći koji su to strahovi suvremenoga čovjeka, gledano iz perspektive zapadne civilizacije? Ima li Katolička Crkva adekvatan način pružiti riječi utjehe?
 
Crkve već odavno ne bi bilo kada bismo nudili samo riječi. Naša je „ponuda“ snaga, svjetlo i utjeha prijateljstva s Isusom Kristom, kako to lijepo reče papa Franjo u apostolskoj pobudnici Evangelii gaudium (49). Ona nam pomaže da svladavamo strahove i brige koje nisu nimalo drukčije od onih koje su nekada bile u svakom razdoblju ljudske povijesti.
 
S obzirom da je Katolička Crkva doživjela velika zla komunizma, nacizma i fašizma, te današnjega prevladavajućega materijalizma, jesmo li u napasti propovijedati neku pesimističku verziju kršćanstva?
 
Ne vidim tu opasnost. Uzmite samo trojicu zadnjih papa, svaki je od njih doživio određenu vrstu diktature. A svi su naviještali da je ljubav jača od mržnje, te da je milosrđe snaga koja mijenja svijet.
 
Teritorij Bosne i Hercegovine, ne tako davno, bio je u sastavu Habsburške Monarhije i mnogi su skloni kazati kako je jedino tada u povijesti ova država funkcionirala „normalno“. Kako danas s bečke distance izgleda ovaj prostor? Kako Vam djeluje ova krajevna Crkva? 
 
Bosna i Hercegovina nije dalje od Beča nego što je to najzapadnija austrijska savezna pokrajina Vorarlberg. Uvijek su postojale međusobne dobre veze, ne samo u vrijeme Monarhije, nego i kasnije. Te su veze ostavile svoje tragove čak i u kalendaru svetaca, kao što je npr. Drinska mučenica časna sestra Bl. Berchmana Leidenix koja je rođena u Austriji, a svoj život proživjela ovdje i svojim mučeništvom zajedno s ostale četiri susestre posvjedočila vjeru u Krista ili Bl. Ivan Merz koji je rođen u Banjoj Luci, a studirao u Beču. S puno sućuti gledamo danas na Vaše ratne rane koje još nisu zarasle, ali i s velikim udivljenjem gledamo napore ove patničke Crkve u njezinu nastojanju da ovoj zemlji i ljudima u njoj posreduje pomirenje, ponudi skrb i dobro obrazovanje. 
 
Što ovdašnja mala katolička zajednica može posredovati kršćanskom Zapadu?
 
Da je velika stvar i da je lijepo biti katolik, ne u suprotnosti s drugima, nego u bratstvu i sestrinstvu s drugim konfesijama i religijama.
 
Uslijed ratnih, ali i ovih poratnih migracija, mnogi su s ovih prostora svoje novo mjesto pod suncem nebeskim našli u Austriji. Imate li iskustvo susreta s tim ljudima, na osobit način s katolicima? Što oni donose austrijskom društvu i tamošnjoj Crkvi?
 
Na ljude iz Bosne i Hercegovine gledamo kao na one koji često donose sa sobom veliko egzistencijalno srodstvo sa starim Bečanima, zbog čega se i vrlo brzo integriraju u austrijsko društvo, bez obzira kojoj religiji pripadali.
 
Nastavak pročitajte u tiskanom izdanju
 
Razgovarao: Josip Vajdner
Prijevod s njemačkog: mons. Pavo Jurišić
Katolički tjednik
PREPORUČI
Katehetski ured Vrhbosanske nadbiskupije

VIDEO

FOTO

AUDIO

  • Loading the player...
    19. lipanj 2018.

    Giornata del rifugiato: per il Papa il cristiano deve accogliere

Sljedeca
 
Ured za brak i obitelj Vrhbosanske nadbiskupije

Copyright © 1996-2018 KTA BK BiH. Sva prava pridržana.
Sadržaji s ovih stranica se mogu prenositi bez posebne dozvole uz navođenje izvora.

Katolička tiskovna agncija Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine
Kaptol 32, 71000 Sarajevo, Bosna i Hercegovina
tel/fax: + 387 33 666 865
e-mail: