Katolička Tiskovna Agencija
Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine

12. prosinac 2018.

Intervju

Dr. sc. don Mihael Mišo Prović

Dr. sc. don Mihael Mišo Prović

Split, 20. ožujak 2018.

Dr. sc. don Mihael Mišo Prović

Mlade vjernike ne čeka lagodan život, nego žrtva ljubavi i davanje života za bližnje

Isusova svečanog ulaska u Jeruzalem, Crkva se posebno prisjeća na posljednju korizmenu nedjelju, u narodu poznatu kao Cvjetnica. No, taj je dan od 1986., prema želji Sv. Ivana Pavla II., ujedno i Svjetski dan mladih na biskupijskoj razini. Tom prigodom smo o pastoralu mladih razgovarali sa studentskim kapelanom i povjerenikom za mlade Splitsko-makarske nadbiskupije, dr. sc. don Mihaelom Provićem.

Don Mihael je rođen 1975. u Metkoviću. Osnovnu školu pohađao je u Opuzenu, a veliku maturu, kao sjemeništarac, stekao u Nadbiskupskoj klasičnoj gim­naz­iji Don Frane Bulić u Splitu. U Gradu pod Marjanom, nakon završenoga filozofsko-teološkoga studija, zaređen je za svećenika Splitsko-​makarske nadbiskupije 2000. Na Fakul­tetu odgo­jnih znanosti pri Papinskom salez­i­jan­skom sveučil­ištu u Rimu 2006. posti­gao je bakalau­reat iz pastorala mladih i kate­hetike, a potom i magistrirao. Na istome je sveučil­ištu u lip­nju 2014. obranio dok­torsku rad­nju iz područja reli­giozne pedagogije. Danas je predavač pri Kat­edri religiozne ped­a­gogije i kate­hetike, na Katoličkom bogoslovnom fakul­tetu u Splitu i Povjerenik Ureda za pas­toral mladih, duhovnik stu­de­nata u Pastoralnom centru Bl. Ivan Merz, te voditelj Centra za međureligijski dijalog i studentski pastoral Sveučilišta u Splitu. Član je Pastoralnog vijeća Splitsko-makarske nadbiskupije, te Vijeća za pastoral mladih Hrvatske biskupske konferencije. Od 2017. vrši službu generalnog direktora Uskrs festa.
 
Poštovani don Mihaele, Cvjetnica od 1986. predstavlja nadnevak kada se obilježava i Svjetski dan mladih na biskupijskoj razini. Možete li nam stoga reći što se danas sve podrazumijeva pod pastoralom mladih?
 
Na početku ovog intervjua želim iskrena srca pozdraviti sve Vaše čitatelje i na neki način, zajedno sa svima koji ovo budu čitali, promišljati o postavljenim pitanjima. Pod pastoralom mladih danas podrazumijevamo sve aktivnosti kojima odgovorni u Katoličkoj Crkvi pokušavaju komunicirati s novim naraštajima mladih kako bi svi zajedno bili sjedinjeni s Kristom u njegovoj Crkvi. Kroz pastoral mladih pokušavamo uspostaviti međuodnos i međusobno uvažavanje, preko kojeg Crkva mladima dopušta zauzimanje odgovornih mjesta u organizaciji života Katoličke Crkve, ali isto tako, s druge strane, Crkva očekuje od mladih da budu otvoreni prema Crkvi, te preko novih oblika evangelizacije, koji se zrcale u katehizaciji i pastoralnom djelovanju, prihvaćaju norme ponašanja u zajednici. Dok u katehizaciji mladih vidimo sve one izravne oblike navještaja Radosne vijesti mladima, koji se na poseban način očituju kroz odgoj za ispravno življenje liturgijskog i sakramentalnog života, u pastoralu mladih vidimo mnoštvo neizravnih oblika navještaja Radosne vijesti preko glazbe, sporta, izleta/hodočašća, raznih susreta i tribina za mlade, kojima Crkva pokušava ostvarivati puno zajedništvo mladih generacija sa svim ostalim generacijama crkvene zajednice. Tako pastoral mladih danas konkretno znači aktivno uključivanje mladih u život Crkve kroz sport (npr. Katolička malonogometna liga), glazbu (različiti festivali i koncerti moderne duhovne glazbe poput Uskrs festa i sl.), nacionalne susrete mladih, međunarodne susrete mladih, svjetski dan mladih na biskupijskoj razini, duhovne obnove, pastoral turizma (izleti i hodočašća), te sve ostale aktivnost preko kojih Crkva okuplja mlade u zajedništvu sa sobom i Kristom. Pastoral mladih je uvijek kristocentričan – sastoji se od mnoštva aktivnosti i metoda rada koje imaju svoj smisao samo ako mladog čovjeka dovedu u zajedništvo s Kristom i njegovom Crkvom. S istim ciljem Svjetski dan mladih na biskupijskoj razini od Cvjetnice 1986. pa do danas želi kroz pastoral mladih sjediniti svaku novu generaciju mladih s Kristom i njegovom Crkvom.
 
U korelaciji s Isusovim svečanim ulaskom u Jeruzalem, koji su danas najveći izazovi za mladog čovjeka?
 
Svečanim ulaskom u Jeruzalem Isus je poslušan Sin koji prihvaća i izvršava Očevu volju, a ona se vidi u Kristovim riječima i djelima učinjenim s ljubavlju, kako bi spasio svakog čovjeka. To spasenje ljudskog roda, nije se očitovalo u Kristovu lagodnom životu, gdje mu svjetina neprestano viče „Hosana“, već potpunim predanjem Očevoj volji i ljudima preko slobodnog prihvaćanja osude, muke, smrti, ali i uskrsnuća kojim pobjeđuje smrt i zlo. Ovaj Kristov model davanja vlastitog života za druge vidimo kao primjer simboličnog ulaska svakog mladića i djevojke u život, u njihov Jeruzalem, gdje ih kao vjernike ne čeka lagodan život, već žrtva ljubavi i davanje vlastitog života za svoje bližnje. Papa Franjo u pastoralnoj pobudnici Amoris laetitia, pišuću u drugom poglavlju o stvarnosti i izazovima suvremene obitelji, zapravo neizravno govori i o izazovima svakog mladića i djevojke koji se pripremaju za vlastiti ulazak u život. Prema pobudnici, mlade u njihovu životu očekuju sljedeći izazovi: problem individualizma; nemotiviranost za brak i obitelj; mentalitet protivan rađanju djece; slabljenje vjerske prakse u crkvenoj zajednici; zlostavljanje djece; selilaštvo; progonstvo kršćana; starost; problem života u kohabitaciji i istospolnim zajednicama; nasilje nad ženama; rodna ideologija; državno nametanje kontracepcije, sterilizacije i pobačaja; pokušaji izjednačavanja braka s vanbračnim životom i istospolnom unijom. Stoga možemo zaključiti kako su najveći izazovi za mladog čovjeka danas pronaći svoj vlastiti životni smisao ljubeći sebe, bližnje i Boga.
 
Na tragu istoga, koliko su danas mladi spremni na žrtvu te koliko im je zapravo „blisko“ značenje same žrtve?
 
Značenje same žrtve možemo shvatiti samo kroz primjer Isusa Krista koji je sebe bezuvjetno, slobodno, potpuno predao – žrtvovao, iz čiste ljubavi prema Ocu i ljudskom rodu. Krist je svojim žrtvovanjem pokazao svakom čovjeku kako je smisao ovozemaljskog života u davanju sebe za druge. Stoga danas mlade treba odgajati u tom istom duhu, kako bi slijedili primjer Isusa Krista, te kako bi se i oni potpuno, bezuvjetno i slobodno odvažili predati i žrtvovati iz ljubavi prema Ocu i svojim bližnjima. Svako razapinjanje i žrtvovanje za bližnje Otac nagrađuje nekim oblikom uskrsavanja i prelaska iz patnje u mir, blagostanje i radost. Možda je suvremeni konzumeristički i hedonistički način života mlade udaljio od smisla i značenja žrtve, no kako bismo ih potaknuli na žrtvovanje i da bi se oni odvažili na osobnu žrtvu važan je i primjer vlastita života nas odraslih vjernika i način na koji se mi žrtvujemo u ovozemaljskim životnim situacijama. Potrebno je u našim zajednicama stvarati mentalitet koji žrtvu tumači kao ispravno življenje vlastitog života kroz bezuvjetno darivanje samoga sebe za Boga i bližnje boreći se protiv individualizma, egoizma i oholosti.
 
Možemo li reći, da je Papin odabir teme XV. redovne opće biskupske sinode – Mladi, vjera i razlučivanje zvanja, koja će u listopadu biti održana u Vatikanu, svojevrsno traženje odgovora na izazove današnjih mladih?
 
Papa Franjo često i rado susreće mlade u Vatikanu, ali i za vrijeme pastoralnih pohoda mjesnim Crkvama. Svaki pastoralni pohod nekoj mjesnoj Crkvi uključuje i Papin susret s mladima. Sjetimo se susreta pape Franje i mladih u Sarajevu u lipnju 2015. kada je proveo nekoliko sati u druženju i molitvi s mladima u Nadbiskupijskom centru za pastoral mladih Ivan Pavao II. Stoga Sveti Otac, svjestan mnogih izazova pred kojima se nalaze mladi danas, odabire XV. redovnu opću sinodu biskupa kako bi s biskupima (duhovnim ocima mladih), iz cijeloga svijeta, raspravljao o gorućim pitanjima te mladima uputio očinske savjete kako živjeti svoju mladost, kako živjeti svoju katoličku vjeru u ovom multinacionalnom i plurireligioznom svijetu, kako bi pronašli osobno zvanje i poslanje u ovom svijetu.
 
Na koji se način nad/biskupije pripremaju za predstojeću sinodu, poglavito govoreći iz perspektive Splitsko-​makarske nadbiskupije?
 
Pretpostavljam da sve naše nad/biskupije imaju dobro razvijen već redoviti pastoral mladih, te kako će nas sve predstojeća sinoda u listopadu 2018. u Rimu samo potaknuti da i sami još više razmišljamo o gorućim pitanjima o životu mladih i o mnogovrsnim izazovima koji ih očekuju u suvremenom društvu. Ured za mlade HBK iz Zagreba, uputio je 2017., svim nad/biskupijama preko njihovih povjerenika za mlade, jednu anketu kako bi proveli istraživanje o mladim Hrvatima i njihovim gorućim problemima, te kako bi rezultate ankete naši nad/biskupi koristili za rasprave na sinodi. Splitsko-makarska nadbiskupija i ove godine će nastaviti s mnoštvom svojih pastoralnih aktivnosti (Katolička malonogometna liga Ivan Pavao II., susreti mladih s Hrvatskim nadzemljem, Sudamja fest, Papa fest, razni koncerti, duhovne obnove, hodočašća i izleti, redovite i prigodne sv. mise, itd.) preko kojih pokušavamo komunicirati s mladima i približiti ih Kristu i Crkvi. Komunicirajući s njima kroz razne projekte pokušavamo odgovarati na sva njihova pitanja i usmjeravamo ih prema pronalasku smisla vlastita života.
 
Nažalost, svjedoci smo aktualnog vala migracija, poglavito mladih, s prostora Crkve u Hrvata u zemlje Zapada. Kako vidite današnju situaciju mladih ljudi u društvu s naglaskom na nadbiskupiju u kojoj pastoralno djelujete, muče li mlade isti problemi u čitavoj Crkvi u Hrvata?
 
Nažalost, Hrvati su vrlo često kroz povijest odlazili iz svojih domova „trbuhom za kruhom“ tražeći bolje uvijete za život. Uzroci njihova napuštanja očinskog doma i obiteljskog ognjišta najčešće su bili politički i(li) ekonomski. Mnogi su napuštali svoje domove zbog političkog progonstva jer se nisu odricali svog vjerskog i nacionalnog identiteta, a često im je identitet bio i zapreka za pronalaženje posla te su zbog ekonomskih razloga odlazili u svijet kako bi prehranili sebe i svoje obitelji. Politički i ekonomski uzroci koji Hrvate prisiljavaju na migraciju, posebno nakon Drugog svjetskog rata, za vrijeme vladavine komunizma, nastavljaju se i danas, manje iz političkih, a najčešće iz ekonomskih razloga tj. nemogućnosti pronalaska zaposlenja. Stoga mladi danas, s cijelog prostora Crkve u Hrvata, pa tako i iz Splitsko-makarske nadbiskupije, odlaze u zapadne zemlje tražeći bolje uvjete života i rada. Iako u nekim sredinama postoje pristojni uvjeti za život, a u nekim se jedva može preživjeti, mladi su i dalje pred izazovima migracije i napuštanja očinskog doma te pronalaska boljih uvjeta za rad i život negdje na Zapadu. Iako nam izgleda kako su migracije trajne, te nas prate iz generacije u generaciju, naša nacionalna Crkva skrbi i pastoralno brine za svoje vjernike po cijelom svijetu preko svećenika misionara.
 
Što svaka župna zajednica, svećenici i Crkva općenito mogu učiniti da se pokuša taj negativni trend odlaska iz BiH i Hrvatske zaustaviti? Postoje li konkretne akcije?
 
Činjenica jest da mnogi mladi iseljavaju iz BiH i Hrvatske zbog inih razloga, no ono što kao Crkva možemo za njih učiniti, jest ostati preko svećenika misionara u zajedništvu utemeljenom u katoličkoj vjeri i nacionalnom identitetu. Istodobno kao Crkva trebamo poduzeti sve što je moguće kako bismo racionalizirali svoje probleme, shvatili uzroke kriza u kojima se nalazimo, i uz pomoć Božju moralno i duhovno obnovili naš narod, kako bi među nama zavladalo zajedništvo i briga jednih o drugima. Kao narod smo u tranzicijskom razdoblju između dvaju sustava življenja: prošlog komunističkog i sadašnjeg demokratskog. Dok se pojedinci našega naroda brinu samo za sebe i svoju korist, pokazujemo jedni drugima kako smo nezreli za normalne međuljudske odnose. A da bismo postali zreli potrebno je da se odgojimo za suživot i zajedništvo koje se očituje brigom i odgovornošću, ne samo za sebe, već i za svoje bližnje. Briga i odgovornost za bližnje je odlika zrelog čovjeka, a naš narod još nije počeo brinuti o svojim interesima. Kad odgovorni u našem narodu postanu zreli, val migracije mladih iz BiH i Hrvatske će se smanjiti. Nažalost, migracije nisu samo problem Hrvata, danas je to postao međunarodni problem, kao da je cijeli svijet nezreo za normalne međuljudske odnose.
 
Činjenica je da mladi danas odlažu stupanje u brak, a nisu ni česte obitelji s više djece. U čemu bi se mogao odgledati razlog toga?
 
Mnogovrsni uzroci nezrelog stanja u BiH te Hrvatskoj utječu i na (ne)opredjeljenje mladih za brak i obiteljski život. Papa Franjo u Amoris laetitia, govoreći o radosti u obitelji, na više mjesta podcrtava probleme s kojima se susreću mladi poput problema kohabitacije i sve teže ili odgađajuće odluke za brak. Papa vidi problem i u samoj nedostatnoj ili površnoj pripremi za brak, te ostalim krizama i problemima bračnog života ako im nedostaje radost ljubavi. Sve veći broj rastavljenih brakova, kao negativni primjer, otežava odluke mladih za stupanje u brak i rađanje više djece u obitelji. Razlozi ovakvog stanja više su duhovnog nego ekonomskog karaktera. Stoga Papa u devetom poglavlju pobudnice ističe važnost bračne i obiteljske duhovnosti te sve savjetuje kako je za njezino ostvarenje potrebno moliti, ljubiti i biti vjeran.  
 
Kako gledate na ulogu mladih u Crkvi danas, tj. na prostor koji u njoj „dobiju“?
 
Crkva neumorno radi oko zajedništva sa svim generacijama vjernika. Oko zajedništva s mladima, brine se na dvostruk način: s jedne strane brine o srednjoškolcima, studentima i mladima koji prihvaćaju i žive vjerski život, a s druge strane ne odbacuje ni one koji još pokazuju odlike nezrelosti tj. kriznog, buntovnog, tranzicijskog razdoblja između djetinjstva i odrasle dobi, te prestaju komunicirati s Crkvom. Iako mladi često odbacuju autoritete, tradiciju i ponašaju se kao egocentrici koji vide smo sebe, Crkva i dalje vodi brigu o njima kroz župne zajednice mladih ili kroz nad/biskupijske urede za pastoral mladih koji organiziraju razne duhovne, športske i glazbene aktivnosti. Mlade je potrebno sve više uključiti u aktivni pastoralni rad u župi kako bi kroz različite zajednice bili što aktivniji i što privrženiji Crkvi. Ona treba mlade, ali i mladi trebaju Crkvu. To je bilateralni odnos u kojoj obje strane trebaju naučiti komunicirati i voditi brigu o međusobnim potrebama. Budućnost Crkve bez mladih je nezamisliva. Današnji mladi, već danas, a s vremenom još i više, zauzet će odgovorna mjesta u Crkvi kroz svećenička, redovnička ili laička zvanja. Budućnost mladih bez Crkve bila bi osiromašena jer su im potrebne odgojne smjernice za duhovan i moralni način života. Potrebna im je i briga i ljubav od starijih kako bi i sami postali zreli i odgovorni vjernici, ali i građani u društvenoj zajednici. Mladi koji žele, i ne odlutaju od Crkve, pronađu svoj prostor i svoju ulogu bez obzira koliko im je godina. A oni koji odlutaju od Crkve, zbog mladenačkih kriza, većinom se vrate u župne zajednice, ako za vrijeme krize nisu potpuno narušili odnos s Crkvom.

Nastavak pročitajte u tiskanom izdanju

Razgovarala: Josipa Prskalo
Katolički tjednik

 
PREPORUČI
Centar za savjetovanje Vrhbosanske nadbiskupije

VIDEO

FOTO

AUDIO

  • Loading the player...
    10. prosinac 2018.

    Papa Francesco Messa a Santa Marta

Sljedeca
 
Ured za brak i obitelj Vrhbosanske nadbiskupije

Copyright © 1996-2018 KTA BK BiH. Sva prava pridržana.
Sadržaji s ovih stranica se mogu prenositi bez posebne dozvole uz navođenje izvora.

Katolička tiskovna agncija Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine
Kaptol 32, 71000 Sarajevo, Bosna i Hercegovina
tel/fax: + 387 33 666 865
e-mail: